Video
Ne odgovara im ni upravni postupak ako nije unaprijed riješeno u njihovu korist; ne valjaju im ni crnogorski sudovi čak i kad Medeničine sudije nepravno presuđuju u njihovu korist, kao u slučaju porodične crkvice Petrovića na Kruševcu…
Neće srpski popovi ono za što su se borili litijašenjem po crnogorskim ulicama.
Pregovori su obustavljeni. Tako je jedino i moglo biti. Srpskim popovima, koji, eto, izgiboše za svetinjama nije valjala čak ni izmjena jednog člana zakona kojom se osigurava da SPC nastavi u vjerskim objektima da obavlja vjersku službu. Garantovano im je, dakle, da poslužuju u onim istim svetinjama koje su, u prisustvu ove iste crnogorske vlasti, decenijama otimali, uzurpirali, mijenjali njihov izgled i ubacivala skaredne freskoigrokaze… Uzeli su sve što im je vlast pružila, i preko toga.
A sad neće u crkve, ako su crnogorske, već samo ako ostanu srpske – bez Crnogoraca.
Da, krug je zatvoren, ali ostaje ključno pitanje: zbog čega su svetosavci SPC odbacili sve ono zbog čega su dizali i kuku i motiku po Crnoj Gori, prikupljali potpise kusog i repatog, kleli, proklinjali i zakivali na Vezirov most?
Jedan je, suštinski, razlog: Mitropolija cetinjsko-primorska Srpske pravoslavne crkve – neće da se registruje u Crnoj Gori.
Registrovali su se u nezvisnoj Srbiji 2006. pod rednim brojem 1; registrovala se Mitropolija zagrebačko-ljubljanska SPC u Sloveniji, pod rednim brojem 5, još 1976; pokorno je Mitropolija zagrebačko-ljubljanska srpske crkve prijavljena i u nezvisnoj Hrvatskoj 2002. pod rednim brojem 41, jednako tako u svim nezavisnim državama u susjedstvu – u Rumuniji 2006, u Mađarskoj 2011, kao i svuda u ,,rasejanju“…
Samo neće u Crnoj Gori, jer ne žele da priznaju da postoji nezavisna Crna Gora.
I nema te crnogorske ponude koja može zadovoljiti srpske popove. Kao što Amfilohije ne priznaje Crnogorce, taj ,,đavolji nakot“, naciju ,,nastalu iz Brozovog jajca“, baš kao što Irinej veli da su Osmanlije i ustaše bile bolje, tako i svi njihovi ovdašnji vojnici velikosrpskog projekta, pregovarači, sveštenici, doktori, advokati ili bilo koji drugi sljedbenici profašističke ideologije Nikolaja Velimirovića – neće da se pomire sa postojanjem nezavisne Crne Gore.
Jedino im valja on Crna Gora čije je ime samo geografski pojam.
Kao što ovi naši klero-nacionalistički liderčići srpskih partija, koji klikuju u slavu koljača Pavla Đurišića i Ratka Mladića i pozivaju se na slavnu tradiciju ,,Crne Goru dinastije Petrović“ najviše vole i slave 1918. i obezdržavljenu Crnu Goru – bez Petrovića!
U velikosrpskom svetosavskom projektu, u projektu Velike Srbije, nema mjesta za Crnogorce ni za nezavisnu Crnu Goru. I zato je lažna priča o ugroženosti srpstva u Crnoj Gori. Ne, nijesu Srbi u Crnoj Gori ugroženi, već je velikodržavni srpski projekat ugrožen samim postojanjem Crnogoraca i nezavisne crnogorske države.
To Srpska pravoslavna crkva, Amfilohije i njegovi saborci u mantijama i bez mantija dobro znaju. Kao što to zna i onaj samoprozvani vođa razočaranih independista koji u zlobnom propagandističkom tekstu u ,,Vijestima“ vapi, stenje i udvara se Amfilohiju i njegovim svetosavcima, obećavajući da će im ,,independisti oprostiti sve“ – i zatiranje Crnogoraca, podstrekivanje i glorifikaciju ratnih zločina, čak i podstrekavanje genocida u Srebrenici – ako SPC ,,krene u obnavljanje duhovnog jedinstva pravoslavnih Crnogoraca“?!
Srpska crkva, koja potire postojanje crnogorske nacije, da duhovno objedini pravoslavne Crnogorce u svetosavlju? To je kao kada bi se od zagovornika arijevskog velikodržavnog projekta ibermenšena (nadčovjeka) tražilo da ne zatiru Jevreje, ako se oni odreknu vjere i nacije. Biće da se i sam Amfilohije đavolski osmjehuje dok čita prijedlog utemeljivača Vijesti. Uz skute mu, odavno već, kleče mnogi nekadašnji zakleti indenpendisti. Eto, i to je Crna Gora: bestidna ponuda lažno zaogrnuta građanskom idejom, motivisana neutoljivom ličnom ambicijom.
I sve to uz otužni – vonj keša.
Da, krug je zatvoren, sve je bljelodano, ko su svetosavci, ko su suverenisti, a ko su lažni independisti… I pozicije pregovarača su jasne. Vlada želi da zaokruži srnogorski državni sistem, a SPC neće da bude unutar crnogorskog pravnog poretka.
Ali, ne znamo da li je ova politička partija pokera – jer priča o položaju vjerskih zajednica je prevashodno politička, uz skrivanje brojnih aduta u rukavu – konačno završena ili će, nakon izbora 30. avgusta, ponovo biti pristojnih i manje pristojnih ponuda – aduta vlasti, sve u potrazi za kompromisom sa svetosavskom SPC.
To je ,,kompromis“ koji savremena Crna Gora ne bi mogla da preživi, baš kao što nije onaj iz 1918.
Preporučeno
Draško Đuranović
