Zvanična Crna Gora je tada zaboravila ili nije htjela da se sjeti mudrih riječi pouke Marka Miljanova: „Otvori vrata tome što bježi, a zatvori tome što ćera”. Zvanična Crna Gora tada je zatvorila vrata stradalnicima što bježe, deportacijom im otvorila vrata pakla, mučenja i smrti. Nažalost ovim činom Crna Gora je sebe svrstala u progonitelje nevinih ljudi pobjeglih sa zgarišta svojih kuca zahvaćenih ratnim vihorom, saopštila je aktivistkinja ženskog i mirovnog pokreta Aida Petrović.

Petrović je podsjetila da je crnogorska policija u maju 1992. nezakonito uhapsila najmanje 66 civila starosti od 18 do 66 godina, koji su u Crnu Goru izbjegli od rata koji je već buktao u Bosni i Hercegovini.

“Stradalnici ratnog vihora koji su vjerujuci u ljudsku humanost doživjeli su da kao taoci budu predati vojsci bosanskih Srba pod vođstvom Radovana Karadžića i Ratka Mladića da im posluže za razmjenu ratnih zarobljenika. Svi izručeni iz Herceg-Novog su neposredno nakon toga ubijeni, dok je druga grupa stradalnika. upućena u koncentracioni logor u Foču i nad kojima se vršila fizička, psihička , seksualna tortura i nasilje pa je samo njih nekoliko preživjelo i svjedočilo o svirepim dešavanjima nad izbjeglim civilima iz BiH. Činjenica da još uvijek nisu pronađena tijela svih žrtava deportovanih iz Herceg-Novog 25-27 maja 1992. godine, niti se sa sigurnošcu mogu utvrditi mjesta na kojima su stradali je krajnje nehumana i neodgovorna prema žrtvama i njihovim porodicama i šalje jasnu poruku da zapravo vlastodršce i nije briga da se zemni ostaci žrtava pronađu i sahrane dostojno”, navodi ona.

Ona ističe da je ovo dokazan zločin, ali da postoji dilema zašto ni nakon 29 godina od zločina svi planeri, podstrekači i izvršioci zločina nisu do sada privedeni i zašto nisu adekvatno sankcionisani u skladu sa međunarodnim i domaćim pravom.

“Umjesto pravde za nevino stradale izbjegle civile , nudi nam se zaborav i ćutanje nad zločinom što je neprihvatljivo .Ko god pristaje na zaborav i čutanje o ovom ili bilo kojem drugom zločinu postaje indirektni saučesnik/ca u istom i dio procesa koji prijeti da se slični zločini ponove bilo kome”, dodaje Petrović.

Napominje da počinioci  ovih nedjela nijesu sdekvatno sankcionisani.

“Da se se zločini nikada više ne ponove u našoj zemlji ili bilo kome, moramo njegovati kulturu sjećanja kroz razgovore, obilježavanja godišnjica kada su žrtve bilo kojeg zločina stradale i podsjećati i neprekidno od nadležnih tražiti ispunjenje pravde za žrtve i njihove porodice dok je ijedan zločinac slobodan i nije adekvatno sankcionisan za svoja monstruozna nedjela”, ističe Petrović.

Petrović ističe da se u budućnosne možet zaboravom i gaženjem imena i sjeni stradalih i deportovanih izbjeglica iz BiH i drugih zločina.

“Predhodna vlast nije donjela Zakon o lustraciji , to ne čini ni sadašnja vlast i ako je ovaj zakon svrstala u prioritetne. Ipak i sadašnja vlast je do sada pokazala da je obecanje za prioritetno donošenje Zakona o lustraciji bilo samo deklarativno i u svrhu ostvarivanja boljih predizbornih rezultata i dnevno političke upotrebe”, ocjenjuje Petrović.

Ona naglašava da na temeljima nepoštovanja ljudskih prava i sklanjanja tragične, stradalničke i bolne prošlosti zločina ne gradi ni jedna demokratija ni bolje i pravednije društvo jednako za sve gađane/ke.

“Crnogorski ženski lobi zahtijeva od vlasti da se drže svojih predizbornih obecanja i da Zakon o lustraciji donese po hitnom postupku bez daljih odlaganja i pomijeranja rokova i tako pokažu političku vollju da se tamna prošlost razotkrije radi pomirenja , poštovanja ljudskih prava svih i svjetlije i bolje buducnosti svih gradjana/ki Crne Gore”, zaključuje Petrović.