“Ovim činom, Vlada je sama potvrdila ono na šta opozicija konstatno ukazuje: Zakon o obeštećenju radnika usvojen je kao najgrublji oblik populizma, sa potpunom ignorancijom finansijske stabilnosti države”, ističe Lisičić.

​Prema njegovim riječima, nema ničeg sramotnijeg od činjenice da su poslanici, predvođeni predlagačima iz Demokrata, svjesno uveli državu u dug od 110 miliona eura, a da pri tome nisu uputili ni kurtoazni poziv Ministarstvu.

“Kada poslanici predlože mjeru koja košta desetine miliona, a da pri tome ne urade osnovnu fiskalnu procjenu, to nije borba za radnike nego klasična demagogija koji se opet prelama preko državnih finansija”, ističe Lisičić.

Još je, dodaje, problematičnije što je Skupština takav predlog izglasala bez ijednog ozbiljnog argumenta, studije ili proračuna, i to u trenutku kada se već vodi rasprava o stabilnosti budžeta.

“Ako je ikome bilo stalo do radnika, makar bi se raspitalo koliko ih ima, koliki je stvarni iznos obaveza i da li je država u stanju da to iznese.

Povezani članci

Društvo

Lisičić: Uprava za saobraćaj da objasni zašto se radovi na putu Tivat – Jaz odvijaju bez kontrole

Ekonomija

Lisičić: Dok Vlada skreće pažnju sa stvarnih problema, inflacija tiho i sigurno jede sve što građani zarade

Društvo

Lisičić: Slučaj mladića iz Budve pokazuje neodgovornost institucija zdravstvenog sistema

Ovdje toga nije bilo. Predlagači su, izgleda, smatrali da je dovoljno samo reći “iz budžeta 2026. godine” i završiti posao.

To nije zakonodavstvo već klasična improvizacija na teret građana. Skupština je time poslala opasnu poruku: da politički marketing ima prednost nad državnim interesom”, smatra Lisičić.

Kada se, navodi on, zakoni koji koštaju preko 100 miliona eura donose bez konsultacija s Vladom, bez razgovora s ministarstvima i bez plana, onda imamo parlament koji ne kontroliše vlast, nego sam proizvodi haos.

“Posebno je licemjerno što isti oni koji se zaklinju u finansijsku disciplinu i “odgovorno upravljanje” sada guraju rješenja koja su potpuno izvan kontrole i elementarne logike. Radnici nisu zaslužili da ih se koristi kao paravan za jeftine političke poene. Oni zaslužuju održiv, jasan i izvodljiv program obeštećenja, a ne zakone za koje ministar finansija saopštava da ni Vlada ni resor nemaju pojma kako da ih sprovedu.

Pravda za radnike apsolutno da, populističke improvizacije koje prave veće probleme nego što rješavaju, ne”, naveo je Lisičić.

Ako Skupština želi da bude ozbiljna institucija, onda, ističe Lisičić, mora prestati da donosi zakone koji zvuče dobro na naslovnicama, a padaju na prvoj stručnoj provjeri.

“Zato se mora tražiti hitno vraćanje zakona na doradu, uključivanje svih nadležnih resora i izradu rješenja koje će biti pravedno, sprovedivo i finansijski održivo. Država mora biti pouzdana, a ne megafon za demagogiju i neodrživa obećanja”, zaključio je Lisičić.