“I njihovo ponašanje u posljednjih 25 godina pokazalo je da evropska politika, politika velikih sila, ima svoju inerciju, koja je, nažalost, uvijek nepravedna prema malima i slabima. Mali i slabi su uvijek moneta za potkusurivanje.

U posljednjih stotinu i više godina imali smo dva vrlo riječita dokaza za to. Crna Gora kao suverena država, pobjednica u Prvom svjetskom ratu, nestala je voljom velikih sila. A onda, jedini presedan u svim plebiscitima za državnu nezavisnost bio je crnogorski, 2006. godine 55-45. Evropski političari zapravo su htjeli da Crna Gora bude kompenzacija Srbiji za gubitak Kosova”, ističe Popović za Antenu M.

Sticajem okonlnosti, kako kaže Popović, stvari su išle tako kako su išle.

“Ne mogu vjerovati da zapadni čimbenici ne znaju šta se pripremalo 2016. godine. Samim tim što su to eksplicito potvrdili i potpredsjednik Amerike Majk Pens i Boris Džonson britanski premijer, pa i tadašnji premijer Srbije Vučić, i da su vrlo benevolentno prihvatili srpsko-rusko involviranje u izbore 2020. godine”, kazao je Popović.

Ključno pitanje je: šta mi radimo da odbranimo Crnu Goru

Bitka za Crnu Goru, ističe, bije se u Crnoj Gori.

“Ukoliko mi budemo očekivali sa Zapada da pomognu onima koji su prozapadni, koji su pronatovski i tako dalje i čekali pasivno, to se neće dogoditi nikada.

Oni znaju da Milojko Spajić govori neistine, da je to potpuno nesolidna figura u svakom pogledu. Znaju da je predsjednik parlamenta čovjek koji je osuđen prvostepeno za pokušaj državnog udara, pa oslobođen prvostepeno. Znaju da su državni tužioci iz tog precesa u zatvoru i optuženi da su članovi zločinačke organizacije. Vjerujem da znaju da postoji organizovana diskriminacija ljudi koji su crnogorske nacionalnosti u državnoj upravi u raznim domenima i da se vodi permanentni propagandni rat protiv crnogorske nacionalnosti i crnogorske kulture…

Problem je i ključno pitanje što mi činimo? Što smo mi učinili? Mi koji pripadamo tom antivelikosrpskom bloku, tom suverenističkom, prozapadnom, građanskom i demokratskom. Navedeno znaju određene zapadne strukture diplomatsko-obavještajne, a što tiče tamošnjeg javnog mnjenja to jednostavno ne postoji kao tema jer ovdje se ništa ne događa što bi skrenulo pažnju i uputilo ih na nas”, potcrtava Popović.

Nema, kaže, vidnog otpora.

“Nema organizovanog otpora i imate jednu vrstu kolaboracije opozicije sa vlašću. Onoga časa kad je opozicija prihvatila da joj šef bude Andrija Mandić ona je de facto ušla u kolaboraciju sa tom velikosrpskom četničkom strukturom. Jer, jednostavno su morali imati toliko pameti i znati da će Andrija Mandić od tog parlamenta napraviti balkansku krčmu. Dakle, nije prošlo ni pola godine na zid parlamenta je stavio logo Zetske banovine.

Crna Gora imala je u Drugom svjetskom ratu dva vojna guvernera, Pircija Birolija i generala Vilhelma Kajpera. Oni su se s mnogo više poštovanja odnosili prema crnogorskoj tradiciji nego Andrija Mandić.

I ova gospoda iz opozicije svaki dan prolaze pored tog logoa. I dozvoljavaju razne diskriminacije, a danas u Crnoj Gori vlada strah, jednostavno zbog takvog njihovog ponašanja odnosno nedostatka otpora, koji će dati samopouzdanje ljudima, jer ljudi koji nemaju javnog podsticaja potpuno su nemoćni da se odbrane”, poručio je književnik i dobitnik Trinaestojulske nagrade.

Uvijek je bilo rizično braniti Crnu Goru, ali danas manje nego nekada

Dodao je i da opozicija ne reaguje na osione i drske napade na ljude poput bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i da se ne pojavljuje na skupovima organizovanim tim povodom.

