Za novu kampanju poslužio im je bivši policajac Petar Lazović, agent crnogorske tajne službe, čovjek koji je po zadatku postao dio mafije, a onda, kako sumnja Specijalno državno tužilaštvo, umjesto za državne počeo da radi za interese jednog mafijaškog klana.

Lazović je u pritvoru od 18. jula 2022. godine, a njegove obimne prepiske preko „Skaj aplikacije“ koje je vodio sa mafijom godinama se, po potrebi novih vlasti, plasiraju javnosti preko odabranih medija.

FAMOZNA PORUKA

Lazovićeve prepiske sada su kleronacionalističkim prosrpskim i proruskim snagama poslužile za relativizaciju događaja u Pljevljima u izbornoj noći 30. i 31. avgusta, 1. i 2. septembra 2020. godine i šovinističko divljanje ovim gradom, ali i poruke mržnje na račun pljevaljskih Muslimana i Bošnjaka pripišu gubitnicima izbora.

– Kao da mi ne živimo u Pljevljima. Kao da mi ne znamo ko su oni. I ko nam je dolazio u naselja i na kućnim pragovima nam poručivao da se selimo, da su Pljevlja srpska. Kriv je i DPS što je decenijama tolerisao ovakva ponašanja u našem gradu – kaže za Pobjedu Pljevljak čiji je identitet poznat redakciji i koji iz razumljivih razloga ne želi da zbog izjave svoju porodicu izlaže neprijatnostima, jer, kako kaže, „Bošnjacima u Pljevljima, ponovo je život pun strahova iz devedesetih godina prošlog vijeka“.

Koncernu Vijesti dostavljena je poruka koju je Petar Lazović, kako tvrde, poslao 1. septembra Dušku Šariću, čijem bratu Darku se sudi u Beogradu kao šefu balkanskog narko-kartela.

„Reci Pljevlja da se iscrtaju četiri es“ – piše u toj poruci, na koju, kako ističu Šarić nije odgovorio.

PLJEVLJA: DAVNAŠNJA VELIKOSRPSKA META

No, Pljevlja su znatno ranije bila iscrtana krstovima sa četiri ocila, a naselja u ovom gradu u kojima živi uglavnom muslimansko/bošnjačko stanovništvo osvanula su 31. avgusta 2020. ispisana porukama mržnje, primarna je bila – „Selite se, Turci“.

– Dva dana i dvije noći su, uz sirene trobojke i tri prsta, defilovali ulicama grada a posebno muslimanskim naseljima, a noću skandirali – selite se, Turci, a osvanuli su i isti grafiti na pojedinim objektima i krstovi sa 4 s. Zatim su krenuli sa kamenovanjem objekata i prebijanjem pojedinaca – poruka je koju je autorki ovog teksta poslao jedan Pljevljak, a nakon što su predstavnici nove vlasti već 1. septembra stigli u ovaj grad s molbom „litijašima“ da prestanu sa organizovanim upadima u muslimansko/bošnjačka naselja.

A oslikavanje ovog grada velikosrpskim obilježjima krenulo je mnogo prije avgustovskih izbora. Počelo je sa protestnim litijama Crkve Srbije, jednog od ključnih ideologa velikosrpske politike na Zapadnom Balkanu – od januara 2020, nakon što je koncem decembra 2019. u parlamentu usvojen Zakon o slobodi vjeroispovijesti.

Pobjeda je tokom čitave godine objavljivala poruke koje su „litijaši“ ostavljali za sobom svojim sugrađanima druge vjeroispovijesti kada su prolazili kroz naselja i ulice u kojima žive – uglavnom su to bili krstovi sa četiri ocila i srpske trobojke.

PRIČA ASIMA AJANOVIĆA

Naša ekipa obišla je Pljevlja 4. septembra 2020. i ključna poruka Muslimana/Bošnjaka s kojima smo razgovarali bila je da u svom gradu ponovo žive u strahu.

– Za đecu se plašim, a ja nemam straha na oči… Ja ću za ovu državu da poginem, bila ona ljevičarska, desničarska… Ovo je moja država Crna Gora, ja nemam rezervne. Prađed mi je 1941. zapaljen u kući, govorili su mu: „Ajde bježi, Emine“, on rek'o: „Neću, neće mene moje komšije“, a ovi su naišli i popalili sve. I njega – ispričao je tada za naše novine ugledni Pljevljak Asim Ajanović.

Njegovu porodicu su i 1992, kada je on bio 27-godišnji mladić, četnici pokušali da proćeraju iz Pljevalja, kada su nad muslimanskim življem teror sprovodili njihov sugrađanin Milika Čeko Dačević i njegove pristalice.

