Sudski vještak iz oblasti saobraćajne i mašinske struke Goran Čarapić smatra, pak da taj podatak nije realan.

Kako je objasnio u razgovoru za Dnevno.me, taj podatak nije tačan, a razlog je što se veliki broj nezgoda u kojima učestvuju vozači električnih trotineta ne prijavljuje policiji, jer su ih oni i uzrokovali.

Prema procjeni Čarapića, nadležni tužilac se o nezgodi obavještava jedino u slučajevima kada dođe do značajnijih povreda vozača trotineta, što su potvrdili i podaci Uprave policije.

“U ovim nezgodama osam lica je zadobilo povrede i to šest vozača trotineta i dva pješaka. Šest vozača trotineta je zadobilo teške tjelesne povrede, dok je jedan pješak zadobio teške, a jedan lakše tjelesne povrede”, navodi se u izvještaju policije..

U 2022. dogodilo se, takođe, sedam saobraćajnih nezgoda u kojima su učestvovali vozači električnih trotineta. Jedna osoba je stradala, dok ih je sedam zadobilo teške tjelesne povrede, od čega je šest vozača trotineta i jedan saputnik na tom prevoznom sredstvu, podaci su Uprave policije.

Važeći Zakon o bezbjednosti saobraćaja na putevima Crne Gore nije definisao upotrebu električnih trotineta u saobraćaju. Prije svega, kako napominje Čarapić, u Zakonu nije pomenuto značenje tog prevoznog sredstva, pa samim tim ni mogućnost daljeg definisanja njihove upotrebe u saobraćaju.

Stoga je, kako napominje, prvo pitanje koje se mora postaviti prije preduzimanja daljih koraka u zakonskoj regulaciji tog prevoznog sredstva: Šta je to električni trotinet?

Foto: Pixabay

“Da li se električni trotinet može svrstati u neku vrstu već postojećih prevoznih sredstava, kao što je bicikl ili moped? Ako bi električi trotinet bio definisan kao bicikl ili pak moped, tada bi se mogao primjeniti i važeći Zakon o bezbjednosti saobraćaja i na električne trotinete, ukoliko ne, najveći problem je što do sada Zakonom o bezbjednosti saobraćaja nije definisana njihova upotreba kako bi se i prema vozačima tih prevoznih sredstava mogle primjenjivati neke zakonske odredbe”, ističe Čarapić.

Prema njegovom mišljenju, upotreba električnih trotineta je pitanje koje zahtjeva urgentno rješenje. Zabrinjava, kako ističe, činjenica da se ništa ne dešava u tom pravcu, a broj električnih trotineta na ulicama naših gradova se stalno povećava.

Još u avgustu prošle godine, iz MUP-a je saopšteno „s obzirom na to da je pokrenuta inicijativa za izmjene i dopune Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima, u narednom periodu se očekuje i normiranje ovog prevoznog sredstva“.

“Koliko mi je sada poznato, formirana je radna grupa koja će izvršiti dopunu zakona u tom dijelu, ali nije jasno zbog čega do danas nema nekog, makar, zvaničnog odgovora ili pomaka vezano za ovu problematiku”, ističe Čarapić.

Napominje da Zakonom o bezbjednosti saobraćaja do sada nigdje nije propisano kojom brzinom se maksimalno mogu kretati električni trotineti, koje površine na kolovozu i van njega mogu koristiti za kretanje (kolovoznu površinu, trotoare, pješačke prelaze, bickističke staze i biciklističke površine itd), koje osobe i koje starosne dobi mogu upravljati trotinetom, koju opremu mora imati na sebi vozač trotineta, kako i kojom opremom mora biti opremljen trotinet u dijelu njegove svjetlosne (prednja i zadnja svjetlosna signalizacija) i zvučne (sirena ili zvono) signalizacije, da li pri vožnji trotineta vozač može koristiti mobilni telefon i slušalice, koji certifikat mora posjedovati vozač trotineta za upravljanje i još niz drugih pitanja.

Povodom svih otvorenih pitanja o korišćenju električnih trotineta, portal Dnevno.me ponovo je uputio pitanja Ministarstvu unutrašnjih poslova.