“Pritom se neki njihovi visoki funkcioneri sa GST Vladimirom Novovićem druže po kafanama. To je poruka da su oni u kolaboraciji sa Mandićem. Ovdje čak nije riječ ni o tim pojedincima kojima je nanesena velika nepravda i njihovim familijama, ovdje je riječ o puzajućem fašizmu, ne onom direktnom fašizmu, ovdje je mnogo veća stvar u igri, ovdje je u igri uništavanje crnogorske nacije, a ovo je jedan od metoda zastrašivanja”, kazao je Popović .

Kako dodaje, ono što tiče naše sudbine nas koji nijesmo Srbi i velikosrbi, mi moramo da sjednemo i da pitamo sebe, da li smo ovo što smo do sad radili – dobro radili?

“Da li smo to radili dovoljno strasno, dovoljno uporno? Da li je prirodno da neko ko uništava nekoga to radi sa većom strašću, nego onaj koji se brani i bori za svoj opstanak?”, pita se on.

Tu postoji, dijagnosticira Popović mentalitetski problem dijela Crnogoraca, “jedna podanička svijest”.

“Ja razumijem strah, ali ako branite Crnu Goru, morate apstrahovati strah. Uvijek je bilo rizično braniti Crnu Goru. Danas mnogo manje nego prije stotinu godina”, kazao je Popović.

Na tu izjavu autor emisije Drako Šuković je konstatovao da se nekada lakše ginulo za Crnu Goru, nego što bi se danas pokisnulo, a Popović kaže:

“Opozicija crnogorska je mrtva. Kad slušam ove momke u parlamentu, oni to često elokventno iznose, ali oni se bave površnim stvarima, pogrešnim stvarima. Umjesto da se bave političkim suđenjima, oni se bave izjavama mitroplita Joanikija”, kazao je on.

Odbrana Crne Gore ne može počivati na jugoslovenstvu i komunizmu

Nakon što je Šuković ukazao da, ukoliko bi karakter crnogorskog društva bio promijenjen u skladu sa vrijednostima koje donosi rehabilitacija četnika i lika i djela Pavla Đurišića, onda bismo morali razumjeti da ćemo živjeti u društvu koje više nije na puzajućem putu prema klerofašizmu, nego da ćemo u njemu živjeti, te da je stoga bitno baviti se fenomenom ofanzive koju Crkva Srbije sprovodi i koju, sve češće, akcentuju evropske adrese kao problem i kao faktor uticaja Srbije i Rusije u Crnoj Gori, Popović kaže da ništa od toga ne spori. Ocjenjuje, međutim, da izjava Joanikija Mićovića nije ništa novo.

“Od dolaska Amfilohija Radovića postoji kontinuitet filočetništva. Međutim, moramo znati još nešto što je jednako važno i što zamućuje našu inače mutnu svijest o sebi i o svemu. Nijesu samo četnici velikosrbi. Dakle, ključni akteri zločina prije svega u BiH, a i u Hrvatskoj, nisu bili četnici, nego generali JNA, Slobodan Milošević, Dobrica Ćosić, Mihajlo Marković, njihovi ideolozi, oni su svi pripadali partizanskom pokretu. Jedna od velikih strateških, doktrinarnih grešaka naše opozicije je da baziramo našu ideologiju – odbrambenu, suverenističku, crnogorsku, na jugoslovenstvu i na komunistima, a to je samo jedna mala epizoda u hiljadugodišnjoj crnogorskoj istoriji. Vrh crnogorskog bića, kreacije, međunarodnog ugleda bio je XIX vijek”, naglašava Popović.

Na konstataciju da ne samo opoziciji, već kompletnom građanskom, prozapadnom, suverenističkom korpusu fali model organizovanja da bi se uspješno suprotstavio velikosrpskom ofanzivnom talasu, te upitan za rješenje , Popović kaže da tu nije potrebna velika pamet.

“Kad matematički sagledate stvari u Crnoj Gori – ta dva bloka referendumska koja su bila 2006. godine, imate s jedne strane vlast koja je došla 2020. godine, koja iza sebe ima Beograd i Moskvu, vrlo funkcionalno, vrlo agresivno, kontinuirano, sa svim instrumentima koje jedna primitivna autokratska profašistička vlast ima.  To je naša opozicija nesposobna na ubijedljiv način da pokaže, nego se uglavnom bave incidentima i ad hominem slučajevima.

Dakle, nužno je da bi opstala Crnoj Gora kao građanska država revitalizovati referendumski blok. Međutim, mi danas imamo atomizovanje svih tih snaga. Već se navikavamo na to da smo manjina, što u normalnim demokratskim društvama nije nikakva tragedija.