Ajanović je poručio da su izdržali i tada i ostali u Pljevljima, jer su svoji na svome, pa će, kako je rekao i sada.

– Pogotovo onu veče izbornu ovuda kroz Ševare je bilo strah i trepet. Kolone, sirene, pucanje… Svašta je bilo. Doletio je metak i pao na oluk. Nijesmo to ni prijavljivali, da ne dižemo tenzije – ispričao je on za Pobjedu 4. septembra 2020.

Asim Ajanović ostao je te 1992. godine trajni invalid, jer su mu nakon jednog od Čekovih pohoda kroz Ševare i napada na radionicu i kuću njegove porodice pukle bubne opne.

Tog 4. septembra ekipa Pobjede obišla je grad, a na svakom koraku dočekivala nas je istovjetna ikonografija – krstovi sa četiri S i srpske trobojke, većina toga, kako su nam kazali Pljevljaci, oslikano je tokom 2020. godine, tokom litija.

Naišli smo na trobojke oslikane čak i na ulici, ali i na zidovima raznih poslovnih objekata, stubovima, krovovima pomoćnih objekata, fasadama zgrada, na potpornim zidovima, saobraćajnim znacima, čak čitavo sportsko igralište u centru grada ofarbano je u trobojku…

I tada smo pisali da je od januara počela da se oslikava ta ikonografija, a da nadležni, ni u Pljevljima ni iz države, nijesu reagovali. A na vlasti je bila koalicija predvođena DPS-om.

Sagovornici Pobjede rekli su kako su Pljevlja vazda na udaru čim su neki važni društveno-politički događaji u zemlji i kako se uvijek u tim situacija pokušava narušiti multikonfesionalni sklad u ovom gradu.

– Iako neki pokušavaju da kažu da su to djela određenih političkih partija, Udbe ne možemo zanemariti to što se dešavalo te izborne noći. Njihovo ponašanje, kolone od 200 auta, prozivanje poimenice. Ako govorimo da su to djela Udbe i kontrapolitičke grupacije, zašto onda vi nijeste te noći rekli: „Alo, nemojte to da radite“. Izostao je glas razuma – rekli su neki od naših sagovornika.

Žrtve kleronacionalističkih i šovinističkih orgijanja po Pljevljima tih dana bili su i Emir Pilav i njegov otac, koji su napadnuti u kafani u kojoj su sjedjeli, a pored koje je 31. avgusta prolazila slavljenička kolona automobila. Iz jednog vozila izašla su trojica muškaraca i nasrnuli su na Pilave, uz poruku: „Neće vas više biti ovdje“.

Sudski postupak još traje, a nakon što je sudija Višeg suda u Bijelom Polju Ivan Adamović donio dvije oslobađajuće presude u korist napadača?!

Pilav je tada za Pobjedu kazao da su slavljeničke kolone automobilima namjerno prolazile kroz mahale đe živi bošnjačko-muslimansko stanovništvo.

– Iskreno, nije svejedno otići u čaršiju. Možda je i gore plasiranje laži o nama nego ove kolone vozila što nam dolaze pred kuće. Hibridni rat se vodi u odnosu na ljude i grupe koje su i ovdje žrtve – kazao je on tada.

Emir Pilav juče je za Pobjedu rekao da ga „ne iznenađuje narativ dežurnog ‘lovca’ kojim pokušava okriviti, svoje partijske saborce koje je nekada žustro podržavao i kojima je srdačno aplaudirao, za sve ono što se dešavalo nakon 30. avgusta, u ‘oslobođenim’ i ‘osvježenim’ Pljevljima“.

– Zaboravio je na sve snimke, izvještaje, statuse, vijesti i objave koje su svjedočile o incidentima u našem gradu. Na to su on i njegovi bili nijemi, nije ih interesovalo, nije im bilo u fokusu, a naslutite i zašto. Nije teško – kazao je juče Pilav, komentarišući novu kampanju prosrpskih i proruskih snaga u Crnoj Gori, kojom se njihove političke elite pokušavaju pacifikovati i predstaviti kao žrtve prethodnog režima.

On podsjeća da je i izvještaj Savjeta za građansku kontrolu rada policije tada upozorio da tih dana nije postojala policija u Pljevljima, da zaustavi orgijanja traktorima, kamionima, rafalima, četničkim zastavama i porukama – „selite se“,

parolama po centru grada, a posebno po mahalama gdje žive Bošnjaci/Muslimani.

– Zaboravili su „nezavisni“ novinari na poruku Ivana Krvavca, rođenog brata Bojana Krvavca, funkcionera Aleksine „časti mi“ partije – Demokrata, u kojem je svojim sugrađanima Bošnjacima nudio kako on kaže – „jednosmjernu do Istanbula“, pa isto to nam i lično poželio vozeći se kroz Pljevlja sa ostalim „oslobodiocima“ – priča Pilav.

