Bez dodatne institucionalne podrške, mnoge žrtve ostaju bez zaštite, a nasilnici bez sankcije.

Nasilje nad ženama u Crnoj Gori ostaje ozbiljan i uporan društveni problem. Podaci koje su Portalu Standard dostavili Uprava policije i Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici ukazuju na široku rasprostranjenost nasilja u okviru porodičnih odnosa, ali i na brojne sistemske nedostatke – od nedovoljne evidencije, preko ograničene institucionalne zaštite, do čestog izostanka pravosudne reakcije.

Odsustvo efikasne prevencije i podrške žrtvama dodatno produbljuje problem, dok nasilje ostaje prisutno iza zatvorenih vrata doma.

Više od 400 slučajeva nasilja u porodici – većina žrtava su žene

U Crnoj Gori je u periodu od januara do maja 2025. godine zabilježeno ukupno 424 krivična djela koja se odnose na nasilje u porodici, pokazuju podaci Uprave policije dostavljeni Portalu Standard.

Prema tim podacima, evidentirano je 395 krivičnih djela „nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici“, dok se još 29 djela „dovodi u vezu sa porodičnim nasiljem“.

„U navedenom periodu, ova krivična djela počinile su 426 osobe – 374 izvršioca muškog pola (od kojih je pet maloljetnih lica) i 52 ženskog pola (od kojih su dva maloljetna lica)“, saopšteno je iz Uprave policije.

Protiv osumnjičenih su, kako su naveli, podnijete 407 krivične prijave.

Uprava policije naglašava da su žrtve ovih djela u najvećem broju slučajeva žene.
„Prema našim evidencijama, krivična djela su učinjena nad 491 žrtvom, od kojih je 141 muškog pola (među njima 32 maloljetna lica) i 350 ženskog pola (od kojih 42 maloljetna lica)“, precizirali su iz Uprave policije.

Ovi brojevi, iako alarmantni, vjerovatno ne odražavaju punu sliku, jer broj neprijavljenih slučajeva ostaje nepoznat.

Fizičko nasilje najzastupljenije, statistika o drugim oblicima ne postoji

U Crnoj Gori fizičko nasilje je najčešći oblik nasilja u porodici, pokazuju najnoviji podaci Uprave policije za period januar–maj 2025. godine, dostavljeni Portalu Standard.

Iz policije navode da su „među prijavljenim slučajevima porodičnog nasilja najzastupljeniji oni koji se odnose na fizičko nasilje“, dok oblici poput psihološkog, ekonomskog ili seksualnog nasilja nisu posebno evidentirani u statistici.

Nepostojanje odvojene evidencije o psihološkom i seksualnom nasilju predstavlja ozbiljan propust u praćenju i razumijevanju dinamike porodičnog nasilja.

Pored krivičnih djela, zabilježeni su i brojni prekršaji vezani za nasilje u porodici.

„Službenici Uprave policije podnijeli su 237 prekršajnih prijava zbog izvršenih 271 prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Prekršaje je počinilo 240 osoba – 169 muškaraca i 71 žena“, saopšteno je iz policije.

Kao žrtve prekršaja evidentirano je ukupno 265 osoba, od kojih je 108 muškog pola, a 157 ženskog. Među njima je i 96 maloljetnih, podjednako raspoređenih na dječake i djevojčice.

Ovi podaci jasno ukazuju da su žene i djeca najugroženije kategorije, te da institucionalni odgovor mora biti osjetljiviji i proaktivniji.

Institucionalne mjere zaštite – formalno postoje, ali ne u dovoljnoj mjeri

Uprava policije potvrdila je da su tokom prvih pet mjeseci 2025. godine preduzeli određene institucionalne mjere zaštite u slučajevima nasilja u porodici, ali da one još uvijek nisu na zadovoljavajućem nivou.

“Uprava policije predložila je sudovima za prekršaj ukupno 23 zaštitne mjere shodno Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici, a pratila je izvršenje ukupno 45 zaštitnih mjera po osnovu rješenja sudova za prekršaje”, stoji u odgovoru dostavljenom Portalu Standard.

Sigurne ženske kuće i drugi oblici zaštite često predstavljaju jedini spas za žrtve porodičnog nasilja. Policijski službenici su u prvih pet mjeseci 2025. godine u sklonište poslali dvocifren broj žrtava.

„Policijski službenici su u tom periodu uputili 12 žrtava nasilja u sklonište“, saopštili su iz Uprave policije.