Ovdje u Crnoj Gori, s obzirom na to da naši protivnici imaju plan koji ostvaraju, to je već katastrofa. Raznim metodama jedan dio ljudi obeshrabruju, jedan dio ljudi zbog raznih stvari će pridobiti i imaćemo situaciju kakva je bila između dva svjetska rata.

Odgovor na to je da se napravi jedna krovna nadpolitička i nadnacionalna organizacija, jer ono što su uspjeli, da pridobiju nacionalne stranke Bošnjaka i Albanaca i mogu to da kažem da su konkretno Ervin Ibrahimović, Nik Đeljošaj i Nikola Camaj izdali Crnogorce, one Crnogorce koji su ih branili 99. godine i da su se udružili protiv građanske Crne Gore i protiv interesa svojih građana. Jer znaju šta radi velikosrpska vlast Crnogorcima”, razočaran je gost DRV.

Truljenje može trajati dugo ali sad više zavisi od nas nego 90-ih

Antonio Košta, predsjednik Evropske komije pomenuo je, juče, da su dobrosusjedski odnosi jedan od ključnih uslova za nastavak evropskih integracija. Popović je upitan da li je u stanju vlast da prihvati taj uslov i da pokuša istinski iskreno da riješi otvorena pitanja sa Hrvatskom? Da li ona to prosto želi, znajući kako će na to gledati oni koji su ih doveli na vlast – Vučić i Crkva?

“U pitanju da je pola odgovora. Ključne strateške stvari ne odlučuje Spajić, Aleksa Bečić još manje. Jakov Milatović ponajmanje. To odlučuje Vučić, ovi njihovi iz duboke države – BIA, Crkva. Oni prema imaju potpuno prozapadnu retoriku, a u Crnoj Gori rade sve suprotno. Unutra, dakle, prave autoritarno nacionalnističko društvo. Manjinske narode koriste jednokratno. Njihova sudbina, kada završe s Crnogorcima, ako završe, biće kao u bivšoj Jugoslaviji”, navodi Popović.

Građanske države, kako dodaje on, nema bez crnogorske nacije.

“Niti Crnogorci mogu sami bez manjinskih naroda u ovom odnosu snaga stabilizovati državu i društvo i politiku. Međutim, mi  nijesmo uspjeli, nismo se čak ni sastali nikad za ovih pet godina, da odredimo par tačaka: koja je to strategija? Mi znamo što nećemo, ali ne znamo šta hoćemo i na koji način to ostvariti.Dakle, ja apelujem, na dogovor. Jer, stepen doktrinarne zaglupljenosti ovdje je nevjerovatan. Ja ne mogu da vjerujem da poslije toliko vremena ljudi ne shvate da griješe”, poručuje književnik.

Upravo je ta “doktrinarna zatupljenost” bila šlagvort za naredno pitanje: “Sad, na javnoj sceni, medijskoj prije svega, imamo fenomen, zapravo proces koji je jako važno za početak prepoznati. Dio medija i nevladinog sektora, koji su značajno doprinijeli pobjedi kleronacionalista i klerošovinista, prosrpskih i proruskih, pokušava da rehabilitaciju Pavla Đurišića iskoristi za sopstvenu rehabilitaciju od uloge koju su imali 30. augusta. Da li kod njih postoji iskrena želja da se iskupe ili opet žele da prevare dio suverenističkog korpusa (kao što su to uradili sa GP URA 2020. i da osnuju neki novi politički subjekat za koji će opet glasati jedan dio ‘korisnih idiota’ iz suverenističkog korpusa i čije će glasove ponovo staviti u košaru DF-a i DF-u sličnih?”

Popović odgovara da “iskrenosti nema, ni pokajanja, ali mi nemamo druge ljude i narod, pa ako žele da se bore protiv ovog zla, ja neću s njima jesti i piti, ali ću ih prihvatiti, a to ne znači da oni sjutra neće na drugu ii treću stranu poći”.

“Crna Gora je u stalnom previranju, ideološkom, spoznajnom… Problem je što mi nijesmo stvorili nacionalnu ideologiju. Bojim se da ova patnja i truljenje može dugo trajati, trajalo je od 89. do 97, ovo može i više, ali danas više zavisi od nas nego 90-ih jer smo danas nezavisna drzava”, zaključio je Milorad Popović.