Veganstvo i vegetarijanstvo nisu izumi dvadeset prvog vijeka. Mnogi veliki umovi su zastupali tu etiku, među kojima su Pitagora, Aristotel, Nikola Tesla, Leonardo da Vinči, Emanuel Kant, Johan Volfgang Gete, Lav Tolstoj, Franc Kafka, Viktor Igo, Artur Šopenhauer i mnogi drugi.
Dr Jovana Mašić, iz Bogatića, završila je Medicinski fakultetu u Beogradu. Trenutno radi u hitnoj službi i vodi restoran zdrave hrane. Uz to drži predavanja o zdravoj ishrani u Beogradu, Novom Sadu i Šapcu i dijeli svoja saznanja na svom instagram profilu @drmasic91.
U razgovoru za Standard dr Jovana Mašić otkriva šta je to veganstvo, po čemu se razlikuje od cjelovite biljne ishrane, mitovima vezanim za biljnu ishranu i uopšteno o zdravlju.
Kada ste počeli razmišljati o biljnoj ishrani i šta Vas je navelo na to?
O biljnoj tj. zdravijoj ishrani sam počela da razmišljam negjde pred kraj studija. Imali smo predmet higijena. Jedino tad nas uče o ishrani i tu sam se zainteresovala. Pored toga, imala sam povredu koljena i kao mala sam operisala kuk. Tražila sam način da ne završim na operaciji jednog dana, pošto osobe koje operišu kuk tako mlade obično ne završe samo na operaciji kuka. Ja to nisam htjela da mi se desi, pa sam zato krenula da istražujem. Nekako sam pored svih informacija došla do knjige, koja se zove Kineska studija, koja me baš protresla. Nastavila sam sa čitanjem i gledala sam dokumentarce, a jedan od njih je Earthlings koji je presjekao u meni i tad sam zvanično postala vegan. Rekla sam: ,,Šta god da se desi u životu neću doprineti patnji zivotinja”. Cjelovita biljna ishrana se razlikuje od veganstva, ali ja sam i na cjelovitoj biljnoj ishrani i veganka.
Da li biste mogli objasniti razliku između veganstva, vegetarijanstva i cjelovite biljne ishrane?
Veganstvo je noviji termin. Prije, u vrijeme kad je Tesla bio vegetarijanac pod vegetarijanstvom se podrazumijevalo da ne unosite ništa životinjskog porijekla. Sada vegetarijanac znači osoba koja ne jede meso, a sve ostalo jede. Vegan uopšte ne konzumira namirnice životinjskog porijekla.
Veganima je bitno samo da hrana nema ništa životinjskog, bez obzira na to ako ima prerađenog šećera i ostalih prerađevina. Veganstvo je čitava filozofija zasnovana na tome da se ne eksploatišu i ne iskorištavaju životinje.
Cjelovita biljna ishrana je isključivo zdrava ishrana, a ne etika poput veganstva. Ona podrazumijeva neprerađene namirnice. Grupe namirnica koje tu spadaju su: mahunarke, žitarice, voće, povrće, orašasti plodovi i sjemenke, malo prerađene odnosno kuvane i pečene. Cjelovita biljna ishrana je ishrana i bez ulja, jer je ono takođe prerađevina.
Biljnu ishranu često prate komentari da je skupa, da ne može zadovoljiti potrebe za nutrijentima, da je nezanimljiva i puna odricanja, da čovjek nije predodređen za nju, da su prvi ljudi preživjeli zahvaljujući mesu, da su se na selu unosili životinjski proizvodi i da se živjelo jako dugo ili izjave poput ,,i biljke su živa bića“, ,,i mi imamo očnjake“. Kako odgovarate na to?
Mogu slobodno da kažem, ako se hranite biljnom ishranom sa našeg podneblja, da će se apsolutno trošiti manje para. Nije skupo, a u principu mi proteine, gvožđe iz mesa zamjenjujemo mahunarkama.
