Video
„Život daleko od poznatog donosi brojne izazove, suze na rastanku i nedostajanje rano ujutru ili pred spavanje, ali i jedinstvenu priliku za spoznaju svojih mogućnosti, jačanje karaktera i podizanje samopouzdanja“, riječi su studentkinje III godine Pravnog fakulteta Univerziteta Crne Gore Andree Mićanović koja trenutno provodi semestar na Univerzitetu u Ljubljani.
Preporučeno
„Poznato je da se studenti pravnih fakulteta u Crnoj Gori najrjeđe odlučuju za odlazak u inostranstvo na studije, u najvećoj mjeri zbog toga što materija koju izučavaju nije univerzalna, pa je teško naći ekvivalente za predmete koji se slušaju na matičnom fakultetu“, govori Andrea.
Ipak, pored poteškoća u nalaženju ekvivalenata za predmete i komentara ljudi da je za studenta prava razmjenaImage gubljenje ljeta, Andrea je ogromnu podršku dobila od starije sestre uz čiji se nagovor odlučila na apliciranje i kako tvrdi program mobilnosti i život u studentskom naselju Rožna dolina u Ljubljani, u domu broj 4, iskustvo je koje nikad ne bi mijenjala za ljetnji raspust.
Andrea govori da je pri dolasku u Ljubljanu saznala da se ne može istog dana smjestiti u dom, zatim, sjutradan, da će kuhinju i toalet dijeliti sa oko 30 ljudi na istom spratu, a onda i da će u “upravnoj enoti” čekati i po nekoliko sati, što je u prvi mah predstavljalo otežavajuće okolnosti za nju.
„Ubrzo sam shvatila da je sve to dio prilagođavanja novoj sredini i drugačijem načinu života, dok u jednom trenutku ne postane navika i pozitivno iskustvo. Biti stranac nije uvijek i svuda lako, ali Slovenci su svojom ljubaznošću i predusretljivošću učinili da se već nakon nekoliko dana osjećam kao kod kuće. Tome doprinosi i njihova spremnost da, kad god je potrebno, komuniciraju na našem jeziku, kao i činjenica da je Crna Gora na svega 60 minuta leta udaljena od Slovenije“, navodi ona.
Kada je riječ o kulturološkim razlikama koje bi primjenila kod kuće, studentkinja kaže da je je kultura ekološki održivog življenja u Sloveniji jako razvijena, a epitet najzelenije zemlje u Evropi Slovenija i njeni građani i te kako zaslužuju. Pored toga, veliki je broj umjetničkih dešavanja koja mladima pružaju priliku da se kulturno uzdižu, navodi ona.
„Svojim odnosom prema životnoj sredini služe za primjer svima nama na razmjeni. Trebalo je vremena da se mi iz ostalih zemalja bivše Jugoslavije koji smo zajedno u domu priviknemo na strogo odvajanje otpada, ali bih voljela da se sa tom navikom vratim u Crnu Goru. S druge strane, umjetnost je jako cijenjena u Sloveniji. Veliki broj muzeja, galerija, koncerata, predstava koje su upodobljene mladima svakodnevno privlače pažnju studenata i čini mi se da je to ono što nedostaje Crnoj Gori“, rekla je Mićanović.
ImageKada je riječ o studijskim programima, kaže da se na Pravnom fakultetu Univerziteta u Ljubljani mnogo ulaže u praktična znanja i podstiče istraživački rad studenata, a da se na predavanjima iz svih predmeta koje slušaju analiziraju slučajevi iz sudske prakse, vrši se komparativna analiza pravnih sistema različitih zemalja, što ukazuje na to da je međunarodni osvrt na materiju koju izučavaju sveprisutan i, kako govori, to nedostaje Pravnom fakultetu u Podgorici.
“S druge strane, kada na predavanjima sa profesorima diskutujemo o teoretskim pitanjima, shvatim koliko sam zahvalna svom matičnom fakultetu na sveobuhvatnim teorijskim znanjima koja sam na njemu stekla, a koja su preduslov za praktičan rad, koji se polako integriše i u crnogorski obrazovni sistem” zaključuje Andrea.
Ona kaže da ima dovoljno vremena za odmor i razonodu, te se trudi da slobodno vrijeme iskoristi kako bi upoznala što više studenata iz različitih krajeva svijeta i putovala, navodeći činjenicu da je Ljubljana odlično povezana sa mnogim evropskim gradovima, što je još jedan od razloga zbog kojih se studenti sve češće odlučuju da studiraju u Sloveniji.
Andrea je za kraj poručila da je na raspolaganju svim studentuima kojima je potrebna pomoć ili imaju nedoumice u vezi sa studijama u inostranstvu.
“Dok smo ušuškani u toplini svojih domova, često promiču značajna iskustva koja možemo proživjeti samo ukoliko istupimo iz svoje zone komfora. Nije lako spakovati kofere i otići u nepoznatu zemlju, ali vrijeme jednako leti i u tuđini, s tom razlikom što se nakon razmjene u domovinu vraćamo daleko samostalniji i spremniji za izazove koji predstoje”, završava ona.