Čarapić ne spori da su električni trotineti veoma korisni kao prevozno sredsto u vrijeme velikih saobraćajnih gužvi – kada se od jedne do druge lokacije može relativno brzo doći upotrebom trotineta, čak mnogo brže nego vozilom ili pak biciklom. Ali, dodaje da kako važećim propisima nije definisana njihova upotreba, potencijalni su izazivači saobraćajnih nezgoda koje mogu imati teže posljedice u vidu povređivanja pojedinih učesnika u saobraćaju, kao i materijalne štete.

Naš sagovornik ukazuje i da električni trotineti ne podliježu obaveznom osiguranju. U slučaju povređivanja pješaka ili izazivanja materijalne štete, oštećeni naknadu štete može tražiti od vozača trotineta ili, ukoliko je osoba koja je upravljala trotinetom maloljetna, od njegovih roditelja ili staratelja.

Čarapić kaže da su neka osiguravajuća društva počela sa izdavanjem polisa osiguranja za električne trotinete i bicikla, koje nije obavezno već dobrovoljno.

Foto: Dnevno.me

A da električni trotineti svakodnevno ugrožavaju bezbjednost u saobraćaju smatraju vozači, ali i pješaci koje smo anketirali. Kako je kazala u izjavi za Dnevno.me Nađa Andrijašević, razlog je što im je mnogo manja vidljivost u odnosu na bicikliste i vozače motora, a uz sve to redovno koriste autocestu za kretanje.

“Smatram da je potrebno da se ograniči njihovo kretanje. Svako jutro oko devet sati kada idem na posao susrijećem se sa jednom ‘kamikazicom’- juri i ne gleda uopšte, a ja gledam kad će doći do našeg neminovnog susreta – mog branika i njegovih koljena”, riječi su Andrijašević.

Pavle Korać, mišljenja je da vozači električnih trotineta mogu biti učesnici u saobraćaju, pod uslovom da imaju saobraćajne dozvole za njih, te da poštoju pravila saobraćaja kao i za bicikliste.

“Metar uz desni ivičnjak, kao i da se ograniči brzina na 20 kilometara na sat. Djeca ispod 12 godina ne smiju voziti električne trotinete, u suprotnom ih treba u školama edukovati o pravilima u saobraćaju”, kazao je Korać.

I Sara Škuletić smatra da je pitanje električnih trotineta izuzetno neregulisano, pogotovo u glavnom gradu, gdje su velike saobraćajne gužve. Prvenstveno, kako kaže, nisu označeni djelovi puta, odnosno trake, kojima se oni mogu kretati, te se koriste trotoari, biciklističke staze i putevi.

“Osim toga, nerijetko se kreću velikim brzinama, pa stvaraju vozačima, ali i pješacima problem da ih uoče na vrijeme, zbog čega dolazi do saobraćajnih nezgoda. Kao vozaču mi se više puta desilo da na pješačkom ‘izleti’ osoba na električnom trotinetu, koje kao vozilo po pravilu ne bi trebalo da se kreće tuda. Susret obično rezultira vrlo opasnim naglim kočenjem”, iskustvo je naše sagovornice.

Škuletić je, takođe, stava da problem predstavlja činjenica to što roditelji daju svojoj djeci da ih voze bez nadzora, a da ta djeca nijesu upoznata sa pravilima u saobraćaju ni kao pješaci, a kamoli da upravljaju vozilom koje može razviti tolike brzine.

Kako bi situacija bila bolja, Mihajlo Raspopović tvrdi da bi vozačima trotineta po zakonu trebalo dozvoliti vožnju samo po traci za bicikliste, a ukoliko te trake nema, isključivo po trotoaru.

Sa druge strane, Bojana Vukčević koja je češće u “ulozi” pješaka ističe da su električni trotineti praktično prevozno sredstvo koje predstavlja dobro rješenje za prevenciju zagađenja životne sredine i gužve u saobraćaju. Kao još jedan benefit navodi i minimalnu potrošnju novca.

Priznaje, pak da mogu biti izazovni u saobraćaju, pogotovo u djelovima gdje nema biciklističkih staza, ali primjećuju da ih je neophodno izolovati od bilo kakvog dodira sa pješacima.

“Predstavljaju veliku opasnost, ako se ljudi ne pridržavaju pravila”, zaključuje Vukčević.