Prema njegovim riječima, umjesto da bude jasan pokazatelj spremnosti Crne Gore da privuče ozbiljne investitore i unaprijedi avio-dostupnost, ovaj proces otkriva duboku slabost institucija da se odupru političkim pritiscima i lobističkim interesima.

“Odluka da se zaustavi procedura zbog sumnji u zakonitost i pristrasnost nekih učesnika Tenderske komisije, ukazuje na ozbiljan problem – da je integritet u sistemu sveden na minimum. Reagovanje Međunarodne finansijske korporacije -IFC, kao članice grupe Svjetske banke ozbiljno zabrinjava i još ozbiljnije nas opominje da radimo po zakonu i procedurama”, kaže Bukilić.

Navodi i da zabrinjava činjenica da se u pozadini procesa prepoznaju interesi regionalnih centara moći, čime se otvara pitanje da li Crna Gora suvereno odlučuje o svojoj infrastrukturi ili postaje poligon za nadmetanje tuđih ekonomskih i političkih ambicija.

“Ako je istina da se tender pokušava oblikovati tako da favorizuje određene ponuđače, to znači da proces nije kompromitovan samo formalno, već i strateški – protiv interesa države”, dodaje Bukilić.

Kako je dalje kazao, upravljanje aerodromima nije samo tehničko pitanje, već ključno razvojno pitanje za sektor turizma, investicija i međunarodnog imidža Crne Gore.

Povezani članci

Ekonomija

U Crnoj Gori ćutanje na interesovanje Srbije za koncesiju crnogorskih aerodroma

Ekonomija

KO I ZAŠTO RUŠI TENDER ZA AERODROME: Politički interesi zapošljavanja uhljeba i otvaranje prostora Srbiji

Ekonomija

Morsko dobro pojasnilo kako se dostavljaju ponude

Ukoliko uzmemo u obzir stanje u turizmu prethodne dvije godine jasno je, ocjenjuje, da je namjera da se država ekonomski i infrastrukturno onesposobi zarad tuđih interesa.

“Sprovođenje tenderske procedure, naročito pred zatvaranje Poglavlja 5 u pregovorima sa Evropskom komisijom, je proces koji bi morao biti primjer najviše institucionalne discipline, umjesto što postaje primjer sistemske dezintegracije i ozbiljno ugrožava našu budućnost na svaki mogući način. Ukoliko Vlada ne pokaže spremnost da ovaj proces učini potpuno transparentnim i otporima na politički uticaj, zaustavi lične i partijske interese pojedinaca u svojim redovima i regionalnih interesnih grupa, rizikuje dugoročnu štetu – kako po reputaciju države, tako i po stvarne ekonomske koristi koje koncesija može donijeti”, zaključio je Bukilić.