Okončan je dvomjesečni štrajk 30.000 radnika Boeinga sporazumom da im plate budu povećane za 38% tokom naredne četiri godine, no vazduhoplovni div je u velikim problemima jer je štrajk dodatno usporio isporuke aviona i već koštao Boeing gotovo deset milijardi dolara.
Radnici, koji su tražili 40%-no povećanje zarada, odbili su prije nekoliko dana Boeingovu ponudu o 35%-nom povećanju. Sada su pristali na 38%, plus jednokratni bonus od 12.000 $ i promjene u penzionim paketima.Boeing je na ovu ponudu pristao kada ga su gubici narasli do te mjere da je prijetilo snižavanje kreditnog rejtinga kompanije, što bi poskupjelo kreditne aranžmane. Prošlog mjeseca je zvanično objavljeno da je poslovanje s komercijalnim avionima u tri mjeseca nagomilalo operativni gubitak od četiri milijarde dolara. Boeing je pokrenuo prošle prodaju akcija s namjerom da prihoduje više 20 milijardi dolara kako bi pokrio gubitke.
Ali jedna od vodećih američkih i svjetskih kompanija nema samo probleme s radnom snagom. Tu su i proizvodni izazovi i pad reputacije što je sve zajedno uzrokovalo enormne troškove u posljednja tri kvartala.
Ozbiljni problemi su počeli 2019. kada su širom svijeta prizemljeni svi avioni Boeing 737 MAX nakon dva gotovo istovjetna udesa pri polijetanju i pogibije 346 ljudi. Boeing 737, spada u ono što se u avio industriji naziva radnim konjem – letjelica koja obavlja na kratkim i srednjim rutama ogromnu količinu posla koji mora biti obavljen, a nije naročito atraktivan poput interkontinentalnih letova. Suočen s ozbiljnom konkurencijom evropskog Airbusa, čiji su pandani 737-ici tehnološki superiorniji, Boeing je prošle decenije odlučio da unaprijedi maksimalno letjelicu koju pravi od 1966. Međutim, najnovija generacija nazvana 737 MAX pokazala je samo dvije godine nakon što je lansirana da je u nju ugrađen softver za korekciju nagiba pri polijetanju, a da piloti nijesu upoznati s šta tačno taj softver radi. Istraga je pokazala da su piloti uskraćeni za informaciju kako bi Boeing bio konkurentniji jer je najavio kupcima da za novu generaciju letjelice neće biti potrebne dodatne obuke pilota.
Boeing je na kraju pristao da plati 2,5 milijarde dolara za podmirenje optužbi za prevaru i priznao je prevaru, iako je u kasnijim sudskim ročištima naveo da nije kriv. Kasnije se suočio s raširenim optužbama da je profit stavio ispred života putnika.
Pošto je nekako prebrodio gotovo desetomjesečno prizemljenje svih letjelica 737 MAX i priznanje prevare, došla je 2024. koja je donijela samo gubitke i padove. Boeing se januara ove godine suočio s novim problemom kada je jedan 737 MAX Alaska Airlinesa pretrpio usred leta eksploziju čepa koji je ispunjavao neiskorišćeni izlaz za slučaj opasnosti. Opet su prizemljene sve letjelice slične konfiguracije. U julu se Boeing izjasnio krivim i za ovaj događaj. Taman kad su krenuli dalje, zaposleni su 13. septembra stupili u štrajk koji je prema konsultantskoj kompaniji Anderson Economic Group koštao Boeing gotovo 10 milijardi dolara.
„Štrajk u Boeingu nije bio samo skup. On je uticao i na položaj jednog od najvećih izvoznika u ekonomiji SAD i ikone američke proizvodne snage”, kaže izvršni direktor Anderson Economic Group Patrick Anderson.
Akcije Boeinga izgubile su u ovoj godini 40% vrijednosti.
Šta slijedi iz svega ovoga?
Za putnike – izvjesno povećanje cijena karata kompanija koje dominantno koriste ovaj avion. Ryanair, koji isključivo koristi Boeing 737, već je najavio poskupljenja.
Za Boeing – biće im potrebno nekoliko sedmica da pokušaju da povećaju proizvodnju aviona i podstaknu novčane tokove. Analitičari procjenjuju da će broj proizvedenih 737 MAX mjesečno ostati još neko vrijeme jednocifren što je daleko ispod 38 mjesečno kako je planirano prije štrajka.
Ali nema Boeing samo problem u proizvodnji. Problem je menadžment, problem su odnosi u kompaniji.
Boeing je preveliki da bi propao, previše je važan za SAD. Zato su se u rješavanje ovog štrajka uključili direktno predsjednik Joe Biden i v.d. ministarka rada Julie Su. Činjenica da bez uključenja Bijele kuće Boeing nije dva mjeseca uspio da se dogovori s radnicima pokazuje stanje u kompaniji.
Adam Dickson, bivši viši menadžer u Boeingu koji je nekada radio na programu 737 MAX, izjavio je proljetos da postoji veliki jaz između rukovodilaca i radnika.
„Kultura u Boeingu je toksična za povjerenje već više od decenije. Možete dodati bezbjednosne korake, možete dodati procedure. Ali osnovno pitanje nepovjerenja čini te promjene gotovo neefikasnima“, kazao je tada Dickson.
Istorija Boeinga je, izvana gledano, istorija američkog uspjeha i snage, od B-17 „Leteće tvrđave“, ikone II Svjetskog rata, preko B-52, neprevaziđene letjelice koja je operativna već 70 godina, do 747-ice nazivane i prije i danas „kraljicom neba“.
Ali gledano iznutra to je istorija loših odnosa menadžera i radnika i vječitog natezanja za prava i status zaposlenih.
1948. Najduži štrajk od 140 dana, zbog problema radnog staža.
1965. 19-dnevni štrajk rezultirao je poboljšanjima u odredbama o radnom stažu i zdravstvenom osiguranju.
1977. 45-dnevni štrajk okončan povećanjem penzija i zdravstvenim osiguranjem za umirovljenike.
1989. Štrajkom koji je trajao 48 dana postignute su promjene u uslovima prekovremenog rada.
1995. Štrajk koji je trajao 69 dana završio je promjenama penzija, sigurnosti radnog mjesta i naknada za otpuštanje.
2005. 28-dnevnim štrajkom sačuvane su zdravstvene beneficije zaposlenih i penzionera i povećane poboljšana pitanja radnog staža.
2008. Štrajkom od 57 dana postignut je napredak u zdravstvenim i penzionim pitanjima.
2024. Štrajk od 53 dana rezultirao je dogovorom o novim ugovorima sa 38% većim platama.
Divovska kompanija pogođena proteklih godina skandalima i sudskim priznanjima krivice za smrt stotina ljudi suočena je s činjenicom da na dosadašnji način teško može ubuduće poslovati
Preporučeno
Ako im to nije bilo do sada jasno, sada im je to direktno poručila Bijela kuća. Predsjednik SAD Joe Biden je u današnjoj objavi naveo da drugačiji odnos prema radnicima od Boeingovog, što on naziva mogućnošću da „dostojanstveno odu u penziju“ i da imaju „dobre ugovore“, donosi korist i zaposlenima i kompaniji i potrošačima i Sjedinjenim Američkim Državama jer je to ključno za rast američke ekonomije.