Video
Programom rada Vlade Crne Gore za 2024. godinu, predviđeno je usvajanje Predloga Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja. Tekst Nacrta ovog zakona je objavljen sredinom februara, nakon čega su, očekivano, uslijedile brojne reakcije, od kojih su pojedine bile izrazito negativnog karaktera uz prisustvo manipulativnih tvrdnji i dezinformacija, koje su sa sobom donijele i govor mržnje prema pripadnicima LGBT populacije.
Pojedine medijske objave sadržale su netačne tvrdnje, pristrasno izvještavanje, a u televizijskim emisijama mogla su se čuti različita tumačenja “relevantnih” sagovornika, koji po sopstvenom priznanju, nijesu čak ni pročitali šta piše u pomenutom Nacrtu zakona.
Korak dalje, naravno otišli su korisnici društvenih mreža, koji su ovu temu preselili na njima dobro poznat teren – teorije zavjere.
U nastavku slijedi pregled nekih od najučestalijih tvrdnji koje su u prethodnom periodu bile prisutne u javnom prostoru.
“Djeca će samostalno donositi odluku o promjeni pola”
Ovu tvrdnju demantuje član 6. Nacrta zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja, u kojem jasno piše da pravo da promijeni oznaku pola, lično ime i jedinstveni matični broj u matičnim i drugim registrima i ličnim dokumentima ima i dijete starije od 15 godina uz saglasnost roditelja koji zajednički i sporazumno vrše roditeljsko pravo, odnosno roditelja koji samostalno vrši roditeljsko pravo i uz saglasnost drugog roditelja ili organa starateljstva. Takođe, članom 7. je precizirano da Zahtjev za promjenu oznake pola kada je u pitanju dijete starije od 15 godina mogu podnijeti roditelji.
Dodatno, ovu dezinformaciju pratili su i narativi da će se, ukoliko roditelji ne pristanu da njihovo dijete promijeni pol, to smatrati nasiljem u porodici, te da će iz tog razloga nadležni državni organi roditeljima oduzimati djecu.
Riječ je o tvrdnjama koje nemaju nikakvo utemeljenje u činjenicama, niti je ovo pitanje tretirano pomenutim Nacrtom zakona.
“Jednom donijeta odluka se ne mijenja, dolazi do trauma, samoubistava…”
U javnosti su takođe prisutne i tvrdnje da pojedinci nikada više ne mogu promijeniti pol, da nakon promjene pola imaju neizlječive traume, da žele da se vrate u prvobitno stanje, da su zabilježene visoke stope samoubistava…
I ovakve izjave govore u prilog tezi da neko ko je našao za shodno da komentariše ovu temu, nije pročitao ono što piše u tekstu Nacrta zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja.
Prije svega, potreba za donošenjem ovog zakona nastala je zbog postojanja pravne praznine u Zakonu o matičnim registrima jer je do sada primjenjivana pravna praksa o promjeni oznake pola u dokumentima za transrodne i rodno različite osobe podrazumijevala neophodne medicinske procedure takozvane kompletne tranzicije, odnosno potpunog prilagođavanja pola rodnom identitetu.
Novim zakonom je predviđeno da je prilikom donošenja odluke o zahtjevu za promjenu oznake pola u matičnom registru rođenih, zabranjeno tražiti da lice koje je podnijelo zahtjev obavlja medicinske preglede ili pruža dokaze o obavljenim medicinskim pregledima i intervencijama.
Dodatno, netačno je da se ta odluka ne može naknadno promijeniti, što proizilazi iz člana 9. kojim je propisano sljedeće:
“Lice kojem je promijenjena oznaka pola ne može podnijeti novi zahtjev za promjenu oznake pola u matičnom registru prije isteka jedne godine od prethodno izvršenog upisa promjene oznake pola”.
