Podsjećamo, dječak (14) koji je počinio krvoproliće u OŠ ”Vladislav Ribnikar” na Vračaru uhapšen je u školskom dvorištu. Prema nezvaničnim saznanjima, policajci su mu rekli da spusti oružije, stavi ruke na glavu i legne na pod. On je bez opiranja to i učinio. Navodno je tada progovorio: “Pucao sam zato što sam psihopata”.
“Dobio je jedinicu iz istorije i tada je poludio. Upucao je istoričarku u kabinetu, a onda i drugove. On ima sve petice, a svi ga zovemo štreber”, pričali su đaci pomenute škole.- Svi smo svjedoci jučerašnjeg događaja…Dječak od samo četrnaest godina, ušetao je u školu ubio osam vršnjaka i portira svoje škole, pritom detalji su poprilično jezivi… Kako komentarišete tragediju u Beogradu?
PEJOVIĆ: Vjerujem kao i svaki građanin, da je ovo jedan veliki pokazatelj klime našeg društva.
Djeca su samo posmatrači i sunđeri onoga oko njih, a ovaj događaj je pokazao kakva smo sredina. Ovo je eskalacija nasilja kojeg smo svjedoci svakog dana.
- Dječak je imao spisak za likvidaciju, kao i plan kretanja..Da li imate neki komentar na to?
PEJOVIĆ: Treba vidjeti zašto… Psiha je opasan teren, nečiji razlozi su neutemeljeni, iluzorni, halucinacije, ali su razlozi. O tome treba struka da porazgovara sa dječakom, detaljno analizira…
- Koji su uzoci ovakvog ponašanja i odakle ono potiče?
PEJOVIĆ: Ovakvo ponašanje je skup svega oko djeteta. Niko se ne rađa loš, svako dijete ide pod razne uticaje: roditelji, društvo, vršnjaci…. Naravno u zavisnosti od strukture ličnosti ti uticaji imaju različite efekte.
Dijete je trpjelo nešto, a šta – sada je važno naći uzrok. - Na koji način treba razgovarati sa djecom i kako ih savjetovati?
PEJOVIĆ: Treba stvoriti dobru atmosferu od najranijeg doba. Ne može roditelj djetetu tinejdžeru naprasno doći i reći: ‘Hajde da razgovaramo’, ako to već nije praksa. - Glavni metodi razgovora: iskreno, otvoreno, sa razumjevanjem, sa smjernicama.
Glavni savjet: Recite djetetu: ŠTA GOD DA SE DESI DOĐI KUĆI, RECI I NAĆIĆEMO NAČIN.
- Kakav tip ličnosti je spreman za ovakav zločin, ako se može okarakterisati..?
PEJOVIĆ: Bez detaljnih testiranja ne bi trebalo davati dijagnoze! Ali sigurno je neko ko je trpio određenu vrstu pritiska i nije imao dobre mehanizme razrešenja konflikta.
- Ko je odgovoran za ovakve postupke maloljetnika?
PEJOVIĆ: Odgovornost je cijelog društva u kom nije prepoznat problem i u kom se nije rješavao.
Ponavljam – niko se ne rađa loš, ova tragedija je odgovornost svih nas kao jednog sistema.
- Samo u proteklih mjesec dana u Baru smo imali stravičan napad na mlade atletičare iz BiH, u Bijelom Polju je dječak zbog udaraca koje su mu zadali vršnjaci pao u nesvijest, u Podgorici su vršnjaci pretukli grupu dječaka. Na Cetinju je majka držala djevojčicu dok ju je kćerka tukla… Postavlja se pitanje: Kako vaspitavati djecu? Ovo je sve suprotno onome na što smo navikli: da je to neko čiji roditelji nemaju, da je to neko ko je u teškoj situaciji…
PEJOVIĆ: ”Treba ih učiti da se ne odvajaju i da ne budu oni koji se grupišu i ostavljaju druge po strani, da su svi jednaki i da nije biti ‘KUL’ tako što će se neko zbog tebe osjećati loše. Najvažnije je biti utočište djetetu, a ne onaj od kog ono bježi i krije se. Najveća zaštita je otvorenost i prijhvatljivost od strane roditelja.
Zatim obratiti pažnju na direktne uzroke koji su doveli do toga. To se postiže shvatanjem, a otklanjanjem njih imaćemo dubinske i primjetne promjene. Lošim i neadekvatnim sankcionisanjem sporadičnih slučajeva, samo fokusiranjem na njih dok se slegne prašina, dolazimo isključivo do povećanja.
- ‘Žrtvi treba osnažiti na prijavljivanje i dati joj pravi prostor i zaštitu!’, zaključila je Pejović.
Podsjećamo, stopa vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori je u porastu. Za dvije školske godine evidentirano je 238 slučajeva nasilja u osnovnim školama i 118 u srednjim, pokazuju podaci iz Završnog izvještaja o sprovođenju Programa za suzbijanje vršnjačkog nasilja i vandalizma u obrazovno-vaspitnim ustanovama sa kojeg je skinuta oznaka tajnosti.
Juče su takođe izašli zabrinjavajući podaci da su Crna Gora i Srbija na trećem mjestu u svijetu po broju oružja u rukama civila. Naime, u Crnoj Gori je ta brojka 39,1 na 100 stanovnika.
Anasatasija Đonović
Preporučeno