I on je, kao i ostali sagovornici Pobjede, podsjetio na neprekidne kolone automobila koje su tih dana obilazile bošnjačko/muslimanske mahale.

– Treba li da spominjem slučaj bivšeg člana „pantera“ koji je sa četničkom zastavom i iscrtanim četiri S na grudima paradirao pored Husein-pašine džamije? Ni ja, niti ostali građani i građanke ovog grada nećemo dozvoliti da sve ono što se dešavalo u Pljevljima bilo ko stavi pod isti koš sa onim što je radio DPS – kategoričan je on, uz zaključak da će „Bošnjaci svoje račune sa DPS-om sami rješavati“, a da ih kleronacionalisti rješavaju „mimo leđa Bošnjaka u Pljevljima“.

Da prvih dana septembra 2020. godine nije bilo lako biti Musliman i Bošnjak u Pljevljima, kazao je tada Pobjedi i predsjednik Opštinskog odbora Socijalističke narodne partije Budimir Tanjević koji je okrivio policiju koja je, kako je kazao, morala da reaguje efikasnije i pronađe i procesuira izgrednike.

Tih dana u Pljevlja je stigla i Posebna jedinica policije čije patrole su, pod punim naoružanjem, danonoćno obilazile grad.

I imam Ferid Osmanagić u septembru 2020. svjedočio je za Pobjedu da je, kako je rekao, „sve počelo nakon proglašenja izbornih rezultata kada su pristalice onih koji su ostvarili većinu na jedan neprimjeren način, formirajući ogromne kolone vozila, poslali poruku koja je Muslimane jako pogodila i zaplašila“.

– Mislili smo da se devedesete više nikada neće ponoviti – rekao je on.

Vrlo je moguće da su tih dana u Pljevljima i kriminalne strukture podstaknute pojedincima iz bezbjednosnih službi bile u akciji, ali nesporna je činjenica da Pljevljaci, koji nijesu Srbi, dobro znaju ko im je dolazio na kućne pragove i poručivao da se sele.

A da je građanska Crna Gora, odnosno svi nesrbi u zemlji, imala razloga da se plaši za svoju sigurnost potvrđuju transkripti nekih prepiski, takođe sa „Skaj aplikacije“, ali koje kleronacionalističke, prosrpske i proruske društveno-političke elite u našoj zemlji ignorišu.

PRIČA O ,,KALAŠIMA“ ZA CRKVU SRBIJE

U avgustu 2022. godine M portal objavio je da se Crkva Srbije u Crnoj Gori, u susret parlamentarnim izborima 2020, naoružavala, a oružje je, kako je proizilazilo iz transkripata „Skaj“ komunikacija, trgovala preko jednog od crnogorskih kriminalnih klanova – škaljarskog, kako bi bila spremna za građanski rat u slučaju da izborni rezultat bude nepovoljan.

– Al ove stiti NATO/ Da I'm prebacimo/ Brate imamo naoruzanja samo da se osluce/ I kupimo al/ Dobro brate/ Kaze mitar imaju para/ Samo da se donese da se usteka/ Cim Oni kupuju/ Mozes mislit/ Nece zivi izac oni/ Do kraja ce ic/ Sigurno a onda gradjanski/ Rat/ Tesko brate/ Pljevlja/ Bijelo polje/ Rozaje sve srbi/ Samo svo da krenu nemaju dje/ Drzava/ Da pale auta im – pisao je jedan od kriminalaca, a Specijalno državno tužilaštvo, prtema dostupnim informacijama, još istražuje ovaj slučaj.

Građanska aktivistkinja Sabina Talović, koja je u novembru 2021. godine bila žrtva brutalnog fizičkog napada u centru Pljevalja, kada je na nju nasrnuo sugrađanin, samozvani četnik Zorislav Leković, zvani Zenga, kazala je za Pobjedu u januaru 2022. da su „naša država i Pljevlja u kontinuitetu na udaru klerofašizma i te ideologije zato što se Crna Gora nikada nije suočila sama sa sobom, sa onim što je bila naša politika devedesetih godina“.

– Prvo i osnovno što je moralo da se uradi je lustracija. To se, nažalost, nije desilo. Jačanjem različitih desnica mi dobijamo i napade na aktivistkinje i napade na osobe druge nacionalnosti i fašističke poruke sa zidova zgrada, raznorazne murale i sve ono ostalo što je danas naša svakodnevica – rekla je Talović tada, koja je još devedestih hrabro stala u odbranu ljudskih prava, kao mirovna aktivistkinja, čiji je angažman odavno prepoznat i van granica Crne Gore.

