Video
O nepotizmu smo razgovarali sa predstavnicima sudstva, s jedne strane, i nevladinim organizacijama i određenim stručnjacima iz ove oblasti, sa druge strane, a oni nemaju jedinstven stav o ovoj pojavi.
Dok jedni tvrde da sinovi ili kćerke sudija obavljaju taj posao isključivo zato što ih je kvalitet preporučio za te pozicije, drugi u to ne vjeruju, poručujući da nema garancija da im se nije ,,progledalo kroz prste“.
Iz Sudskog savjeta, koji sprovodi procedure zapošljavanja sudija, nijesu konkretno odgovorili na pitanje ima li nepotizma u sudstvu ili ne. Kažu da shodno svojim nadležnostima prilikom izbora sudija koji se prvi put biraju, sprovode sve aktivnosti koje su propisane Zakonom o Sudskom savjetu i Poslovnikom o radu, vodeći računa o primjeni normi Poslovnika koje se odnose na identitet i pravila, odnosno anonimnost testiranja. Kako objašnjavaju, tek nakon što testovi budu ocijenjeni od Komisije za testiranje, a neposredno prije početka obavljanja intervjua, kandidat se identifikuje, što znači da se do tog momenta kandidati vode pod šiframa.
– Kandidati na testu mogu da ostvare najviše 80 bodova i to za izradu odluke iz krivične materije do 40 i za odluku iz građanske materije do 40 bodova. Na intervju idu samo oni koji dobiju više od 60 bodova – objašnjavaju oni.
Dosadašnji izbori sudija koji se biraju prvi put, prema njihovim riječima, pokazali su da je Sudski savjet donosio dobre odluke, posebno imajući u vidu kvalitet i efikasnost u radu, a prije svega njihove ocjene kao sudije.
– Shodno zakonu, svako fizičko i pravno lice ima pravo da podnese pritužbu na rad i ponašanje sudije – poručuju oni, dodajući da žalbe zbog nepotizma nijesu dobijali.
Sumnje
U Crnoj Gori, i uopšte ovom dijelu Evrope, gdje se pod pozitivnom osobinom ,,učinjen“ podrazumijeva i usluga zapošljavanja, svi koji su u poziciji da nekoga zaposle u državnim organima, kaže izvršna direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc-Prelević, moraju da su stalno pod sumnjom na korupciju. Svaki postupak zapošljavanja bi, prema njenim riječima, morao da bude pod strogim garancijama zaštite od sukoba interesa.
– Ovo je, naravno, posebno važno za izbor onih koji treba da dijele pravdu. Međutim, kod Sudskog savjeta u Crnoj Gori nema dovoljnih garancija – poručuje ona.
Smatra da ne postoje garancije nezavisnosti za izbor u članstvo Sudskog savjeta, što je posebno kritikovao GRECO (Grupa država Savjeta Evrope u borbi protiv korupcije), ,,niti ima dovoljno garancija verodostojnosti samog postupka izbora“. Ona zamjera i što se ne primjenjuju ni one garancije koje već postoje, kao što je izuzeće članova Sudskog savjeta u slučaju sukoba interesa.
– Tako je, na primjer, u kontekstu izbora sudija osnovnih sudova, prije godinu, dnevni list Dan ukazao javnosti na to da su mijnogi učesnici konkursa na razne načine bili povezani sa sudijama, ali i članovima Sudskog savjeta. Poslije objave tog teksta, Sudski savjet je morao da se trgne i postupi odgovorno, zbog sukoba interesa između kandidata na tim izborima i članova Sudskog savjeta, ali nije – negoduje Gorjanc-Prelević.
Podsjeća da je tada, na primjer, predsjednica Vrhovnog suda, kao predsjednica komisije za testiranje i kao članica Savjeta koja je vodila intervjue, ,,za sudije izabrala ćerku vjenčane kume, savjetnicu iz kabineta i sina dugogodišnjeg zamjenika – koji je dan kasnije glasao za njen izbor u Vrhovnom sudu“.