Kada je riječ o krivičnim prijavama, tokom istog perioda podnijete su prijave protiv 374 izvršioca muškog pola, od kojih je pet maloljetnika.

Broj izrečenih zaštitnih mjera i dalje je nedovoljan u odnosu na broj prijavljenih slučajeva, što ukazuje na slabosti u primjeni zakonskih okvira.

OD PRIJAVE DO SUDNICE – DUG I NEIZVJESTAN PUT; ODT Podgorica: trećina prijava odbačena zbog odbijanja svjedočenja

Odluči da progovori, prijavi nasilje, stane pred sistem – a onda ostane sama. Nema svjedočenja, nema procesa, nema presude. Samo odbačaj. Statistika ODT Podgorica pokazuje: svaka treća prijava zbog nasilja nad ženama završava bez ijednog koraka pred sudom.

U periodu januar–jun 2025. godine, Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici zaprimilo je 134 prijave zbog nasilja u porodici, sa ženama kao žrtvama. Od toga, u 39 predmeta doneseno je rješenje o odbačaju krivične prijave.

„U najvećem broju slučajeva razlog za odbacivanje krivične prijave za ovo krivično djelo je činjenica da se oštećene koriste svojim zakonskim pravom da ne svjedoče zbog postojanja krvnih, srodničkih i drugih odnosa sa osumnjičenim, a usled nedostatka drugih dokaza“, saopštili su iz ODT Podgorica za Portal Standard.

U 36 slučajeva izviđaj je još u toku. U 51 predmetu podignut je optužni predlog, a u tri slučaja optužnica.

Kada se procesi ipak završe, epilog je često blag. U jednom predmetu izrečena je uslovna osuda, a u deset predmeta zatvorska kazna. Pored toga, sud je izrekao i mjere bezbjednosti – obavezno liječenje alkoholičara, narkomana, kao i psihijatrijsko liječenje.

Iz ODT-a ističu da ovim predmetima pristupaju prioritetno.

„Uvijek se vodi računa da saradnja bude usklađena na multidisciplinarnom nivou, a zavisno od okolnosti konkretnog slučaja. Saradnja se ostvaruje sa centrima za socijalni rad, psiholozima, sigurnim kućama“, navode iz tužilaštva.

Ipak, činjenica da sistemska podrška žrtvama prestaje kada odbiju da svjedoče, ukazuje na duboke propuste u zakonodavnom i operativnom okviru.

Za mnoge žene to znači da moraju birati između lične sigurnosti i pravne pravde – izbor koji nijedna žrtva ne bi smjela da donosi sama.

Sistem bez podataka, žene bez sigurnosti

Na nekoliko ključnih pitanja – koliko puta su žrtve prijavljivale istog nasilnika, koliko prijava su podnijele same žrtve, koliko su puta mjere bile ponavljane – Uprava policije odgovara da ne raspolaže tim podacima jer „službena evidencija ne predviđa takvu metodologiju obrade i klasifikacije“.

Nedostatak podataka o ponavljanju nasilja i prijavama žrtava ukazuje na ozbiljan propust u razumijevanju obrasca nasilničkog ponašanja.

Bez preciznih podataka o dinamici nasilja, bez proaktivne zaštite žrtava, i uz relativno nizak broj optužnica i presuda – teško je govoriti o efikasnoj institucionalnoj borbi protiv nasilja nad ženama.

Sama činjenica da su prijave u gotovo trećini slučajeva odbačene, bez ulaska u fazu suđenja, otvara pitanje da li sistem više štiti prava osumnjičenih nego sigurnost žrtava.

U postojećem okviru, teret dokazivanja nasilja često je isključivo na žrtvi, dok institucije ostaju pasivne u prikupljanju dodatnih dokaza.

A tamo gdje žene odluče da ne svjedoče – često iz straha, ekonomskih razloga ili pritiska okoline – država za sada nema efikasan odgovor.

*Ukoliko imate problem u komunikaciji sa institucijama, a žrtva ste nasilja u porodici, vršnjačkog nasilja ili vam treba psihološko savjetovanje – portal Standard vam može pomoći u uspostavljanju kontakta sa nadležnima. Možete nam se obratiti na broj telefona +382 68 017 825.

*Projekat ”Nasilje u porodici – fokus na nasilju nad ženama” podržan je od strane Ministarstva kulture i medija i Fonda za medijski pluralizam.