Iz sudskog savjeta navode:
Ćlanom 121 Ustava Crne Gore, kao jedan od načina prestanka sudijske funkcije, predviđa se između ostalog da sudiji prestaje funkcija kada ispuni uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju. Predmetna norma, kao i norma sadržana u odredbi čl. 17 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, isključivo je ovlašćujućeg karaktera. Navedene norme omogućavaju sudijama da sticanjem propisanih uslova iskoriste ovo pravo, i nema predviđene sankcije ukoliko se isto ne iskoristi, odnosno sudije imaju pravo, ali ne i obavezu.
Uporedno-pravno, sistemsko i ciljno tumačenje ovih normi, znači apsolutnu eliminaciju bilo kakve mogućnosti da se sudije diskriminišu u odnosu na radno aktivno stanovništvo do propisanih 67 godina života, u skladu sa Zakonom o radu. Pravo na rad je ustavna kategorija, i ono kao takvo se u ovom slučaju mora omogućiti i sudijama.
Stav Sudskog savjeta je, da se funkcija sudije koja je Ustavom Crne Gore propisana kao stalna, ne može odvojiti od radnog odnosa, u prilog čemu postoji praksa Ustavnog suda CG (U.br.70/02 od 30.05.2003.godine). Isto tako, postoji presuda Suda pravde Evropske Unije, (što je i istaknuto u predlogu upućenog od strane Sudskog savjeta Ustavnom sudu), u kojoj je zaključeno da je Mađarska povrijedila svoje obaveze iz direktive Savjeta EU, te da je obavezna prijevremena penzija između ostalih i sudija, neopravdana diskriminacija po starosnoj dobi (C-286/12,EU:2012:687).
Preporučeno
I ovom prilikom podsjećamo na ustavni princip podjele vlasti na zakonodavnu,izvršnu i sudsku, pa aktuelizacija teme penzija sudija, ne smije biti političko sredstvo prinude, jer se isključivo radi o stručnom pitanju.













