Rastoder upozorava da se pod plaštom “pomirenja” sve češće pokušava izbrisati granica između onih koji su ustali protiv fašizma i onih koji su sarađivali sa okupatorom. Takvo “pomirenje”, kaže on, moguće je samo na istini, a svako drugo liči na ideološko nasilje i falsifikovanje istorije.
Prema njegovim riječima, savremena Crna Gora je “duboko antifašistička”, ali je problem u “prigušenoj šutnji” onih koji bi trebalo da brane antifašizam kao jednu od osnovnih vrijednosti evropskog društva.
ISTORIJU POKUŠAVAJU DA UPODOBE SEBI
STANDARD: Trinaesti jul se decenijama predstavlja kao datum kada je mali narod ustao protiv fašizma. Da li danas svjedočimo pokušaju da se taj datum svede na običan državni praznik, bez njegovog antifašističkog, oslobodilačkog i civilizacijskog značenja?
RASTODER: Trinaesti jul je državni praznik. To znači praznik svih. Kakvo će obilježje poprimiti, to zavisi od vlasti. Djelovi aktuelne vlasti minimiziraju njegov antifašistički karakter iz dnevnopolitičkih potreba, što je samo jeftin i prividan pokušaj da “istoriju upodobe sebi”, odnosno ono što nikada nikom nije uspjelo.
STANDARD: Može li se uopšte govoriti o poštovanju 13. jula ako se istovremeno u javnom prostoru relativizuju četnički pokret, kolaboracija i ideologije koje su bile na suprotnoj strani tog ustanka?
RASTODER: Poštovanje Trinaestog jula kao opštenarodnog antifašističkog ustanka podrazumijeva poštovanje prema borcima protiv fašizma. Četnici nemaju to, ili bar još niko nije registrovao njihov sukob sa fašistima kao istorijsku činjenicu.
Zato se u tom narativu pokušava preuveličati učešće u ustanku pojedinaca koji su nakon toga stupili u četnike, a zaboravlja se da je i njihovo “učešće” u ustanku ideološki motivisano i vođeno na sasvim suprotnim principima i postulatima od onih koje su kasnije prihvatili. Prema tome, treba razumjeti da je takvo ideološko konvertitstvo moguće “pravdati” samo “silovanjem” istorijskih činjenica.
POBJEDNIK SE ZNA, ALI EVROPA IDE UDESNO
STANDARD: Da li je najveća opasnost po 13. jul danas otvoreno negiranje antifašizma, ili mnogo tiši proces u kojem se partizanski pokret i četnički pokret pokušavaju izjednačiti kao “dvije strane istorije”?
RASTODER: Negaciji antifašizma doprinijela su i neka mišljenja iz Evrope, koja su pokušala izjednačiti sve totalitarne sisteme. U tom smislu, nasilna nivelacija između komunizma i nacizma, motivisana ljudskim pravima, pokušala je da ospori antifašistički karakter komunizma i “rehabilituje” sve njegove protivnike.
To je bio idealan ambijent za sljedbenike fašističke ideologije da sebe prikažu borcima protiv komunizma, odnosno da kolaboraciju sa fašistima pravdaju time. Ali, pobjednik u tim borbama se zna, a potomci “pobjednika” su oslabili širom Evrope, koja se lagano kreće udesno.
STANDARD: Crna Gora je 13. jula 1941. poslala poruku koja je prevazilazila njenu veličinu i broj stanovnika. Šta današnja Crna Gora gubi ako taj datum prestane da razumije kao simbol slobode, otpora i građanske solidarnosti?
RASTODER: Veličanstvenost 13. jula 1941, o kojoj je pisao i jedan Žan-Pol Sartr, nadilazi geografske i demografske potencijale Crne Gore. Možete zamisliti šta bi od toga datuma napravili, na primjer, Francuzi, čiji je “pokret otpora”, u poređenju sa njihovim demografskim i geografskim potencijalima, statistička “greška” u odnosu na ovaj ustanak.
I ne samo u odnosu na ustanak, nego i na ukupnu antifašističku tradiciju Crne Gore. Prema tome, ne mogu ni zamisliti Crnu Goru koja svoju slobodu može slaviti bez ovog datuma.
POMIRENJE JE MOGUĆE SAMO NA ISTINI
STANDARD: Koliko je istorijski opasno kada se u ime “pomirenja” briše razlika između onih koji su ustali protiv okupatora i onih koji su sarađivali sa okupatorom, i da li je to pomirenje ili falsifikovanje istorije?
RASTODER: Ponavljam po ko zna koji put, “pomirenje” je moguće samo na istini. A istina može biti samo jedna. Lako bi bilo “pomiriti” četnike i partizane, treba samo naći konkretnu potvrdu o četničkom “doprinosu” pobjedi nad fašizmom.
Kako takvih podataka još uvijek nema ili su nepoznati, to svako “pomirenje” bez toga liči na ideološko nasilje i silovanje istorije.
CRNA GORA JE DUBOKO ANTIFAŠISTIČKA, PROBLEM JE PRIGUŠENA ŠUTNJA
STANDARD: Da li je odnos prema 13. julu danas zapravo test karaktera savremene Crne Gore: da li je ona država koja se temelji na antifašističkoj tradiciji ili država koja pristaje da joj se istorijska kičma savija pod pritiskom dnevnopolitičkih interesa?
RASTODER: Mislim da je savremena Crna Gora duboko antifašistička i da je buka i galama koja umanjuje ovu činjenicu privremena, kratkotrajna i politički isforsirana.
Preporučeno
Nažalost, pokušaj da se sadašnjost pravda naracijom iz prošlosti nije nova pojava na ovim prostorima. Nova je samo “prigušena šutnja” onih koji bi trebalo da stanu na braniku antifašizma kao trajne i osnovne vrijednosti evropskog društva.













