Video
U Crnoj Gori se od početka kampanje za vakcinaciju prijavilo tek nešto više od 13 odsto stanovništva. Nauka to smatra niskim odzivom jer je za postizanje takozvanog imuniteta krda potrebno vakcinisati 70-80 procenata stanovništva. Imunitet krda omogućava da se populacija zaštiti od bolesti, uključujući i one koji ne smiju biti vakcinisani, poput novorođenčadi ili onih čiji je imuni sistem kompromitovan. Konceptom imuniteta krda, vakcinama su do sada uspješno kontorlisane smrtonosne zarazne bolesti poput malih boginja polia, difterije i mnogih drugih.
Objašnjavajući slab odziv na vakcinaciju u Crnoj Gori i činjenicu da u 21. vijeku veliki broj ljudi daje prioritet neprovjerenim izvorima u odnosu na etablirane naučne krugove, sociolog Andrija Đukanović za Pobjedu kaže da je crnogorsko društvo, nažalost, sklono teorijama zavjere u svim oblastima života, te da nauka nema mjesto koje bi trebalo da ima.
– Postoji određeni prezir prema naučnom mišljenju. Ovako nazadno shvatanje stvari dio je i našeg mentaliteta koji pretenduje da sve najbolje zna i razumije. Važnije je što neka baba misli nego oni koji su živote posvetili nauci i borbi protiv bolesti – kaže Đukanović i dodaje da smo do sada čuli da je korona obična laž, da je mogu liječiti bijeli luk i rakija, da vakcinama hoće da nas čipuju itd.
– To pokazuje rakošno neznanje, odsustvo svijesti i zdravog razuma – kazao je Đukanović.
Nazadovanje
Odgovarajući na pitanje kako smo, kao društvo koje 50-60 godina unazad nije postavljalo takva pitanja i koje je vjerovalo naučnim institucijama i medicini, došli do nivoa gdje je irelevantno postalo bitno, Đukanović kaže da su za to najodgovornije političke i vjerske elite i konstantno medijsko trovanje.
– Prvenstveno tu vidim razlog propadanja našeg društva. Vidite da naši građani masovno gledaju rijaliti programe i ubijeđeni su da je to stvarnost. Oni se zbog toga svađaju, raspravljaju i gube živce. Nema šanse da ih ubijedite da je to scenario. Ne postoji kritička svijest koja postavlja pitanja i pokušava da shvati šta se dešava. Dalje, do ovakvog stanja uma dovele su i elite -političke, vjerske, medijske… koje trpaju ljudima najogavnije stereotipe i predrasude, zatiru kritiku a afirmišu slijepo slušanje. Grade građanina nesposobnog da racionalno posmatra stvarnost – zaključuje Đukanović.
Lideri
Mnogo je primjera u svijetu gdje su nacionalni lideri i javne ličnosti svojim primjerom, primanjem vakcine, davali podstrek kampanji vakcinacije. U Crnoj Gori smo od predsjednika države i Vlade imali samo pozive na vakcinaciju, ali ne i lični primjer. Od zvaničnika su se javno vakcinisali samo ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović i potrpedsjednik Vlade Abazović.
Đukanović na neaktivnost političkih elita, u smislu nekog vida kampanje za vakcinaciju, ne vidi ništa neobično.
– Pa, političke partije i lideri su svojim neodgovornim ponašanjem i doprinijeli rasplamsavanju epidemije. Masovni skupovi i kršenje mjera bili su redovna pojava tokom izbornih kampanja. Politiku su pretpostavili zdravlju građana a sad plaču i mole da se građani urazume. Premijer je čak tvrdio da nam korona nista ne može jer nas Bog čuva – kazao je Đukanović.
Na pitanje da li smatra da bi javno vakcinisanje predsjednika države ili Vlade, ali i ostalih političkih lidera, imalo uopšte uticaja na veći odziv građana na vakcinaciju, Đukanović kaže da je teško očekivati razumno ponašanje, posebno imajući u vidu kakve stavove imaju građani Crne Gore.
– No, to će se vratiti kao bumerang samim građanima. Kao i do sada, inatićemo se i dalje sa koronom, iako bi trebalo da nas je ubijedila da je ozbiljna – kaže Đukanović.
