Video
Dirljivim okupljanjem najiskrenijih prijatelja, koji su uz Zorana bili od samih njegovih početaka, na kojem su prisutni imali priliku da sasvim iskreno i neposredno ispričaju dogodovštine iz veoma sadržajnog života pjevača, ispunjena je jedna od njegovih posljednjih ličnih najvećih želja.
Kalezić već godinu dana bije tešku bitku sa kancerom, pa nije želio da ga bolest spriječi da okupi sve ljude koji mu zaista znače, da se međusobno prisjete nekih srećnijih vremena i da im zahvali na svemu. Međutim, kako se i očekivalo, prisutni su njemu zahvaljivali na velikoj humanosti, požrtvovanosti, iskrenom prijateljstvu i nesebičluku, koje je demonstrirao svaki put kada bi mu se ukazala prilika, pa čak i ako je to bilo na njegovu štetu.
Na samom početku druženja Kalezić je prijatno iznenađen priznanjima koje je dobio od PAM-a, Udruženja estradnih umjetnika i izvođača Crne Gore i KIC Budo Tomović i svi su se usaglasili da je ove nagrade Zoran zaslužio odavno, svojim nevjerovatnim muzičkim opusom i rezultatima.
Čast mi je i privilegija što sam danas ovde i što u ime Udruženja estradnih umjetnika i izvođača Crne Gore Zoranu Kaleziću mogu da dodijelim Nagradu za životno djelo, za izuzetne zasluge postignute u muzičkom stvaralaštvu Crne Gore. Znam i sigurna sam da je ova nagrada trebalo da dođe mnogo ranije, jer preko 15 miliona prodatih nosača zvuka, preko 20 objavljenih albuma je za poštovanje i ne postoji niko u Crnoj Gori ko ima preče pravo od tebe danas da primi jednu ovakvu nagradu kao umjetika- poručila je Tanja Šeter Kaleziću tokom uručenja.
Šukrija Žuti Serhatlić, kao jedan od najboljih prijatelja Zorana Kalezića, uručivši priznanja od PAM-a i KIC Budo Tomović, podsjetio je na njegovu širinu i bratsku podršku svim pjevačima iz rodne zemje.
Za sve ono što si uradio za muzičku kulturu Crne Gore, Podgorice, tvog Danilovgrada, Jugoslavije, hvala ti od srca. Nas, tvoje kolege si dočekivao u Beogradu, ja sam klinac bio kada si ti bio veliko ime, pa si znao nas 50 iz folklornog ansambla sve da povedeš na ručak, da se pojaviš na svakom koncertu, kako u Beogradu- tako i u Podgorici, kad god bi te pozvali, ti bi došao. Bez ikakvog honorana, sa toliko ljubavi i nikada nisi zaboravio gdje si počeo, odakle si ponikao. Za to ti veliko hvala. Ostavio si jedan pečat neizbrisivi, koje će generacije i generacije prenositi dugo godina.
Iako vidno narušenog zdravlja, vedar duh nadjačao je sve poteškoće, pa se Kalezić, u zagrljaju Žutog prisjetio njihovih prvih susreta u Domu omladine i onih kasnije, kada je bio u Americi.
Nikako da se otmem utisku tvoje crvene hofnerice i tebe, malo većeg od nje. Tako je to nekako počelo, mi smo se lukavili, krali, vježbali, a ja kad sam prošao kroz onaj hodnik (Doma omladine) i čuo bubnjeve Mirka Kusovca, gitaru Blaža Jankovića i Mima Abdovića, jednostavno sam postao njihov. I od tada nikada nisam bio van Podgorice, možda sam bio fizički odsutan, u Amsterdamu, Kopenhagenu, ali sam vazda bio u Podgorici- rekao je Zoran sa sjetom i ispričao anegdotu koja govori o njihovoj povezanosti i prijateljstvu i ljubavi prema roditeljima Serhatlića:
Nemojte da mislite da ovo pričam u svoju slavu, nemam ja vremena za to, ja sam sve rekao, možda je ostalo još malo, ali sjetim se Purka i Šefike. Dođe Žuti i njegove kolege da me obiđu u jednoj čikaškoj kafani, gdje sam pjevao od muke da bih vratio kredit na Koniku. Uzeo kredit, što ću, vi svi mislite da ja imam, ne, ne mislite vi, vi bi došli da tražite pare na zajam, a o*kle vi! Ja sam onda fino pjevao u svim kafanama čikaškim, a ponedjeljkom u jednoj kafani Burbon, kada dođoše Žuti i Maksim. Imam 300 dolara u džepu, tačno 300, to se nosi u džepu što se ima, ne kao vi, kartice, master, ja to sve u džep. I sada u čarapama imam nešto, ne daj bože da mi neko zaviri u čarape! I ja kažem, Žuti, molim te kao brata, pošalji Šefiki i Purku, njoj neće trebati za piće, ali Purku da popije, ponesi im po ovih 100 dolara.
Preporučeno
Druženju je prisustvovao i šahovski velemajstor Božidar Bonja Ivanović, sin proslavljenog crnogorskog pjesnika Aleksandra Lesa Ivanovića, koji mu je poklonio knjigu Kari Šabanovi uz posvetu Leso je napisao Kare, a ti si ih otpjevao najljepše od svih, da traju vječno kao i naše prijateljstvo. Zoranu sa poštovanjem, Bonja Ivanović.