– To je bio skandal koji bi, u nekom odgovornijem društvu, doveo do podnošenja ostavke. Međutim, niti se to desilo, niti je Agencija za sprečavanje sukoba interesa (ASK) do danas pokrenula postupak utvrđivanja sukoba interesa i razmotrila taj slučaj, iako je Savjet Agencije bivšem direktoru to naložio – ističe ona.
Zbog načina intervjuisanja svih kandidata na tom izboru, ,,koji je bio takav da intervjua i nije bilo, iako su svi poslije uredno ocijenjeni za ,,intervjue“ po svim kriterijumima, Akcija za ljudska prava je podnijela i krivične prijave, zajedno sa MANS-om i Institutom alternativa, protiv svih članova i članica Sudskog savjeta“. Iako je, kaže Gorjanc-Prelević, ta krivična prijava odbačena bez riječi obrazloženja, ipak je Savjet, poslije toga, unaprijedio praksu u pogledu intervjua.
I dalje su, ipak, prema njenim riječima, moguće zloupotrebe prilikom testiranja kandidata.
– Što se i nedavno vidjelo. Na prvom mjestu, ostaje sumnja u to kako se čuva tajna o tome šta će biti na testu. Oni koji dobiju tu informaciju ne moraju da se služe ni bubicama ni telefonima i sličnim pomagalima – ističe ona.
Činjenica je, prema njenim riječima, da su djeca više sudija Vrhovnog suda i Višeg suda u Podgorici sudije, te da ima mnogo djece sudija među savjetnicima i pripravnicima u sudovima. Kaže da savjetnici koje su konsultovali kažu: ,,Ne znamo da je nekom od sudija viših sudskih instanci dijete na birou“.
– Česta je pojava svuda da djeca nastavljaju putevima svojih roditelja i da biraju iste profesije i to, samo po sebi, nije sporno. Sporno je ako činjenica srodstva prilikom zapošljavanja, u ovom slučaju, prilikom izbora za sudiju, ima bilo kakav uticaj na taj izbor, pozitivan ili negativan – poručuje ona.
Bez problema
Vrhovnom sudu, sudeći prema rečenom, nje sporno što je lani predsjednica tog suda Vesna Medenica ,,kao predsjednica komisije za testiranje, i kao članica Sudskog savjeta koja je vodila intervjue, za sudije izabrala ćerku vjenčane kume, te savjetnicu iz kabineta“. U pogledu izbora kandidata za sudiju – sina dugogodišnjeg zamjenika predsjednika Vrhovnog suda, iz ovog suda navode ,,da je shodno godišnjem rasporedu poslova za prethodnu, kao i ranije godine, zamjenica predsjednika suda Stanka Vučinić, čiji srodnici nijesu birani za sudiju“.
– Potvrda pravilne odluke o izboru kandidata, kako ovih, tako i ranijih, a u konačnom i pozitivnog uticaja roditelja na djecu, koja su se nakon studija, okončanih najvišim ocjenama, opredijelila za sudijsku funkciju, se ogleda u tome što su kandidati, koji su bili birani za sudije, danas među najbolje ocijenjenim mladim sudijama Osnovnog suda u Podgorici, što se može utvrditi godišnjim izvještajem o radu suda, dok se drugi uspješno obučavaju kao kandidati – navode oni.
Kandidatkinja iz Osnovnog suda u Podgorici na koju se ukazuje je, ističu iz ovog suda, izabrana za kandidata za sudiju iz trećeg pokušaja.
– Savjetnik u ovom sudu, magistar pravnih nauka, je bio izabran za sudiju iz 5. ili čak 6. pokušaja, dok je šefica kabineta predsjednice Vrhovnog suda, takođe, magistarka pravnih nauka, tokom primjene ranijeg zakona bila izabrana iz trećeg pokušaja – navode oni.
