Crkva Svete Paraskeve mala je grobljanska bogomolja koja je, kao i stotine drugih, nezakonitim postupanjem činovnika filijala Uprave za nekretnine završila, u prethodnih 30 godina, u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve.

Ključevi

Iako je „na papiru“ njihova, ključevi ove crkve ostali su u rukama mještana. Poručuju da nikada neće dozvoliti da u njoj služe „samo srpski popovi“.

– Očekujemo od SPC i njenih poglavara, čak i od Amfilohija, da nađu neko kompromisno rješenje. Ne da dijele naše svetinje, da ih raskubaju. Da crnogorsku istoriju ne zloupotrebljavaju. Pozivamo ih da shvate da bez Crnogoraca nema Crne Gore, nema je bez Muslimana, Albanaca, Hrvata i svih drugih njenih naroda. Svi smo mi tu svoji na svome – ističe Bojanović.

Tvrdi da većina mještana Krusa ne podržava SPC i „ono što čine po Crnoj Gori“, pa su se suprotstavili i litijama, a dvije su kroz Kruse organizovane tokom protesta ove crkve zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

– Nikada kao sada nije sprovedena ovakva asimilacija Crnogoraca. To ne može. Nećemo dozvoliti da u rođenoj zemlji nestanemo – kategoričan je naš sagovornik.

Krusi su, poručuje on, sveto crnogorsko mjesto, a pogotovo Kruska glavica, na kojoj je crkva i groblje. Tu je 1996. godine podignut i spomenik – obelisk kao svjedok čuvene i jedne od najznačajnijih bitaka u istoriji Crne Gore – Bitke na Krusima koja se odigrala oktobra 1796. godine, pod vođstvom Svetog Petra Cetinjskog.

Mahmut-paša Bušatlija je 1785. godine, kako je za Portal Analitika ranije pisao Miroslav Ćosović, dok je vladika Petar I Petrović Njegoš bio u Rusiji, iskoristio neslogu crnogorskih plemena i bez većih poteškoća poharao Crnu Goru, prodro na Cetinje, spalio Manastir, pa zatim na Primorju poharao Paštroviće – đe je počinio velike zločine.

U ljeto 1796. godine, piše Ćosović, na Cetinje su stigli glasovi da Mahmut-paša sprema veliku vojsku da sa njom udari na Crnu Goru, te je nakon tih vijesti Petar I nekoliko sedmica radio na tome da pomiri zavađena crnogorska plemena i da organizuje njihovo borbeno zajedništvo protiv Mahmut-paše.

– Bušatlija je 22. septembra (3. oktobra po novom), pokušao da na Cetinje prodre preko sela Krusi u Lješanskoj nahiji, đe su ga dočekali Crnogorci – podsjeća on.

Prema zapisima ruskog đakona Aleksija, u bici je učestvovalo 6.590 Crnogoraca, dok je Mahmut-pašina vojska brojala oko 23.000 ljudi.

Vuk Karadžić je 1837. zapisao povodom Bitke na Krusima: „Od ovoga vremena počinje novo doba za Crnu Goru. Otad počinje njena nezavisnost. Nikakav danak niti je tražen niti davan, i pogranični Turci već se navikoše da na Crnu Goru gledaju kao na tuđu državu“.

– Ođe su prije dva vijeka udareni temelji crnogorske države, pod vođstvom Svetoga Petra i mi to ne smijemo pogaziti. Na Kruskoj gomili odbranjena je Crna Gora – poručuje Bojanović.

Adaptacije

Priča da je sveštenstvo SPC sve ove godine pokušalo da „preotme“ ovu crkvu, pa su čak uradili i neke adaptacije, odnosno zamijenili su zvonik…

– I dva nova kamena su dodali… Stare krše su neđe sklonili. Uz to što su je poharali kada su odnijeli kandilo Svetog Petra i krst, mi zaisto više to nijesmo htjeli da trpimo. Zaključali smo je i ne damo ključ – kategoričan je naš sagovornik, pojašnjavajući da kandilo ima „izuzetnu vrijednost jer svjedoči da je ruka Svetog Petra bila u crkvi na Krusima, da je on bio tu“.

Srebrni krst, koji je, takođe odnešen, priča on, bio je „prilog jedne odive Mišković koja ga je iz Amerike, nekad davno, poslala“.

– Sve je to prijavljeno policiji, ali do današnjeg dana nemamo povratnu informaciju da su nešto uspjeli. Očekujemo da će naše relikvije koje su ponešene iz naše svetinje biti nađene i vraćene ođe, đe im je mjesto – ističe Bojanović.

Crnogorci, kaže on, više ne mogu da se povlače.

– Mi smo leđima udarili u zid i zaista smo prinuđeni da reagujemo. Ako vas neko negira kao čovjeka, ako negira čitavu crnogorsku naciju mi moramo da se branimo. Nama su đedovi i prađedovi tu glave gubili zbog crnogorske države. Crkva je ođe i ona je svih nas, ali smo time što smo uzeli ključ skrenuli pažnju da svako ne smije da ulazi u svetinju i uznemirava blagopočivše – kaže Bojanović.

