Kako je kazala, djeca sve manje čitaju, miješaju pisma, ne poznaju gramatička i pravopisna pravila, leksiku, i u tom dijelu je, što se nastavnika jezika i književnosti tiče, crveni alarm.
“Možemo reći, da kao društvo, ipak, nijesmo dovoljno pismeni, ako imamo đake koji ne znaju oba pisma, miješaju ćirilicu i latinicu. To je za nas u učionici alarmantno, posebno ne znaju ćirilicu, a objašnjenje đaka je da su u stalnom kontaktu sa tehnologijama, koje su na stranim jezicima, sa stranom muzikom. To nije opravdanje, jer kad čovjek ne zna da piše prvo pismo koje je naučio u prvom i drugom razredu osnovne, onda je to zabrinjavajuće”, kaže Radulović.
Napominje da je veliko nepoznavanje pravopisa, jezika, gramatike, leksike, te da je razlika nekada i sada među generacijama ogromna.
“Generacije su se jako promijenile, nemaju sličnosti. Đaci su nekada nosili udžbenike, sveske, zapisivali šta se kaže na času i čitali. Moram reći i da je korona doprinijela da se problemi prodube”, kaže Radulović.
Činjenica je da učenici i kada nešto pročitaju ne razumiju pročitano, često koriste prepričane lektire, skraćene verzije ili audio knjige, što im sve šteti.
“Ne čita se i to je najveći problem”, ističe ona.
Kako dodaje djeca su uvela skraćenice u porukama jedni drugima i nemaju rečenicu, odnosno čitave rečenice su u skraćenicama.
“To nije dobro, tako se siromaši jezik, to su sve mala slova, nema znakova interpunkcije, padeža, pravopisa nema i na greške niko ne ukazuje”, objašnjava Radulović.
Smatra da rješenje problema može biti u povećanju fonda časova jezika i književnosti koji su sada prilično skatraćeni.
Preporučeno
“Pismenost počinje u vrtiću, pa nastavlja se u osnovnoj i treba povećati fond časova jezika i književnosti”, kaže ona.
Video