U odnosu na neuključenost javnih ličnosti, do sada su u kampanji za vakcinaciju više uradili pojedinci na društvenim mrežama, nego najodgovornije državne institucije.
Na pitanje mora li u Crnoj Gori i borba za zdravlje biti gerilska, Đukanović kaže da mora.
– Kod nas sve mora da ide mnogo težim putem nego što bi trebalo. Sada se tu umiješala i politika, pa ova zdravstvena tragedija služi u političke svrhe, takmičenje bivše i sadašnje vlasti u prebrojavanju broja mrtvih i zaraženih. Međusobno optuživanje i ubiranje političkih poena na račun svega što nas je snašlo. Sve u svemu krajnje neozbiljno – zaključuje Đukanović.
Zašto nauka gubi trku sa teoretičarima zavjere
Psiholog Radoje Cerović, objašnjavajući zbog čega danas nauka gubi trku sa neprovjerenim izvorima informacija, glasinama i društvenim mrežama, kaže da je jedan od ključnih razloga u načinu na koji nauka komunicira.
– Nauci nije dozvoljeno da se obraća kroz izmišljene primjere i emocionalno napumpane događaje. Alati komunikacije kojima se služe anti-naučni i pseudonaučni krugovi, u odnosu na one koje smije da koristi nauka su, za ljudsku psihu nesrazmjerni. To je kao bomba u odnosu na pucketanje prstima. Ponuditi statističku tabelu (pa makar u toj analizi bili analizirani milioni slučajeva), pa čak i grafikone, ne može se porediti sa pričom u kojoj ,,znam ja lično jednu ženu koja je
umrla“. Ova priča, čak i kad ima elemente istine, nikada ne provjerava ni zašto, ni kako, ni od čega. Ona udara na srce i na dušu, i pred njom je razum primoran da zanijemi – kazao je Cerović za Pobjedu.
Drugi razlog je, objašnjava on, strah i anskioznost. Prema njegovim riječima, što je veći strah to je veća težnja ljudi da pojednostave i da odbace sve što je komplikovano i da se okrenu ka raznim infomacijama koje daju iluziju kontrole.
– Osjećaj da ja ipak znam nešto što drugi ne znaju, i da ću ja da se spasim zahvaljujući tome, je neodoljivo iskušenje. Pseudonaučna znanja daju utisak kontrole i ,,tajnog učenja“. Cijela priča o teorijama zavjere nije ništa drugo nego naivni i opasni pokušaj snalaženja pred nezivjesnošću i opasnošću života. Ta besmislena učenja su neka vrsta utjehe koju nauka nije uspjela da ponudi, jer bi se pretvorila u spostvenu suprotnost. Taj strah je razlog i za opstanak religija kroz vjekove, posebno onih eskatoloških koje govore o kraju svijeta, strašnom sudu i slično – kaže Cerović.
On ističe da u Crnoj Gori imamo još nekoliko dodatnih razloga za takvo preovladavajuće mišljenje, a prvi je nedostatak bilo kakve kredibilne naučne institucije čija bi se riječ mogla izdvojiti iz hora nenaučnih glasova.
Preporučeno
– Univerzitet nikada nije imao taj status i ulogu u društvu. Drugi razlog je da Crna Gora u svom obrazovnom sistemu skoro da nema tačke u kojima se objašnjava što je to naučni metod i zašto je to superioran način razmišljanja u odnosu na ostale. Nama, valjda, to nikada nije trebalo. Treće, prema Hofsted istraživanju, Crna Gora ima izuzetno visok stepen kulturne dimenzije koja se zove ,,izbjegavanje neizvjesnosti“ – drugim riječima: strah od nepoznatog i neizvjesnog, što najdirektnije utiče na prihvatanje ,,alternativnih istina“. I na kraju, makar što se tiče kovida-19, kontinuitet komunikacije, edukacije i obraćanja stanovništvu je bio sasvim nedovoljan i oscilovao je od jasne i efikasne, do skroz nepostojeće komunikacije. Na taj način se gubi kontakt i sa srcima i sa glavama ljudi i rizikuju vrlo opasni ishodi – zaključio je Cerović.
