Video
Na prijedlog tadašnjeg ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića Vlada je sa dužnosti razriješila Draganu Đuranović, a za to rješenje sud u Podgorici je ocijenio da je donijeto uz povredu pravila postupka, da se zasniva na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, povredi materijalnog prava i da se ne može smatrati zakonitim.
Kao razlog za njeno razrješenje tada je navedeno da je „iz dostavljenih izvještaja o radu zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore evidentno je da je zaštitnica Dragana Đuranović neprofesionalno obavljala ovu funkciju, da u svom radu nije štitila interese države i da je nesavjesno rukovodeći institucijom Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa u sporovima stvarala bespotrebne troškove koji su u velikim iznosima opterećivali budžet Crne Gore“.
U odluci Višeg suda, koju potpisuje predsjednik Vijeća sudija Milorad Marotić navodi se da na bazi izvještaja o radu, na koje se pozivao tadašnji ministar, ne mogu izvući takvi zaključci.
-Iz dokaza izvedenih u toku postupka, ne može se zaključiti da li je i na koji način Ministar finansija prije donošenja predloga za razrešenje Đuranović, izvršio ocjenu izvještaja koja bi sadržala mjerljive parametre na bazi kojih bi moglo biti utvrđeno zašto se njen rad karakteriše kao neprofesionalan i štetan po državni budžet – piše u presudi Višeg suda.
Viši sud ocijenio je i da ne stoje navode iz žalbe, da je pretpostavka da ukoliko neko rukovodi Ministarstvom finansija, posjeduje znanja koja mu omogućavaju da ocijeni nečiji rad nad kojim vrši nadzor.
U presudi se navodi i da razrješenju Đuranović, nije prethodio Izvještaj o radu zaštitnika za imovinsko – pravne odnose, koji je trebalo da sačini kancelarija Zaštitnika, a koji je Vlada trebala da ne usvoji, kako bi mogla razriješiti Đuranović.
Preporučeno
Stoga se, kako ocjenjuje Viši sud, ocjena rada svela na paušalno navodenje Ministra finansija i socijalnog staranja da je zaštitnik imovinsko – pravnih interesa svoj rad obavlia neprofesionalno, nesavjesno i da je “prouzrokovala nesrazmjerne troskove koji su znacili stetu po budzet, a predlog ministra za razriesenje tuzilie, kao ni samog rjesenja, ne sadizil mjerljive parametre na osnovu kojih bi moglo biti utvrđeno zašto se rad tužilje karakteriše kao neprofesionalan i nesavjestan”.
