Video
- Pandemija korona virusa i školstvo u CG – koji su izazovi i kako vidite posledice pandemije na obrazovanje u CG?
Pandemija je pokazala sve slabosti našeg školstva. Reakacije nadležnih su imale puno nedostataka. Nastavni proces u CG je prekinut 16. marta 2020. i prešlo se na onlajn nastavu. Skoro jedanest mjeseci se nastava u CG dominantno izvodi na taj način. Problem je što naš zakon ne poznaje takav oblik nastave pa je trebalo što hitnije ozakoniti oblik izvođenja nastave koji će definitivno imati svoj prostor u obrazovanju i kad pandemija prođe obzirom na značaj IT tehnologija u savremenom svijetu.
Djeci i omladini u CG je svakodnevnica u bitnom izmijenjena i izostanak komponente socijalizacije iz obrazovnog procesa, tj. druženja sa drugom djecom na duže staze može uticati na mentalno zdravlje djece a time i na ukupan njihov mentalni razvoj. Nova vlast je dosadašnjim djelovanjem takođe propustila da na adekvatan način tretira ovu jako ozbiljnutemu, izmedju ostalog, samim kadrovskim rešenjem na čelu resornog ministarstva. Ponuđeni modeli izvođenja nastave za nastavak školske godine su izuzetno opterećujući za nastavno osoblje i dalje ne rješavaju suštinski problem obrazovanja – socijalizaciju i direktan nastavni proces.
- Da li su preduzete mjere i organizacija nastave adekvatne za obrazovni proces?
Kada se odlučivalo o prelasku na onlajn oblik izvođenja nastave nisu se uzeli u obzir najvažniji parametri: da puno djece u Crnoj Gori nema osnovne uslove za život a kamo li računar ili drugi elektronski uređaj na kome mogu pratiti nastavu i, dostupan internet, i, takođe, adekvatan stepen informatičke pismenosti, bilo djece ili roditelja. Problem se usložnjava ako je više djece u porodici pa svi moraju pratiti nastavu tim putem istovremeno, a pošto sam i sama prosvjetni radnik i moram držati nastavu tim putem trebaju mi tri uređaja istovremeno u kući, obzirom da imam dvoje djece školskog uzrasta. Nisu preduzete nikakve mjere da se ovi problemi, kako roditelja, tako i prosvjetnih radnika riješe, bilo obezbjeđivanjem elektronskih uređaja ili olakšica za internet. Ni prije ni poslije 30. avgusta.
- Kako vidite kvalitet obrazovanja u CG? Svjedoci smo niza reformi obrazovanja u svim njegovim segmentima, kako vidite ishod tih procesa?
Ukupne reforme obrazovanja vršene od strane prethodnog režima išle su u prvcu omogućavanja što većem broju srednjoškolaca upis na fakultet i time, posredno, što veći profit privatnim univerzitetima. Srednjoškolski programi i koncept nastave su mijenjani do mjere proširivanja opšteobrazovnog gradiva u stručnim školama, a Gimnazija, umjesto elitne opšteobrazovne institucije, programski specijaizovana i prilagođavana upisu na smjerove dostupne na privatnim univerzitetima u CG. Svi srednjoškolci, bez obzira na tip i vrstu srednje škole, mogu, ako imaju novca za školarinu, da upišu bilo koji privatni fakultet, bez prijemnog i bez diferencijalnog ispita. Pri zaposlenju jednako tretiran svršeni diplomac državnog i privatnog univerziteta.
Umjesto zdrave konkurentnosti sa ciljem što boljeg kvaliteta obrazovanja moraćemo se suočiti sa posledicama reformi koje su vršene za interes pojedinaca kako iz bivšeg režima tako i bivše opozicije, u smislu unapređenja i bogaćenja sopstvenih, i intelektualno i formalno, siromašnih biografija, kroz diskutabilno sticanje zvanja i angažovanje na pomenutim privatnim univerzitetima a zarad profita. Da se zaista mislilo na kvalitet ne bi danas i juče na birou bilo više od deset hiljada nezaposlenih visokoškolaca i postojala bi usklađenost između upisne politike i tržišta rada.
- Posebna tema je svakako položaj prosvjetnih radnika, kako njihov materijalni status tako i ugled u društvu obzirom na značaj posla kojim se bave. Kako vidite prosvjetnog radnika, najprije u odnosu na izazov kakav predstavlja pandemija Kovid 19 tako i uopšte poziciju u CG društvu do sada?
Nepotizam i partijska pripadnost kao glavni kriterijumi zaposlenja, ne samo u prosvjeti već i drugdje, odigrali su svoju ulogu u urušavanju ukupnog sistema vrijednosti pa i ugleda i statusa prosvjetnih radnika u društvu. Nametanje takvog modela u sistemu u kome je ogroman broj prosvjetnih radnika bez posla učinio je da se materijalni i svaki drugi položaj prosvjetnog radnika u društvu degradira do neprihvatljive mjere.
U tom svijetlu možemo sagledati najnoviji razvoj događaja povodom početka nastave u drugom polugodištu. Sadašnja vlast je, kroz neprimjereno obraćanje premijera prosvjetnim radnicima, umjesto promjene, pokazala kontinuitet ponižavanja prosvjetnih radnika i tonom i načinom obraćanja. Premijer je optužio prosvjetne radnike da su ćutali trideset godina za vrijeme prethodne vlasti, čime je, indirektno, prozvao i sebe samog, jer je i on dio te prosvjetne zajednice. Gospodin premijer Krivokapić je do predizborne kampanje u avgustu 2020. godine bio potpuno nepoznat široj javnosti, tj. ne samo da do tada nije reagovao makar u ime prosvjetne zajednice, nego je bio potpuno izvan politike. U tom smislu se može tumačiti njegovo obraćanje prosvjetarima – kao nesnalaženje na funkciji na koju se spletom okolnosti našao usled političkog predizbornog taktiziranja heterogenih političkih subjekata. Sa pozicije koja ima obavezu da nudi rješenja i ustanovljava standarde ponašanja u društvu, gospodin premijer Krivokapić je dodatno urušio ugled prosvjete i pokazao da nije dorastao funkciji na kojoj se našao i sa koje treba da nudi rešenja a ne agresiju i uvrede.
Preporučeno
Povod njegovog agresivnog nastupa je i neznanje, jer premijer ne razumije pojam časa u raznim segmentima obrazovanja, tj. na zna da u osnovnom i srednjem obrazovanju ne postoji pojam “ponovljeni čas” kao u visokom obrazovanju gdje se svaki sledeći čas u grupi iste generacije smatra ponovljenim a da se po punoj cijeni obračunava samo premijerni, jer profesor isto gradivo dalje izlaže sledećoj grupi iste generacije te nije potrebno da sprema ponovo sadržaj za izlaganje. Na nižim segmentima sistema obrazovanja, upravo zbog uzrasta djece, i činjenice da je bazični princip realizacije nastave interakcija profesor – učenik, isti sadržaj zahtijeva sa svakom novom grupom drugačiji pristup u puno angažovanje pedagoških vještina nastavnika i profesora koji mora iznalaziti načina da planirani sadržaj prilagođava tenutnoj grupi kojoj izaže, predznanju učenika koje je različito te prilagođava metodološki pristup.
