Video
Portal ETV objavio je 19. februara da je Lakušić podnio ostavku, a ta informacija potvrđena je tek 16. aprila u Skupštini Crne Gore kada je ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić odgovarajući na pitanja poslanika Borisa Mugoše o dešavanjima u Regionalnom vodovodu potvrdio da je predsjednik Odbora direktora podnio ostavku.
Vlada na dnevni red nije stavila Lakušićevu ostavku, jer lider Demokratske narodne partije Milan Knežević, stranke koja ga je kandidovala za tu funkciju, nije našao drugo uhljebljenje za njega.
U Lakušćevoj ostavci, u koju Portal ETV ima uvid, on je u dvije rečenice obavijestio premijera Milojka Spajića da podnosi ostavku, a da je njegova odluka motivisana „iskrenom željom da Vladi Crne Gore“ pruži priliku da „izvrši ocjenu povjerenja o“ njegovom dotadašnjem radu.
Sudeći po tome da je Lakušić i dalje na čelu Odbora direktora Regionalnog vodovoda „ocjena povjerenja“ se i te kako odužila, ali prema našim informacijama, njegov učinak niko ne ocjenjuje, već se Spajić našao „između dvije vatre“. S jedne strane su Milan Knežević i njegova DNP odakle je stigao Lakušić, a opstanak Vlade zavisi od glasova nekadašnjeg Demokratskog fronta, koalicije čiji je jedan od ključnih konstituenata bila ova partija, dok sa druge strane čeka i „zeleno svjetlo“ Demokratske Crne Gore, stranke koju je Lakušić zadužio nezakonitom smjenom bivšeg izvršnog direktora Regionalnog vodovoda Borislava Ivankovića i, isto tako, nezakonitim imenovanjem novog čelnika ovog preduzeća Krsta Radovića, kadra Demokrata. Radović nije posjedovao tražene kvalifikacije za poziciju izvršnog direktora, ali to Lakušiću i Odboru direktora nije bila prepreka da ga postave na funkciju. Osim toga, i resorni ministar – Ćulafić je funkcioner Demokrata.
Tako se Regionalni vodovod našao „u sendviču“ preklopljen partijskim interesima i zarobljen partijskim uhljebima.
Grupa zapošljenih iz Regionalnog vodovoda koja mjesecima upozorava na nezakonitosti u ovom državnom preduzeću, saopštila je ranije Portalu ETV da je Radovićeva plata 4.000, a Lakušićeva 4.500 eura.
Oni su u proteklih pola godine u više navrata pisali otvorena pisma premijeru Spajiću i ministru Ćulafiću, zahtijevajući hitno razrješenje članova Odbora direktora, ukazujući na nezakonit izbor Radovića, ali i upozoravajući da je Lakušić početkom prošle godine pokušao da namjesti tender za postrojenje za filtraciju vode firmi Exploring doo, kojoj je, kako su napisali, namjeravao da uplati avans, prije raspisivanja tendera, u iznosu od 700.000 eura. Ukazali su u tim pismima i na brojne druge probleme i nezakonita postupanja, ali nijesu dobili odgovor.
Bivši izvršni direktro Regionalnog vodovoda Borislav Ivanković, koji je nezakonito razriješen u novembru prošle godine, u razgovoru za Portal ETV 5. februara kazao je da bi postupanjem Lakušića trebalo da se pozabavi ne samo Inspekcija rada, nego i privredni kriminal, a možda bi posla bilo, istakao je on, i za Specijalno tužilaštvo.
Krsto Radović, funkcioner Demokrata, imenovan je za v. d. direktora krajem novembra prošle godine, kada je razriješen Ivanković, iako nije ispunjavao elementarne uslove za ovu poziciju – najmanje pet godina iskustva na rukovodećim funkcijama sa VII stepenom stručne spreme. Osim toga, Radović je, kako je objavio Portal Antena M, svega 21 dan prije imenovanja za izvršnog direktora Regionalnog vodvoda nostrifikovao fakultetsku diplomu stečenu na Univerzitetu „Union – Nikola Tesla“, koji je bio u središtu afera o lažnim diplomama u Srbiji.
Lakušić je na funkciju predsjednika Odbora direktora Regionalnog vodovoda imenovan u maju 2021, nakon partijske raspodjele funkcija između proruskih i prosrpskih stranaka koje su pobijedile na izborima u avgustu 2020. Od tada do danas nezakonito su smijenjena čak tri izvršna direktora ovog preduzeća.
Preporučeno
