Iako je grad zabilježio neka poboljšanja u standardu života, brojni građani se bore s osjećajem izolovanosti i nesigurnosti. Ovi faktori predstavljaju ozbiljan izazov za društvenu koheziju i psihičku stabilnost Da bismo dublje razumjeli ovaj fenomen, razgovarali smo s psihološkinjom Aleksandrom Vojvodić, specijalistkinjom psihologije i psihoterapeutkinjom u edukaciji. Njeni odgovori pružaju uvid u dubinske uzroke ovog problema i nude smjernice za potencijalna rješenja.

Istraživanje IPSOS-a: Zabrinjavajući podaci

IPSOS-ovo istraživanje ukazuje da je skoro 40% stanovnika Podgorice navelo da se redovno osjeća usamljeno, što je znatno iznad prosjeka za evropske gradove slične veličine. Ovaj osjećaj izolacije dodatno pogoršava nedostatak povjerenja u institucije, pri čemu je 60% građana nezadovoljno radom državnih organa. Korupcija u javnoj upravi, koju više od polovine ispitanika smatra sistemskom, dodatno doprinosi osjećaju bespomoćnosti i otuđenosti.

Stručni pogled: Veza između usamljenosti i mentalnog zdravlja

Aleksandra Vojvodić objašnjava da usamljenost nije samo emotivno stanje pojedinca, već društveni problem koji je duboko povezan s kvalitetom međuljudskih odnosa u zajednici.

„Usamljenost u urbanim sredinama poput Podgorice često je odraz slabih društvenih veza i nedostatka prilika za kvalitetne društvene interakcije“, kaže Vojvodić.

Kako dodaje, osobe mogu biti usamljene čak i kada su okružene ljudima. “Samoća nije uvijek neprijatna, ali usamljenost jeste, i ona je emocionalno stanje koje ozbiljno utiče na mentalno zdravlje“, kazala je Vojvodić.

Povezani članci

drustvo

TRAGOM ISTRAŽIVANJA IPSOS-a: Podgoričani misle da je kvalitet života viši, ali ne vide perspektivu

zivot

Zanimljivo istraživanje: Evo kako video igre utiču na naše mentalno zdravlje

zivot

Evo kako odlazak biciklom na posao utiče na mentalno zdravlje

Vojvodić napominje da je socijalna izolacija posebno opasna kod osoba koje se već bore s mentalnim problemima.

„Usamljenost povećava rizik od depresije, anksioznosti, a u ekstremnim slučajevima može doprinijeti porastu samoubistava,“ objašnjava ona. Socijalna izolacija ne znači samo odsustvo fizičkog prisustva drugih ljudi, već i nedostatak emocionalne povezanosti s njima.

Korupcija i nepovjerenje u institucije: Duboki društveni problemi

Jedan od ključnih faktora koji doprinosi osjećaju usamljenosti i depresije u Podgorici jeste percipirana korupcija i nedostatak povjerenja u institucije.

Ono što ih, ipak, povezuje, kako navodi naša sagovornica, jeste odsustvo osjećaja psihološke i fizičke sigurnosti, što je jako važno za zdravlje i psihički razvoj. U kontekstu naše sredine, ovo odsustvo sigurnosti dodatno se pogoršava korupcijom i nepovjerenjem u institucije, što otežava pojedincima da se fokusiraju na višim potrebama i blagostanje.

„Nama kao ljudskim bićima u prirodi nam je da se prvo postaramo za osnovne životne potrebe, a psihološka i fizička sigurnost kao i naša potreba da možemo da predvidimo budućnost, bar u nekoj mjeri, su nam od velikog značaja za blagostanje. Da bismo mogli da se bavimo višim potrebama, poput učenja, kreativnosti, stvaranja važno je da smo bezbijedni, sigurni i da nam je okruženje koliko toliko predvidivo” navodi Vojvodić.

Crna Gora: Specifični izazovi u očuvanju mentalnog zdravlja

Vojvodić ističe da, iako Crna Gora ima manji broj stanovnika u poređenju s ostalim zemljama regiona, to može biti mač sa dvije oštrice, posebno kada je riječ o stigmi koja često stoji na putu osobama s mentalnim poteškoćama.

 „Samim tim, informacije se brzo šire i prenose“, navodi Vojvodić, dodajući da je u malim zajednicama izazovno očuvati privatnost klijenata, što je od ključnog značaja za njihov oporavak.

Ona posebno naglašava ulogu medija u očuvanju mentalnog zdravlja: „Nalazi pokazuju da su mediji značajan faktor očuvanja mentalnog zdravlja, jer se ljudi, kada govorimo o izolaciji i usamljenosti, fokusiraju upravo na medije“. Medijski narativ koji je usmjeren na vraćanje nade i osjećaja sigurnosti, prema njenim riječima, mogao bi značajno doprinijeti oporavku i prevazilaženju psiholoških kriza.

Vojvodić dalje ističe da Crna Gora dijeli mnoge izazove s ostatkom svijeta, poput ekonomskih i socijalnih izazova, ali i međuljudske otuđenosti. „Sve ovo treba da nam posluži kao informacija o tome kako i na koji način trebamo da sprovodimo prevenciju, imajući u vidu psihološke potrebe ljudi i stanje sredine u kojoj se nalazimo“, zaključila je ona.