Dodaju da u pogledu izbora kandidata za sudiju – savjetnice iz kabineta predsjednika suda, bilo koji radni status kandidata (u kabinetu ili u drugim organizacionim jedinicama ovog suda) ne može biti negativni faktor za izbor sudija.
– Ukoliko bi to bio slučaj, to bi predstavljalo primjer diskriminatornog ponašanja prema kandidatu, jer bi izuzimanje od glasanja predsjednika Vrhovnog suda dovelo do ograničavanja mogućnosti osvajanja najvišeg broja bodova, odnosno učestvovanja u postupku izbora pod jednakim uslovima, što se mora garantovati svim kandidatima – navode iz Vrhovnog suda.
Ukazujući na način sprovođenja postupka izbora sudija osnovnog suda, na osnovu pisanog (i anonimnog) testiranja, ističu da kandidat može osvojiti najviše 80 bodova za izradu odluka, dok se na intervju može ostvariti najviše 20 bodova.
Važno je, kako kažu, napomenuti da je predsjednica Vrhovnog suda jedini sudija krivičar u sastavu članova Sudskog savjeta koja je kompetentna da odredi i ocijeni pisane radove iz oblasti krivičnog prava, zbog čega je i izabrana za člana Komisije za testiranje.
– Anonimnost kandidata u pisanom testiranju je zagarantovana, a usmenim intervjuom ne rukovodi predsjednica Vrhovnog suda, već učestvuje ravnopravno sa drugim članovima. U konačnoj ocjeni, glas predsjednice Vrhovnog suda je jedan od 10 glasova, koji nije odlučujući – kazali su oni.
Dodaju da Medenica obavlja funkciju članice Sudskog savjeta u skladu sa principima o sprečavanju sukoba interesa u obavljanju javnih funkcija.
– U konkretnom slučaju, kod činjenice da Ustav Crne Gore nije predvidio institut zamjenika člana Sudskog savjeta, koji bi u slučaju potrebe uzeo učešće u radu sjednice, a u nedostatku adekvatne procedure za izuzeće predsjednica je procijenila da je pravo kandidata na učešće u intervjuu pod jednakim uslovima, pretežnije u odnosu na lične karakteristike kandidata i njihov radni status – kažu oni.
Ističu da neki od savjetnika, na koje se ukazuje, izuzetno doprinose kvalitetu i efikasnosti rada sudova. Napomenuli su i da postupak zasnivanja radnog odnosa kandidata, odnosno budućih savjetnika u sudovima obavlja nezavisni organ – Uprava za kadrove, te da je ,,to jasno da se radni odnos u sudstvu zasniva isključivo na osnovu objektivnih kriterijuma i ocjene znanja, a ne zahvaljujući činjenicama, koje upućuju na postojanje srodstva“.
– Vrhovni sud Crne Gore se može pohvaliti radom mladih kadrova, među kojima su školovani pravnici na međunarodnim univerzitetima i nose zvanja magistara. Pažljivo odabran tim, koji čine najbolji, upravo zahvaljujući njihovom voljom za dokazivanjem, pod teretom dodatne odgovornosti, danas ostvaruje vidljive rezultate u sudovima, nezavisno od funkcije, odnosno poslova koje obavljaju – naveli su, dodajući da je izvanredan rezultat koji je Vrhovni sud Crne Gore postigao u prvoj polovini godine, i to u vrijeme pandemije korona virusa, kada je ostvarena stopa efikasnosti od čak 98,14%.
Izričiti su da u sudstvu nema nepotizma, navodeći da nijedna pritužba zbog sumnje na tu pojavu nije stizala na adresu Vrhovnog suda.
Takvog je stava i predsjednica Udruženja sudija Hasnija Simonović. Kaže da je bitno pomenuti ,,i problem sve učestalijih napada na crnogorsko sudstvo, kako od političkih, tako i od ostalih interesnih struktura“.