Ja unosim oko 80g proteina bez ikakvog nekog posebnog truda. Prosto i jednostavno, sav protein je nastao iz biljke, čak i onaj u životinjama. Apsolutno mogu da se zadovolje sve potrebe organizma na biljnoj ishrani, naravno ako se jede raznovrsno. Ako ćete jesti čips po cio dan i piti pivo, sjedeti ispred televizora i biti vegan to nije zdravo svakako. Ključ je uvek balans. Jedini suplement koji treba da se koristi jeste B12, što često naglašavam ljudima. Svi treba da ga uzimamo. To je problem savremenog doba. Voće se prska, povrće se prska, pijemo hlorisanu vodu, a vitamin B12 stvaraju mikroorganizmi.
Da li je puno odricanja? Jeste na početku. Teško je kad se prelazi na novi način zivota, ali ako se djeca gaje tako od rođenja njima to uopšte neće biti teško, a ako ste kreativni biljna ishrana i te kako može da bude zanimljiva.
Sasvim je jasno da mi nismo mesojedi. Naša anatomija, naša fiziologija, čitav naš razvojni put nije isti kao kod mesojeda. Najvise sličimo biljojedima, tačnije frugivorima i pretežno bi trebalo da se hranimo plodovima. Naši zubi nisu kao kod lava ili psa. Pogledajmo njihove očnjake, a onda pogledajmo svoje. Naš digestivni trakt nije isti kao kod mesojeda. U nama se meso zadržava i do tri dana i ne može da se svari. Ima tu još dosta razlika, ali cio dan bismo ostali da pričamo o tome.
Naravno, uvek će neke studije da pokazuju u korist toga da su prvi ljudi opstali zahvaljujući mesu, ali to ne možemo da dokažemo. Čitala sam knjigu koja pokazuje da mi zapravo i nismo preživeli zahvaljujući mesu tj. da su ti prvi ljudi primarno bili vegetarijanci i jeli biljnu hranu. Tako da možemo da pričamo ko šta kako želi da bude, ali činjenica je da postoje plave zone u svetu na pet mjesta gdje ljudi lako dožive stotu: Barbadžija na ostrvu Sardinija u Italiji, Okinava u Japanu, grad Loma Linda u Kaliforniji, poluostrvo Nikoja u Kostarici i Ikarija u Grčkoj. Oni jedu 95 odsto biljne hrane, a samo povremeno jedu meso. Kada bi svi jeli tako, redovi ne da bi se prepolovili, nego doktori ne bi imali šta da rade.
Naši stari nisu toliko jeli meso i njima je većinom ishrana bila biljna i radili su dosta. Ne može baš da se to poredi sa ovim današnjim vremenom. Sve je bilo zdravije, nije bilo toliko prskanja i jeli su mnogo rjeđe meso. Nije se ono jelo tri puta dnevno, kao sada što se jede.
Biljke nemaju centralni nervni sistem i biljke ne osećaju bol. Da, one su živa bica i nauka je pokazala da one mogu da nas čuju i sve to, ali da poredimo biljke sa životinjom… stvarno, do kog nivoa treba ljudi da idu da bi objasnili svoje loše navike.
Kako životinjski proizvodi utiču na ljude?
Kao što sam rekla, nisu problem samo životinjski proizvodi, već i mnoga prerađena hrana. Što se tiče životinjskih proizvoda, oni stvaraju zapaljenje i oksidativni stres, a većina bolesti počiva na tome. Zato nam treba hrana bogata antioksidantima da bismo ublažili to zapaljenje, a antioksidanasa ima šezdeset i četiri puta više u namirnicama biljnog porijekla, nego u namirnicama životinjskog.
Može li biljna ishrana izliječiti neke ozbiljne bolesti?
Ono što ja uvek pričam jeste ,,nađite mi ishranu koja može ne samo da spriječi, nego da izliječi ubicu broj jedan u svijetu i ja ću reći okej – to je najbolja ishrana na svijetu“. Jedina ishrana koja je to uspjela je cjelovita biljna ishrana. Još osamdesetih godina je pokazano da možemo da izliječimo ljude koji dobiju infarkt, a kojima je bilo preporučeno da ugrade bajpas ili stent. Neki ljudi su odbili to ugraditi i prešli su na cjelovitu biljnu ishranu i izliječili se. To je meni fascinantno, jer glavni uzrok smrtnosti u svijetu su kardiovaskularne bolest. Osamnaest miliona ljudi godišnje umre od njih, tako da ako to može jedna biljna ishrana da spriječi, mislim da je to jako dobro. Može da spriječi i mnoge druge bolesti kao što su šećerna bolest odnosno dijabetes, kao i neke karcinome. Doktor Orniš je pokazao da karcinom prostate može da se spriječi i da se čak izliječi cjelovitom biljnom ishranom. Ko zna šta nas čeka u budućnosti, šta će pokazati studije i koliko je ova ishrana zapravo superiorna.
