Video
“Na osnovu sprovedene analize, u zaključnim ocjenama date su preporuke koje se odnose na potrebu normativnog uređenja, u prvom redu, potrebne većine za donošenje odluke na Opštoj sjednici Vrhovnog suda, koja varira od potrebne jedne polovine do dvotrećinske većine ukupnog broja sudija, odnosno pravno riješiti dilemu da li je zakonodavac mislio na broj sudija određenih shodno Odluci o broju sudija u Vrhovnom sudu Crne Gore (osamnaest sudija i predsjednik suda), ili na broj izabranih sudija koji vrše sudijsku funkciju u momentu odlučivanja”, saopšteno je iz ASK-a.
Istoremeno, mišljenje Agencije je da je potrebno pravno normirati i situaciju kad se sudija Vrhovnog suda javi na slobodno mjesto predsjednika Vrhovnog suda, a ujedno na Opštoj sjednici Vrhovnog suda i glasa, odnosno definisati odredbe o eventualnom izuzeću istog, pritom vodeći računa o kontekstu potrebne većine za utvrđivanje predloga za izbor predsjednika Vrhovnog suda, posebno imajući u vidu stepen kvalifikovane većine koji se pri glasanju u predmetnom slučaju traži, a sve kako bi kandidat koji dolazi iz redova sudija Vrhovnog suda imao „jednake uslove“ u trci za izbor za predsjednika.
Na kraju, a kako bi procedura selekcije kandidata po oglasu za slobodno radno mjesto u najširem smislu riječi, a posebno one koja se odnosi na izbor predsjednika Vrhovnog suda bila pravno zaokružena, potrebno je propisati način postupanja Sudskog savjeta kada Opšta sjednica Vrhovnog suda obavjesti Sudski savjet da nijedan kandidat za predsjednika Vrhovnog suda nije dobio potrebnu većinu, odnosno predvidjeti obavezu Savjeta da, po dobijanju obavještenja, a nakon njegovog razmatranja na sjednici donese odluku o konkursu koja sadrži uvod, izreku i obrazloženje, te pravni lijek.
“Time bi se stvorio prostor za postupanje kandidata koji smatraju da su njihova prava oštećena da kroz pravne postupke dokazuju isto”, navodi ASK.
Istovremeno, Agencija smatra da je važno predvidjeti jasan zakonski rok u kome je Sudski savjet dužan da donese odluku o konkursu, imajući u vidu da nedefinisani vremenski okviri za postupanje, može voditi nepotrebnom odlaganju postupka čime se stvara pogodno tlo za iznalaženje raznih načina da se vrši uticaj na dinamiku predmetnog postupka, a jasan vremenski okvir u kome nadležni organ treba da postupi u konkretnom predmetu otklanja osnov na neravnopravnosti bilo koje vrste i eventualnu samovolju i selektivnost nadležnih u tim predmetima.
Preporučeno
Mišljenje je dostupno OVDJE.