– Takva negativna praksa zbunjuje, jer je sudstvo u odnosu na ostale dvije grane vlasti ostvarilo i kontinuirano ostvaruje dobre rezultate. Umjesto da takav rad bude cijenjen, zauzvrat bivamo napadnuti i kritikovani bez valjanog povoda. Razlozi za ovakav tretman su nam nepoznati, ali ne sumnjam da ćemo predanim i odgovornim radom pokazati da su netačni i neutemeljeni – poručuje ona.
Iako je, kako dodaje, u javnosti kreirana slika po kojoj bi odgovor na pitanje ima li nepotizma u sudstvu trebao biti potvrdan, ,,stvarno stanje je drugačije i slobodno se može reći da u sudstvu nema nepotizma“.
– Po definiciji, nepotizam podrazumijeva favorizovanje članova svoje porodice ili prijatelja u poslu, bez obzira na njihove stručne kvalifikacije, školsku spremu, radno iskustvo… Ipak, da bi se postalo sudski pripravnik, savjetnik ili sudija, potrebno je ispuniti propisane uslove i proći kroz strogo definisane procedure, koje niti jedna rodbinska ili prijateljska linija ne može da poništi. Procedure su neumoljive – poručila je ona.
Nema kriterijuma
Sa njom nije saglasan redovni profesor prava u penziji i pokretač inicijative za osnivanje političke partije Pokreta za pravnu državu, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda dr Blagota Mitrić, koji kaže da nepotizma ima svuda u državnim organima, pa i u sudstvu. Ističe da na to ukazuju podaci koji se objavljuju u medijima.
– To je jedna od ,,rak rana“ pravosuđa, pored činjenice da su nam tužilaštvo, sudski i tužilački savjet i vrhovni državni tužilac u v.d. stanju ili su predsjednici nelegitimni. Mislim na Vesnu Medenicu. Ona gazi Ustav i preporuke EU, pa onda ne možemo zamjerati mladim ljudima bez obzira što su sinovi ili kćerke sudija u Višem ili Vrhovnom sudu, u odnosu na ovu situaciju. Svojevremeno sadašnja predsjednica (Medenica), kao legalna i legitimna vrhovna državna tužiteljka izjavila je da u pravosuđu postoje ,,trule daske“, a ja bih sada ustvrdio da u pravosuđu postoje ,,truli stubovi“ – poručio je on.
Dodaje da se ne može sve posmatrati u apsolutnom opsegu.
– Ako ima neki izvanredni kandidat koji ima, na primjer, veoma visok prosjek, odličan edukacioni period, pa je bliska rodbina nekom iz sudstva, onda je u redu da bude izabran za sudiju – rekao je on i dodao da je sporan način izbora sudija koje obavlja Sudski savjet, ocjenjujući da su, prema informacijama iz medija, vrlo subjektivni.
Mitrić kaže da toj subjektivnosti doprinosi sistem testiranja kandidata.
– Čak mislim da je testiranje protivno Zakonu o redovnim sudovima, jer svi kandidati koji imaju želju da postanu sudije već su testirani kroz četvorogodišnje studije prava, kroz pripravnički staž u sudovima, po stažu saradnika sudskog, takođe, po nekoliko godina i konačno polaganjem pravosudnog ispita pred kvalifikovanom komisijom od najboljih sudija i ponekog profesora prava. Testiranje je regulisano poslovnikom o radu Sudskog savjeta. To je jedan tehničko-pravni akt koji ne može da uređuje odnose, može samo da sprovodi zakon – naveo je on.
Dodaje da bi umjesto testiranja trebalo nekim podzakonskim aktom Vrhovnog suda propisati kriterijume – dužinu studiranja, prosjek ocjena i slično, da do izražaja dođu najbolji kandidati.