Ljut je što država i institucije nijesu reagovale sve ovo vrijeme.

– Spavaju 30 godina. Ništa nije učinjeno po pitanju slobode vjeroispovijesti. I sada smo tu đe smo. Ali mi Crnogorci, kao što nijesmo ni devedesetih, nećemo ni sada dozvoliti da nas neko negira – poručuje sagovornik Pobjede.

Trobojka

Neka je, kaže on, svetinja „po stotinu puta upisana na Srpsku crkvu, ključeve neće dobiti“.

– Pokušali su čak, kad su organizovali te dvije litije, da na spomenik postave srpsku trobojku. Pošto je obelisk visoko nijesu se mogli ispeti, pa su probali dronom. I Bogu fala da nijesu uspjeli da ga oskrnave. Je li ikada ijedan Srbin, a ne Crnogorac poginuo ispod te zastave? Nije to naša zastava i sa svetih Krusa se neće vijoriti nijedna sem crnogorskih barjaka. Država je priđe svega, a mi kao familija sačinjavamo tu državu. Nije nam je niko donio – ni Srbi, ni Rusi, ni Njemci. Mi smo ođe svoji na svome. Ovo je naša kuća i moraju nas uvažiti – zaključuje Bojanović.

Zna se đe su krst i kandilo

Predrag Peđo Bojanović kaže da su Amfilohije i njegovi od devedesetih pokušavali da se domognu kandila Svetog Petra i krsta iz crkve na Krusima i da su, na kraju uspjeli, prevarom, uz pomoć nekog od mještana.

– Na lukavi način ukrali su krst i dali ga popu. Baba od 80 godina, njihova vjernica, jednom se odala i potvrdila ono što mi znamo riječima: „Donijeli su nam krs’ zlatni i dva kandila mjesto onije“. Znači, umjesto onih koje su ponijeli. Ja sam u kesu spakova taj krst i kandila i odnio ih kod njihovog popa i rek'o: „Evo vama vaše, vratite nama ono što ste ukrali“. Nijesu vratili – priča naš sagovornik.

Kaže i da je jedan od vjernika SPC iz sela prijavio policiji kako su iz crkve nestali krst i kandilo, da je crkva obijena.

– Nije tačno. Iskoristili su situaciju kada smo im davali ključ da koriste crkvu za svoje obrede i ponijeli ih. Znamo mi to, kao i oni – kategoričan je Bojanović.

Podsjeća i da je njegov rođak, naš sagovornik Tomislav Bojanović, u maju 1996. objavio u Liberalu, listu Liberalnog saveza Crne Gore, da je lično Amfilohije Radović tada, sa još nekolicinom osoba, samovoljno ušao u crkvu na Krusima i pokušao da odnese kandilo i krst.

Na pitanje mještana koji su se tu zadesili, između ostalih i naših sagovornika, zašto pakuju krst i kandilo, Radović je odgovorio: „Došli smo da ih odnesemo i očistimo“.

– Uspjeli smo tada da spasimo to naše blago, ali nam ga kasnije na prevaru iznesoše – priča Bojanović.

Vjeruje da će stvari, ipak, „doći na svoje“.

– Ove litije i sve što se dešavalo su udar na našu državu. Mene Milo (Đukanović) ne interesuje. Ja ga, pa ni sad, nikad u život’ nijesam glasa, ali me interesuje država. Ne moš bit’ Crnogorac u Crnu Goru?! Nekakvu trobojku donijeli tamo da stavljaju na Kruse. E ne može, nema trobojke na Kruse – ističe Bojanović.

Kivan je na DPS uz konstataciju da je upravo ta partija od devedesetih, zajedno sa „Ristom Radovićem radila sve ovo, zbog čega smo morali i puške da dovaćmo da bi odbranili crkvu“.

– Ima nas Crnogoraca više nego devedesetih i spremni smo za odbranu države – zaključuje Bojanović.

Incident

Kuća Predraga Peđa Bojanovića u Berima našla se na udaru vandala, prije nekoliko mjeseci, nakon prepiske njegovog brata Mađa, na društvenoj mreži Fejsbuk, sa organizatorima protestnih litija SPC.

– Kad je bila litija oni su na Fejsbuku pozivali: „Sjutra u Kruse u 16 sati sva Lješanska nahija“. To je 24 sela. Pa su onda za neđelju dana napravili i drugu litiju i pozvali da se okupi „sva stara Crna Gora“ i napisali: „Ako smijete sa crnogorskom zastavom dođite na Kruse kod spomenika“, te da su oni sa trobojkama pravi Crnogorci. Moj brat je tad izbacio na Fejsbuku: „Vi izrodi crnogorski“. Ubrzo poslije toga su nam kuću u Bere nagrdili. Sve velikim slovima četiri – s ispisali i poruku: „I ja sam taj izrod Mađo“ – priča Peđo Bojanović.

Slučaj je procesuiran policiji i on vjeruje da će vandali biti identifikovani.