Ipak, uočena su i ograničenja u njihovom radu kao što su: nedovoljni kadrovski i tehnički kapaciteti, neujednačen kvalitet procjena rizika, slabija koordinacija sa policijom i centrima za socijalni rad, nedovoljno informisanje žrtava o toku postupka.

To pokazuje analiza obavezujućeg Uputstva za postupanje državnih tužilaštava u slučajevima nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici, koju je u saradnji sa Vrhovnim državnim tužilaštvom realizovala NVO Centar za ženska prava.

Obavezujuće Uputstvo je u oktobru 2024. godine tužilaštvima uputio vrhovni državni tužilac, Milorad Marković.

Analiza pokazuje da su crnogorska tužilaštva samo u prvih šest mjeseci ove godine formirala 862 predmeta za nasilje u porodici, što znači da je već dostignut broj predmeta za cijelu 2024. godinu. U više od dvije trećine ili 513 predmeta (70 odsto) kvalifikovano je krivično djelo, a u 218 predmeta prekršaj.

Izvršna direktorica Centra za ženska prava, Maja Raičević, kazala je da nasilje u porodici nije privatni problem, već kršenje ljudskih prava i ozbiljna prijetnja sigurnosti cijelog društva.

Povezani članci

Društvo

Patrijarhalni pritisak u manjim sredinama guši glasove žena koje trpe nasilje; SOS PLAV: Žene trpe zlostavljanje da sačuvaju porodičnu čast i imidž

Društvo

Nasilje nad ženama – svakodnevica u Crnoj Gori; Rakočević za Standard: Iako zakoni postoje, implementacija ostaje samo slovo na papiru

Društvo

Zašto žrtve nasilja ostaju nezaštićene: Nepoštovanje sudskih odluka i propusti u primjeni uputstva VDT-a

“Svaki predmet u kojem tužilac postupa predstavlja priliku da se prekine lanac nasilja, da se zaštiti život i dostojanstvo žrtve, ali i da se pošalje jasna poruka da država stoji uz one koji su najranjiviji”, poručila je Raičević.

Istakla je i da je „uloga državnih tužilaca u ovim postupcima ključna”.

Vrhovni državni tužilac, Milorad Marković zadovoljan je dosadašnjom primjenom Uputstva, istakavši da su državni tužioci pokazali posvećenost i predan rad što doprinosi unapređenju kvaliteta postupanja, uz mogućnost stalnog praćenja i preispitivanja prakse.

„Uputstvo još ima prostora da bude kvalitetnije primijenjeno u praksi, ali su često objektivni razlozi zbog kojih do kraja to nije moguće. Na primjer, prostorni kapaciteti… Mi želimo da se ovo uputstvo na mnogo većem nivou implementira”, poručio je Marković.

Viša državna tužteljka, Ana Radović, kazala je da vjeruje da će ovi nalazi i preporuke biti koristan alat za dalji rad, ali i snažan podsticaj da se ostane dosljedno u cilju – da svaka žrtva nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja ima povjerenje da će država reagovati brzo, efikasno i sa punim razumijevanjem.

“Naša uloga nije samo da reagujemo kada se nasilje dogodi, već i da stvaramo sistem koji ga sprječava. Ove godine su donesene dvije pravosnažne osuđujuće presude za slučajeve femicida, a partneri tih žena su osuđeni na najtežu kaznu koju propisuje naš zakon – zatvor u trajanju od 40 godina. Mislim da je naš pravosudni sistem poslao poruku da se nasilje nad ženama neće tolerisati”, kazala je Radović.

Šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, Johan Satler i ambasadorka Češke, Janina Hrebičkova poručili su da očekuju preuzimanje odgovornosti tužilaštva i sudstva u procesu evropskih integracija i obezbjeđenju sigurnosti za crnogorske građane.

„Mnogi će reći da se nasilje dešava svugdje, ali je glavno pitanje kako odgovarate na nasilje. To je ključna stvar. Kako da obezbijedimo da postoje snažne institucije koje će zaštititi pravo svojih građana… Tražimo od tužilaštva i sudstva da nastave sa svim što su preduzeli posljednjih godina, da održe i ubrzaju dinamiku”, poručio je Satler.

Ambasadorka Hrebičkova kazala je da su potrebne sistematske promjene u razumijevanju, prevenciji, odgovoru na nasilje, nudeći pravnu pomoć preživjelima i odgovornost za počinioce.

“I na kraju, da bismo sve to postigli potrebne su nam profesionalne tužilačke prakse i zajednički rad u rješavanju sve većeg nasilja u porodici i van nje”, kazala je Hrebičkova.

Sa konferencije na kojoj je predstavljena analiza obavezujućeg Uputstva za postupanje u slučajevima nasilja u porodicama, poručeno da je za njegovu punu primjenu neophodno ispuniti brojne preporuke: povećati broj tužilaca, savjetnika i stručnih saradnika, obezbijediti tehničke i prostorne uslove za odvojeno saslušanje žrtava i djece, unaprijediti prikupljanje i razmjenu informacija o istoriji nasilja, procjeni rizika i osigurati pisanu evidenciju komunikacije sa policijom, jačati međuinstitucionalnu saradnju kroz lokalne koordinacione timove, obavezati tužilaštva na pisano obavještavanje žrtava o svim odlukama i mjerama, razviti jasne smjernice za prepoznavanje rodno zasnovanih motiva nasilja, snažnije se zalagati za izricanje zaštitnih mjera i mjera bezbjednosti u odnosu na žrtve i djecu, dosljednije ih argumentovati i isticati otežavajuće okolnosti.

Zaključeno je da bi primjena ovih, ali i ostalih preporuka, omogućila dosljedniju zaštitu žrtava, veće povjerenje u pravosudni sistem i stabilnije sprovođenje međunarodnih standarda u oblasti borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici.