Video
To je apsolutno u interesu svih, bez obzira na stepen trenutnog aktivizma – kaže za Pobjedu Aleksandar Saša Zeković, aktivista za ljudska prava, komentarišući stepen građanskog aktivizma u Crnoj Gori. Objašnjava da su okolnosti nakon izbora učinile političku i kulturnu scenu dinamičnijom i da se građani intenzivnije nego ranije izjašnjavaju po brojnim pitanjima.
Blokade puta Nikšić – Podgorica i svakodnevni protesti crnogorskih građana dali su rezultate i uredba o promjeni uslova za državljanstvo je povučena. Sa građanskim aktivistima razgovaramo o tome koliko se glas građana u Crnoj Gori čuje i koliko mogu svojim akcijama mijenjati nabolje društvo u kojem živimo.
Zeković kaže da će se građani tek probuditi kada se bude konačno rješavalo crkveno pitanje.
– Što se tiče aktivizma i građanske odgovornosti, Crna Gora definitivno nije provincija i evropska periferija. U kontinuitetu se potvrđuje da građani Crne Gore šire društvene probleme, pa i kulturno-istorijska pitanja doživljavaju i prilično svojim i ličnim. Građani pokazuju visoku zainteresovanost za budućnost zemlje, i to potvrđuju događaji prije i nakon parlamentarnih izbora i to je iskustvo na koje moraju računati i nove vlasti. Kao i u 2020. rekao bih da će se i na dalje funkcionisanje crnogorske demokratije, pored institucija koje nemaju zamjenu, definisati i kroz angažman građana koji podrazumijeva i njihovu intenzivnu vidljivost u javnosti i na ulici kroz različite demokratske akcije i prikladna javna okupljanja. I pored toga što nijesu svi njeni konstituenti istinske demokratske strukture, nove vlasti, iako im zbog toga nije drago, pokazuju spremnost da uče iz propusta prethodnih vlada. Zbog budućnosti demokratije i stabilnosti društva važno je da se ne zanemari glas nijednog građanina, nijedne društvene grupe. Očekujem da će crnogorsko društvo još odlučnije reagovati na svaki pokušaj isključenja i antidemokratske prakse. U tom smislu posebno treba očekivati reakcije kod konačnog rješavanja tzv. crkvenog pitanja koje je u društvenom, bezbjednosnom, inkluzivnom, ljudskopravaškom i kulturološkom smislu neophodno posmatrati mnogo šire od onog kako se ono trenutno namjerno predstavlja – objašnjava Zeković.
Različiti pogledi
On ukazuje i na još jednu interesantnu činjenicu – da su najpoznatije NVO utihnule.
– Okolnosti nakon izbora učinili su političku i kulturnu scenu dinamičnijom. Građani se intenzivnije nego ranije izjašnjavaju po brojnim pitanjima. Rekao bih da postaju vidljiviji više nego ranije različiti pogledi ne samo na budućnost već i na prošlost. To ranije nije bilo baš tako. Mnogi su, na primjer, to ranije vješto prikrivali, ali su sada, kao dio nove vlasti, pokazali da su spremni, mimo činjenica, da revidiraju prošlost i mijenjaju smisao ljudskih prava. Ta i činjenica da se Srpskoj pravoslavnoj crkvi ustupa vodeća politička i društvena uloga dodatno je podstakla građanski odgovor. Samoorganizovani građani i neformalne nezavisne građanske grupe su u značajnoj mjeri nedomjestili pasivnost vodećih nevladinih organizacija. Najpoznatije NVO su dobrovoljno prihvatile, što je legitimno, da privremeno zatupe oštricu svoje kritike i uglavnom zaćute pružajući tako priliku novim vlastima da se konsoliduju, profesionalno i demokratski uozbilje. Očekujem da se po isteku pola godine mandata ove Vlade, pojača njihov pritisak i društveno-politička vidljivost. Cijenim da iz ovog procesa i iskustva svi dobijamo, posebno civilno društvo u najširem smislu. Svakodnevno se uvećava broj građana koji se vraćaju izvornoj demokratiji i politici. Postaju sve glasniji oni koji su spremni da brane sekularizam, ustavne vrijednosti Crne Gore i savremeni koncept ljudskih prava. To je apsolutno u interesu svih, bez obzira na stepen trenutnog aktivizma – zaključuje naš sagovornik.
„Pad Crne Gore“
Maja Miličković, aktivistkinja NVO Forum slobodnih građana Luča, objašnjava da ,,osjeća da je njena patriotska i građanska obaveza da pruži otpor licemjerima i prikrivenim fašistima i da podrži odbranu sekularne Crne Gore“.
– Prije pada Crne Gore, namjerno kažem pada, jer ovo što danas živimo, umjesto demokratskih promjena i napretka, jeste potpuni sunovrat građanske Crne Gore, zanimala sam se obrazovanjem mladih, a volontirala sam u organizacijama za dobrobit životinja. Sada osjećam da je moja patriotska i građanska obaveza da pružim otpor licemjerima i prikrivenim fašistima i da podržim odbranu sekularne Crne Gore. Osim učešća u uličnim akcijama koje su primarno ljevičarskog karaktera, aktivna sam na polju političke satire. Moja taktika su kolumne na portalu Analitika. Mislim da je to trenutno najefikasniji način približavanja stvarnosti našim građanima jer najveći broj njih je imun i nezainteresovan za pogubne činjenice koje im se predstavljaju na konvencionalni politički način. Kroz ismijavanje nosilaca političkih funkcija, razotkrivam njihovo pravo lice, srebroljublje, licemjerstvo, dvostruke standarde, populizam i vjerske vrijednosti kojima su navodno privrženi. Posebno mi je na udaru Srpska pravoslavna crkva, koja je preuzela mjesto i ulogu ranijeg civilnog društva. Pokušavam da građanima pomognem da shvate da imaju posla sa opasnim manipulatorima i lažovima. Uz to, pokušavam da gradim feminističku stranu politike insistirajući na promjeni da u središte pažnje i negativnog komentarisanja bude zapravo muškarac a ne, kako smo to navikli, žena – zaključuje naša sagovornica.
Bunt i nepristajanje
Izvršna direktorka NVO Crnogorski ženski lobi, jedne od rijetkih nevladinih organizacija koja je podjednako glasna i nakon izbora, Aida Petrović kaže da građanski aktivizam doživljava kao bunt, akcije, pokrete koji u sebi nose nepristajanje na postojeće stanje stvari u oblasti ljudskih prava i pokreće i zagovara rješenje socijalnih, ekonomskih, političkih i drugih problema u odnosu na to što nudi bilo koja vlast ili politička partija.
– Takav građanski aktivizam nakon 30. avgusta 2020. bio je poprilično tih i nevidljiv i bez reakcije na događaje i izjave koji su, po meni, zahtijevali reakciju – jasnu, javnu i nedvosmislenu. Izostanak svijesti o potrebi za djelovanjem i konstantnim i kreativnim aktivizmom kao i brzom reakcijom aktivista/ikinja, za boljim i naprednijim rješenjem ekonomskih, socijalnih, političkih, kulturnih i drugih pitanja u društvu sužava se prostor pozitivne i afirmativne reakcije i otvara prostor za opstanak i širenje negativnih i po društvo loših procesa. Biti građanski aktivista, posebno aktivistkinja, u patrijarhalnom crnogorskom društvu zahtijeva hrabrost, odlučnost, samosvjesnost da je ,,žrtva“, doprinos boljitku društva i mijenja stvari na bolje u interesu svih. Aktivizam koji zahtijeva vidljivost u javnom prostoru posebno je težak za žene aktivistkinje – poručuje Petrović.
Ona zaključuje da je dobro prikriveno, ali vrlo dominantno mišljenje da ženi nije mjesto na ulici sa transparentima jer javni prostor je prostor ,,namijenjen“ muškarcima, a ne smjernim, moralnim i dobrim ženama i majkama.
– Ovo mišljenje o ženama aktivistkinjama koje se uz to deklarišu feministkinjama je pogodno za etiketiranje i kompromitaciju zbog čega one često bivaju izvrgnute osudama, pokušajima degradiranja njene ličnosti u porodici i društvu – upozorava naša sagovornica.
Petrović: Kritikujemo svaku vlast kad imamo razloga
Izvršna direktorka Crnogorskog ženskog lobija upozorava da nema razvijene demokratije bez jakog i kvalitetnog civilnog društva.
Preporučeno
– Niti jedna vlast ne bi smjela da ima bilo kakav uticaj na aktivizam osim što bi trebalo da pojača monitoring i reakcije na sve ono što bi predstavljao negativan i retrogradan koncept vođenja politike u dijelu poštovanja i zagovaranja ljudskih prava i sloboda. U svim režimima institucije sistema nijesu naklonjene subjektima civilnog društva ako argumentovano i objektivno ukazuju na njihove propuste u radu, na njihova predizborna obećanja koja se uglavnom ne realizuju ili je to djelimična realizacija obećanog. One organizacije civilnog društva koje djeluju kritički, alternativno, koje nude drugačija, bolja rješenja vlasti i drugim predstavnicima državnih institucija, vlast direktno ili indirektno pokušava da potisne i na neki način učini ih beznačajnim ili ih proglasi ,,izdajnicima koji rade protiv vladajuće elite i države“, što je kod nas bio slučaj i sa prethodnom vlašću. Crnogorski ženski lobi je od osnivanja imao argumentovan i kritički javni osvrt na negativne pojave, radnje i (ne)činjenja bilo koje vlasti jer to jeste, između ostalog, naša važna uloga u razvoju demokratskog društva. Nema razvijene demokratije bez jakog i kvalitetnog civilnog društva, koje na razne načine, a posebno kroz aktivističke forme ukazuje, reaguje, protestuje i traži da vlast unaprijedi svoj rad na svim poljima u korist građana/ki, jer vlast je ta koja treba da radi i bude u službi svih građana/ki. U Crnoj Gori još nije postignuta praksa da se nevladine organizacije od strane vlasti uključuju u rješavanje skoro svih problema u društvu, a koje se tiču njihovog polja djelovanja i poboljšanja postojećeg stanja stvari, zato i smatram nužnim aktivističko djelovanje – zaključuje Petrović.