Kulturni sadržaji: Rješenje ili maskiranje problema?

Iako se često smatra da su kulturni sadržaji i društvene aktivnosti dobar način za prevenciju usamljenosti, psihološkinja Vojvodić naglašava da je to samo privremeno rješenje.

 „Kulturni događaji i aktivnosti mogu privremeno smanjiti osjećaj usamljenosti, ali on se vraća kada osoba ostane sama sa sobom“, kaže sagovornica portala Standard i dodaje da pravi put ka prevazilaženju usamljenosti leži u stvaranju bliskih odnosa i kvalitetnim socijalnim interakcijama, a ne u hiperizlaganju spoljnim sadržajima.

Ipak, kako navodi  kulturni događaji mogu poslužiti kao platforma za zdravu društvenu interakciju i povezivanje ljudi sa sličnim interesima.

„Stoga je društvena interakcija, bliskost i zajedništvo nešto što kao društvo trebamo početi njegovati na svjesnom nivou i po svjesnom izboru”, istakla je Vojvodić.

Ekonomska nesigurnost: Još jedan rizik za mentalno zdravlje

Ekonomija je ključni faktor koji utiče na mentalno zdravlje. Hronična ekonomska nesigurnost, naročito među mladima, dodatno pojačava osjećaj bespomoćnosti i može voditi ka porastu depresije i samoubistava.

Vojvodić se osvrće na iskustva iz drugih zemalja.

„U Švedskoj je u godinama kada je nezaposlenost porasla za 3,6%, stopa samoubistava opala, dok je u Finskoj, između 1990. i 1993. godine, stopa samoubistava opadala svake godine uprkos porastu nezaposlenosti“. Ove informacije psihološkinja tumači visokim nivoima socijalne zaštite i aktivnim programima tržišta rada, kao i nacionalnim aktivnostima na prevenciji suicidalnosti.

U Crnoj Gori, takva podrška je minimalna, što ostavlja mnoge građane bez adekvatne zaštite. Vojvodić smatra da su socijalna zaštita i programi za tržište rada ključni za smanjenje rizika od mentalnih poremećaja povezanih sa ekonomskim izazovima.

Ovi primjeri ne bi trebali poslužiti kao opravdanje za nečinjenje u vezi sa nezaposlenošću, već kao podsticaj da se sjetimo da za sve postoje rešenja. „Mladi, kao jedna od ranjivih grupa, jesu u većem riziku, ali odrasli imaju odgovornost da ih osnaže, pruže podršku i vrate nadu“, naglašava ona. Samo iz te pozicije mlada osoba može se osjećati dovoljno sigurno da postigne uspjehe, čak i samostalno.

Pored toga, psihološkinja veruje da su mladi ti čije mišljenje treba čuti i uvažiti, jer od njih možemo mnogo naučiti.

Prevencija: Kako dalje?

Psihološkinja Aleksandra Vojvodić istakla je važnost prevencije mentalnih problema, naglašavajući da se ona može sprovoditi na svim nivoima i da je to svakodnevna odgovornost cijele zajednice.

„Edukacija o mentalnom zdravlju i destigmatizacija mentalnih poremećaja su ključne“, kaže ona.

Vojvodić je zaključila da je budućnost prevencije na našim prostorima povezana s jačanjem zajednice i individualne podrške u prirodnom okruženju.

„Ono što vjerujem da je budućnost prevencije na našim prostorima je nešto što se zove psihologija u zajednici, odnosno da, zahvaljujući postepenim naporima i jačanju institucija, možemo dalje da usmjerimo svoju pažnju na jačanje zajednice i položaja pojedinca u njoj. Odnosno da počnemo da zbrinjavamo ljude pružajući im podršku u njihovom prirodnom okruženju.“

Ljudi moraju osjetiti podršku zajednice i institucija, jer to stvara osjećaj sigurnosti i smanjuje osjećaj usamljenosti.

Zajednički napori za bolju budućnost

Istraživanje IPSOS-a i stručni uvidi Aleksandre Vojvodić jasno pokazuju da je usamljenost ozbiljan problem u Podgorici, ali i u širem crnogorskom društvu. Potrebni su koordinisani napori zajednice, institucija i medija kako bi se ovaj problem ublažio. Jačanje društvenih veza, poboljšanje povjerenja u institucije i kontinuirana edukacija o mentalnom zdravlju ključni su koraci ka boljoj budućnosti.

Usamljenost nije samo lični problem – ona je problem cijelog društva. Zbog toga je važno angažovati različite aktere, uključujući nevladine organizacije, lokalne vlasti i obrazovne institucije, kako bismo razvili programe podrške i osnaživanja. Takođe, ohrabrivanje individualnih inicijativa koje se fokusiraju na uključivanje marginalizovanih grupa i stvaranje prostora za otvoreni dijalog o emocionalnim izazovima može značajno doprineti.

Organizovanje radionica, seminara i društvenih događaja pomaže u stvaranju osjećaja zajedništva, a kroz takve aktivnosti možemo graditi mrežu podrške koja omogućava svima da se osećaju prihvaćenima i povezanim. Na kraju, podizanje svesti o ovim pitanjima i rad na promeni stigmatskih percepcija vezanih za mentalno zdravlje su od suštinskog značaja. Samo zajedničkim naporima možemo stvoriti društvo koje brine o svakom svom članu.