Kada postoje unaprijed propisani kriterijumi garantuje se, zaključuje Mitrić, objektivnost, jer aktuelno testiranje služi za ,,eleminisanje nepoželjnih kandidata“.
Ne zna se koliko je djece sudija zaposleno u sudovima
Koliko je u sudstvu zaposleno djece sudija koja obavljaju posao sudija ili savjetnika, ne zna se, jer iz Vrhovnog suda kažu da ne raspolažu tim podacima i ne kategorizuju sudije i savjetnice po tom, niti bilo kom drugom osnovu. Ističu da su spiskovi sudija, kao javnih funkcionera i državnih službenika u sudovima objavljeni na internet stranicama sudova, ,,čime je transparentnost njihovog radnog angažmana u potpunosti zadovoljena“.
– Srodničke veze, koje se u Crnoj Gori mogu utvrditi između dva ili više lica u sudstvu, postoje i u drugim profesionalnim djelatnostima (u zdravstvenom ili obrazovnom sistemu), a što ne može biti shvaćeno kao negativna pojava, naročito uvažavajući prostor i društvene prilike u kojima živimo – navode oni.
Kako dodaju, postojanje same činjenice da mladi ljudi imaju uzor u nastavku jurističke tradicije u svojoj porodici, ne može ograničiti njihovo pravo na rad, slobodan izbor zanimanja i zapošljavanja, koje je Ustavom, kao i međunarodnim ugovorima garantovano svakome u Crnoj Gori.
Simonović: Ne vidim problem
Predsjednica Udruženja sudija Hasnija Simonović kaže za Pobjedu da je svako slobodan u izboru svog zanimanja, što je jedno od ljudskih prava i kod nas je garantovano Ustavom, te da bi samim tim bilo neetički, nezakonito i protivustavno spriječiti nekog da odabere svoj poziv, u konkretnom, spriječiti dijete nekog sudije da krene istim profesionalnim putem.
– Takav odabir profesije se čak može smatrati i prirodnim, jer djeca često kroz svoje roditelje zavole profesije kojima se oni bave i odaberu baš to kao svoj karijerni put. I to je karakteristika svih postojećih profesija, bez izuzetka, recimo, mnoga djeca novinara su pratila put svojih roditelja i postala uspješni novinari. Stoga, u tome ne vidim problem – poručuje ona.
Vujičić: Javnost s pravom nema povjerenje
Koordinator programa ljudskih prava i pravde u Građanskoj alijansi Zoran Vujičić kaže da iako su sudovi popravili efikasnost i postoje određeni pozitivni pomaci i dalje nijesu stvorene garancije da se izbor sudija obavlja na transparentan način, a da građani vide sudove kao samostalne i politički nezavisne.
– Tako da javnost s pravom nema povjerenje da se proces imenovanja sudija odvija u skladu sa javnim interesom – smatra on.
Problematičan je, kako navodi, i proces praćenja njihovog napredovanja.
– To sve skupa stvara lošu sliku o sudstvu u Crnoj Gori. Potrebno je da ovaj proces bude potpuno otvoren čime bi se eliminisale sve sumnje i gradio integritet sudske profesije. Sve odluke koje se tiču profesionalne karijere sudije trebalo bi da počivaju na objektivnim kriterijumima i da odabir i kretanje u službi počivaju na zaslugama po osnovu kvalifikacija, integriteta, sposobnosti i efikasnosti – precizirao je on.
Ono što je, prema njegovim riječima, sporno jeste testiranje samih kandidata za sudije, a posebno u skladu sa smjernicama za usmeni intervju koji osim opštih pitanja nema kriterijum po kojima kandidati dobijaju ocjene, pa je to jedan od faktora koji mogu napraviti ,,prevagu za određene kandidate“.
Preporučeno
– Takođe i pitanje izuzeća članova Sudskog savjeta u situacijama kada poznaju nekog od kandidata posredno ili neposredno je upitno pa onda dolazimo u ovu situaciju – istakao je Vujačić.
