Primjetna je ta misao i životne konačnosti spoznaja za sve one koji žele vidjeti, osjetiti i duhovno proniknuti koliko smo izgubili smrću ugledne novinarke Vesne Šofranac. Potvrdila je to protekla godina bez nje, kao što će tu istinu potvrđivati i sve buduće godine.

Potvrdilo je to sjećanje na jedan iskreni osmijeh i širinu duše kakvih je, nažalost, sve manje među nama. Vidljivo se ne dokazuje. Vesna bijaše na čelu, među tim rijetkim primjerima kulture pažnje i empatije koja srdačno raširenim rukama grljaše svijet. Široko i bezinteresno. Iskreno i dječije nevino. Ljudski toplo.

Patriotski odvažno i kuražno, do zadnjeg časa ne ćuteći, ne odustajući i ne posustajući ni pred kim i ni pred čim. Slozićemo se, te civilizacijske opstečovječanske vrijednosti živi i brani samo neko ko posjeduje najvažnije ljudske kvalitete – integritet, identitet, hrabrost, pravičnost, slobodan duh i naglašenu samosvijest o javnom,opštem dobru svoje države i društva.

I sve tako, kao da njenog problema nikad nije bilo i kao da o njemu se pričati “ne smije”. I tako čitavog života, za svakog na vrijeme, pa i u svoje nevrijeme. I sve sanjoj svojstvenoj blagošću.

Rijetkih dragulja časti vrlina i osobina gledaše Vesna kritički na jedan novi svijet u ubrzanom nastajanju, čija mjera sebičnih interesa, sujeta, neprincipijelnosti i nedosljednosti, bijaše daleko od nje, na način kako to samo uzvišeno dostojni imena Čovjek, časno u svom vremenu, za neka buduća vremena nose.

Povezani članci

Kultura

DEDIĆ ZA STANDARD O REGIONALNOM USPJEHU: Neki mi nikada neće oprostiti, a najsmješniji je pokušaj da se javnosti predoči da nisam Crnogorka

Društvo

Đuranović: Vesna Šofranac bila i ostala lojalna Crnoj Gori i profesiji

Društvo

Sjutra komemoracija povodom smrti Vesne Šofranac

A nikako drukčije kod Vesne nije moglo biti, jer njeno živjeti samo sa odvažnom slobodnom riječju i čašću moglo je jedino postojati i biti. Takvo postojanje uostalom bijaše, prije i poslije svega, bit(no) u njenom životu.

Zato danas sjećanje na nju gordo i ponosno zvuči. A poslije svega mi smo samo oni kojih se neko drugi sjeća i oni koji se drugih sjećaju.

Godinu od Vesnine smrti, njeni prijatelji sa sjetom, tugom i nostalgijom odlaze u vrijeme u kome su njen lik i riječ, kultura i dostojanstvo, naseljavali prostore duha i smisla ljudskog postojanja.

U tom postojanju i vrlom kulture sjećanju, Vesna ostaje nezaboravnom zalogom crnogorskog etosa, u ime koga i za čiji ponos je ostavila plemenite ljudske i novinarske stranice, sa kojih će se čitati blistave trajne i vječite riječi prava i pravde u ime vjekova crnogorske časti i slobode.