Tvrdnje o tome da se transrodne osobe nakon promjene pola suočavaju sa brojnim traumama i da su zabilježene veće stope samoubistava demantuju rezultati sprovedenih istraživanja koji su pokazali da su te osobe zapravo srećnije, da je kod njih zabilježen smanjen nivo stresa u javnim sredinama, da je došlo do pozitivnih promjena kad je u pitanju njihovo mentalno zdravlje, samopouzdanje, unutrašnji osjećaj zadovoljstva…
“Zakon se kosi sa Ustavom, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima…”
Ni ova tvrdnja nije tačna.
Razlog za donošenje Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja je zapravo usaglašavanje zakonodavnog okvira sa Ustavom.
U obrazloženju Nacrta pomenutog zakona navodi se da je ustavni osnov za donošenje zakona sadržan u članu 16 tačka 1 Ustava Crne Gore, kojim je propisano da se zakonom uređuje način ostvarivanja ljudskih prava i sloboda, kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje.
Takođe, u Nacrtu zakona se precizira da nije dovoljno da Crna Gora primjenjuje Evropsku konvenciju u njenom izvornom obliku, već da je primjenjuje prije svega u onom obliku koji je razvijen kroz praksu Evropskog suda za ljudska prava, koja podrazumijeva da fizički i psihički integritet ne smije biti ugrožen licima drugačijeg rodnog identiteta. Sud je u više primjera utvrdio povredu člana 8 Konvencije (pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života), u slučajevima kada su države odbijale, neopravdano dugo odlagale, ili neopravdanim zahtjevima uslovljavale promjenu rodnog identiteta u registrima i dokumentima, na osnovu samoodređenja podnosilaca zahtjeva. U tom kontekstu Crna Gora ima obavezu da donese pravne propise kojima će se jasno i precizno definisati i isključiti mogućnost da bilo koji građanin i građanka Crne Gore bude ograničen u svojim pravima zbog nedostatka propisa kojim se to reguliše.
“Zakon je usmjeren protiv porodice”
Ovo pitanje dio je šireg narativa usmjerenog protiv pripadnika LGBT populacije, pa pojedini mediji, analitičari, kolumnisti, kao i korisnici društvenih mreža pokušavaju i ovaj zakon da “strpaju” u isti koš.
Tvrdnja da je zakon usmjeren protiv porodice savršeno se uklapa u već postojeće stereotipe i predrasude sa kojom se LGBT populacija suočava dugi niz godina.
Ovu tvrdnju na određeni način demantuje i član 15. Nacrta zakona koji, između ostalog, kaže da su organi starateljstva i drugi državni organi dužni da pruže svu potrebnu podršku porodici u kojoj roditelj ili dijete prolazi kroz postupak pravnog prepoznavanja rodnog identiteta odnosno prilagođavanja života drukčijem rodnom identitetu, da bi porodica nastavila funkcionisati, uz poštovanje najboljeg interesa djeteta.
Dakle, i iz ovog je jasno da namjera tekstopisca nije usmjerena protiv porodice, niti se u drugim djelovima zakona može pronaći uporište za takve tvrdnje.
“Zakon štiti dokazane pedofile, manijake i silovatelje”
Da će pomenuti zakon štititi pojedince sa devijantnim oblicima ponašanja ili bilo koje druge prestupnike tvrdnja je koja se apsolutno može okarakterisati kao teorija zavjere.
Takođe je i diskriminišuća jer se pokušava predstaviti da su pripadnici LGBT populacije i konkretno transrodne osobe te koje su u najvećoj mjeri odgovorne za ova djela.
Svakako, Zakonom su propisana i ograničenja promjene pola u kojima se kaže da se promjena oznake pola neće dozvoliti licu koje je pravosnažno osuđeno za krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti, do izvršenja kazne ili dok traju pravne posljedice osude.
Preporučeno
“U slučaju da lice protiv koga teče sudski postupak za krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti podnese zahtjev za promjenu oznake pola, Ministarstvo je dužno da u roku od tri dana od dana donošenja rješenja o promjeni oznake pola o tome obavijesti nadležni sud”, dodaje se u Nacrtu zakona.