Dolaskom nove vlasti u avgustu 2020. u Crnoj Gori su, kazala je ona, ojačali desnica, ekstremizam, klerofašizam.

Zorislav Leković, duže od godine, uglavnom, nesmetano je šetao pljevaljskim ulicama, okićen četničkim ili zastavama zloglasnih jedinica koje su tokom rata u BiH devedesetih godina počinile teške zločine. Policija ga je za sve to vrijeme, prema informacijama dostupnim javnosti, svega dva puta sklonila sa ulice, a odgovarao je samo prekršajno. Epilog je bio brutalni napad na Sabinu Talović i pokušaj da je udavi.

A ekipa Pobjeda je i u decembru 2021. bila u Pljevljima svjedočeći odbijanju lokalnih vlasti tada predvođenih DPS-om da uklone grafite sa likom osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, a jedan od grafita bio je oslikan i na fasadi zgrade u kojoj su kancelarije pljevaljskog komunalnog preduzeća „Čistoća“.

Nakon što je predsjednik tadašnji Opštine Igor Golubović u skandaloznoj izjavi za naše novine relativizovao sve što se dešava u Pljevljima, čak optužujući Muslimane/Bošnjake da i oni na isti način odgovaraju „srpskoj strani“, ubrzo je smijenjen.

– E, sad da li jednih ima 90 ili 80 odsto, a drugih 10 ili 20 odsto, pa se to malo više vidi ili malo više ne vidi, to je druga stvar – rekao je tada Golubović, uz poruku da nije na gradskim vlastima da uklanjaju grafite po gradu.

Građanski aktivista i predsjednik NVO Husein paša Pljevlja Denijal Geljić tada je za Pobjedu upozorio da strpljenje ima granice.

– Nemojte testirati ljudima strpljenje. Ne znamo koliko mogu da izdrže – bila je njegova poruka i lokalnim i državnim vlastima, uz ocjenu da su „lokalne vlasti uvijek, ali uvijek bile nekako pasivne u rješavanju bilo kojeg problema Pljevljaka“.

On je tada konstatovao – „ Ako bismo mi Bošnjaci počeli da ispisujemo ‘Hamas Pljevlja’ po zidovima, mislite li da specijalne antiterorističke jedinice ne bi pokrenule racije po bošnjačkim kućama“.

A dokle podjele u Pljevljima idu, za Pobjedu su u decembru 2021. svjedočili i stariji Pljevljaci koji su nam kazali da su u gradu „i kafane podijeljene“.

– Rijetko u kojoj kafani ćete vidjeti da je tu mješavina… Pravoslavci u jedne, Bošnjaci u druge. Tu se sve zna, gdje ko sjedi – kazao nam je jedan od sagovornika.

Za nacionalističko divljanje po Pljevljima nakon izbora 30. avgusta 2020. godine još niko nije odgovarao. Interesantno je da nikada nije utvrđeno ko je u noći između 1. i 2. septembra razbio staklo na vratima prostorija Islamske zajednice u Pljevljima i ubacio zlokobnu poruku „Polećela crne ptica Pljevlja biće Srebrenica“. Ta zona je, kako su ranije ispričali sagovornici Pobjede, pokrivena i sigurnosnim kamerama sa nekoliko obližnjih objekata.

Niko nije odgovarao ni kada su sa protestnim litijama ispred kuća pljevaljskih Bošnjaka/Muslimana počeli da osviću krstovi sa četiri ocila, kada je u boje srpske trobojke u januaru ofarbano sportsko igralište u Skerlićevoj ulici u centru grada, a na bilbordu na brdu Borovac iznad Pljevalja postavljena ova zastava, a sve kako bi se poručilo da su Pljevlja srpska.

Objašnjenja lokalnih službi zašto ne reaguju bila su banalna i smiješna.

Tadašnje vlasti nijesu adekvatno reagovale ni kada je u januaru na Jutjubu osvanuo amaterski video-zapis, na kanalu „Slavija“, – „Isplivao dokumentarni film o oslobađanju Pljevalja od komunista 1992 godine!“.

U filmu koji traje skoro dva sata prikazane su scene nereda i haosa koje je avgusta 1992. godine u Pljevljima stvarao Čeko Dačević i njegova paravojna jedinica.

Aveti devedesetih godina prošlog vijeka u Pljevljima su ponovo probuđene krajem decembra 2019. kada je Crkva Srbije počela sa protestnim litijama. Nažalost, nijesu umirene do danas, samo poprimaju druge dimenzije, zahvaljujući novim naletima ,,crne progande“, uglavnom medija koji su ćutali na morbidna dešavanja u Pljevljima tokom protekle tri godine.