Zašto je dosta naših doktora tako oštro protiv izbacivanja životinjskih namirnica iz ishrane?
Doktori ne uče o tome na fakultetu, čak nas uče da to nikako ne smije da se radi i da ne smije da se savjetuje ljudima. Kao što je čitav sistem obrazovanja školstva loš, tako je loše i na fakultetu. Niko nikada mi nije rekao ove stvari koje sam naučila, a studije postoje i to na PubMed-u, pretraživaču kojem pristupaju svi studenti medicine, i koji sadrži preko 32 miliona izvora biomedicinske literature, naučnih žurnala i onlajn knjiga. Mislim da stvari treba da se mijenjaju i da doktori uče više o ishrani.
Neki Vaš predlog plana obroka u toku dana?
Ja preporučujem ljudima koji žele da se hrane na ovaj način ovako nešto: ovsena kaša sa voćem, bobičastim voćem, bananama, sa nekim orašastim plodovima ili puterima kao što je kikiriki puter i urme da se zaslade te ovsene pahuljice. To je zaista izbalansiran obrok i kad se unesu sastojci obroka u bilo kojoj aplikaciji za mjerenje unesene količine nutrijenata, vidjeće se da tu ima dosta vitamina i gvožđa. Zatim za ručak može neka mahunarka plus žitarica uz dosta povrća ili neka tjestenina sa povrćem. Za večeru može potaž uz veliku količinu salate (tamno zeleno povrće, jer je jako važno zbog kalcijuma, gvožđa i drugih mikronutrijanata).
Imate li neki predlog dokumentaraca o veganstvu i biljnoj ishrani?
Knjiga koju već sam pomenula Kineska studija. Ima ih dosta, kao na primjer Kako doživeti stotu od Majkla Gregera. Sad je izbacio novu knjigu How not to diet. Prva je How not to die, a druga How not to diet. On zaista priča nauku i ima svoj sajt nutritionfacts.org, koji preporučujem svima koji žele da se pozabave malo naukom. Od dokumentaraca Forks over knives, Earthling, Cowspiracy, What the Health, Dominion, kao i najnoviji The Game Changes.
Vjerujete li da svijet jednog dana može drugačije gledati na životinje?
Neki ljudi se nikada ne mogu promijeniti. Da li vjerujem da će cio svijet nekad biti veganski – ne, iskreno. Pogledajmo šta se sad dešava u svijetu, nije to jedini problem, ali je veliki. Takve stvari se uče od malena, mada ima primjera ljudi koji od sedamdeset, osamdeset, devedeset godina pređu na biljnu ishranu, što je za svaku pohvalu.
Mislim da sa ljudima ne treba agresivno. Ono što dosta vegana radi jeste agresivno nametanje svog mišljenja. Ja to ne radim. Shvatila sam da to može da pruži samo otpor kod ljudi. To je najveći problem sa novopečenim veganima, koji žele cijelom svijetu da pokažu ono što su oni saznali, ali to prosto ne ide tako. Svi smo drugačiji, svi smo na različitom nivou svijesti i ja to poštujem.
Najbolji način da promijenite svijet je da promijenite sebe – to je moj moto. Sve kreće od nas samih. Ako možemo svijetu svojim primjerom da pokažemo nešto to je to. Onda će ljudi iz okoline biti zainteresovani, sami da prići i pitati, što se meni se dešava. Otpora, naravno, ima, jer svako mora uvijek imati svoje misljenje, ali ja sam tačno naučila sa kojim ljudima mogu da pričam o tome, a sa kojima jednostavno ne ulazim u konverzaciju.
Preporučeno
Anastasija Orlandić, studentica FPN
Video