Video
To su podaci nacionalno reprezentativnog istraživanja koje je Ipsos sproveo prošlog mjeseca, a koje su, danas, mladi reporteri UNICEF-a predstavili na proslavi 75. rođendana ove agencije UN za prava djeteta. Tom prilikom ove podatke je, tokom svog govora, komentarisao UNICEF-ov ambasador dobre volje Antonije Pušić, poznatiji kao Rambo Amadeus.
On se osvrnuo na prošlost u kojoj je osvajački rat bio idealizovan kao nešto plemenito, vrhunac muškosti.
“Slavilo se junaštvo, viteštvo, koje je podrazumijevalo nasilje prema svima koji nisu dio njihovog naroda, plemena, nacije, konfesije. Mržnja, progon svih koji su drugačiji, istrebljivanje čitavih naroda i kultura koji jednostavno nisu bili po ukusu osvajača. Pisale su se i pjesme, ode, veličali ratnici i pobjednici, dizali im se spomenici, a žmurilo se nad nasiljem, žrtvama, jadu i čemeru onih protiv kojih je nasilje bilo upereno. Takvo vrijeme, takav primitivni način mišljenja, takva logika sputana zabludama, izvitopereni srednjovjekovni moral zasnovan na podjelama i isključivosti, srećom, polako ali sigurno, ostaju iza nas, na smetlištu ljudske istorije, smatra Pušić. Kao savremeno društvo, učimo da razumijemo različitosti i prihvatimo ih zapravo kao normalne i poželjne, jer to je danas elementarni dokaz civilizovanosti i dobrog vaspitanja”, istakao je Pušić.
On je objasnio da glagol „tolerisati” u svom značenju vrlo precizno podrazumijeva da dozvoljavamo, podnosimo, ne ljutimo se, imamo razumijevanja, to jest tolerišemo neku pojavu ili nečiji stav, nečije opredjeljenje, osjećanje ili pripadnost koji nam se iz nekog našeg ličnog razloga možda ne dopadaju.
“Tolerancija je nužna, neophodna, to je donja crta ispod koje ne smijemo da idemo. Ona nas razlikuje od životinja. Tolerancija je najveće civilizacijsko dostignuće”, smatra Pušić.
“Mi, srećom, živimo u ljudskom društvu, gdje jači toleriše slabijeg, većina toleriše manjinu. To je civilizacijsko dostignuće. Razumijevanje drugih, rješavanje nesporazuma mirnim putem. Dijalogom. To je današnja etika, današnji moral. Dakle, tako se mora”, poručio je Pušić.
Danas je i Crna Gora društvo u kojem žive različiti ljudi, koji imaju različite stavove, različita opredjeljenja, različite identitete. I to je lijepo, i tome se treba radovati. Uostalom, bilo bi beskrajno dosadno da smo svi isti − kako bismo čuli i vidjeli nešto novo i drugačije, prokomentarisao je Pušić.
On je, ovom prilikom, rekao i da se u posljednje vrijeme primjećuje forsiranje nacionalnih i vjerskih identiteta u javnosti i da se zloupotrebom slobode govora nerijetko čuje govor mržnje koji truje naše društvo i našu djecu. Pozvao je djecu i mlade da ne nasijedaju na trikove političara, koji se već 2 000 godina drže iste formule: „Divide et impera.” Podijeli, pa vladaj, objasnio je Pušić.
„Sve dok nas određeni političari, u svojoj srednjovjekovnoj želji da vladaju nama i našim životima, svojim javnim istupima budu prebrojavali i insistirali na tome ko je koje vjere, koje nacije, dok nas ćeraju i uče da jedni druge gledamo s podozrenjem i nepovjerenjem, nećemo se emancipovati kao građani. Nećemo postavljati prava, emancipovana građanska pitanja koja se tiču stvarnog kvaliteta našeg života: Zašto mom djetetu ne mogu da kupim bicikl? Zašto ne mogu da mu obezbijedim novi kompjuter? Zašto ne mogu da mu platim studije? Zašto ja ne mogu da se prekvalifikujem za bolji posao? Zašto ja ne mogu da budem samo gradjanin Crne gore, da nikom ne služim za prebrojavanja i trpanja u nekakve torove zbog političkih potkusurivanja?”, prokomentarisao je Pušić.
On predlaže da nacionalni identiteti u javnosti nađu svoje mjesto kroz folklorne igre i svečanosti tradicionalne muzike, kroz izložbe predivnih nacionalnih nošnji s ovih prostora, kroz fenomenalnu kuhinju i različite recepte, tj. kroz raznoliku kulturu koja se ne takmiči šta je čije i šta je bolje, već proslavlja sve različitosti kao bogatstvo čovječanstva i naše Crne Gore.
„Gradimo takvo društvo u kojem je osnovna, početna premisa da smo svi mi građani Crne Gore okej sa svim našim identitetima, koji god da su. Dakle, ja sam okej, ti si okej, on ili ona je okej”, pozvao je Pušić.
Mladi reporteri UNICEF-a, koji su bili voditelji na proslavi 75. rođendana UNICEF-a, zahvalili su Pušiću na govoru izjavivši da se nadaju da će on inspirisati sve građane, djecu i mlade da grade bolje društvo u Crnoj Gori, domovini svih, bez obzira na to kakva mišljenja imaju i koje sve identitete gaje.
„Meni je možda važno da dobro igram futbal, nekome da lijepo piše, dobro svira ili pleše, nekome je bitno da je određene vjere ili nacije, nekome da je odličan đak, dobar prijatelj, brat, sestra, kćerka ili sin”, poručio je mladi reporter Andrej Šljivančanin.
„Naša poruka je da ima mjesta za sve nas u Crnoj Gori i da će ga uvijek biti ako pitate djecu i mlade Crne Gore. To je zemlja u kojoj mi želimo da odrastamo i da staramo – zemlja koja poštuje različitosti kao bogatstvo. Zemlja u kojoj se o svemu razgovara. Zemlja s kulturom dijaloga”, zaključila je mlada reporterka Jana Kostić.
Kvalitetnije obrazovanje i zdravstvene usluge, više kulture, sporta i korisnih medijskih sadržaja za djecu i mlade, manje nasilja onlajn i oflajn, prihvatanje različitosti kao našeg bogatstva, jednaka prava i mogućnosti za djevojčice i dječake, djecu sa smetnjama u razvoju i djecu manjina, bolji životni standard, više igrališta, parkova i čistija okolina – zahtjevi su mladih Crne Gore koji su se čuli na proslavi 75. rođendana UNICEF-a.
Tokom svečanog programa prikazan je i film „Moj život”, koji su mladi reporteri UNICEF-a napravili s vršnjacima širom Crne Gore, tokom posljednja dva mjeseca, kako bi od njih čuli koji su ključni izazovi s kojima se mladi danas suočavaju i šta je to što bi oni htjeli da poruče Vladi Crne Gore i svim drugim nadležnim institucijama, medijima, NVO sektoru, građanima, itd.
Preporučeno
Proslavi 75. rođendana UNICEF-a u Crnogorskom narodnom pozorištu pridružili su se učenici Muzičke škole „Andre Navara” i baletskih škola „Vasa Pavić” i „Princeza Ksenija” i kroz muziku i ples učinili je jedinstvenom.
