I dok se ljeto tradicionalno povezuje sa odmorom i opuštanjem, stvarnost za većinu građana Crne Gore pokazuje potpuno drugačiju sliku, onu u kojoj finansijska svakodnevica sve više podsjeća na borbu za opstanak.
POTROŠNJA IZNAD MOGUĆNOSTI: CRNOGORCI SVE ZADUŽENIJI
Crnogorski građani, posebno tokom ljeta, nastavljaju da troše znatno više nego što im to realni prihodi dozvoljavaju. Iako se stiče utisak da ljetnja sezona donosi rasterećenje, ekonomski podaci otkrivaju sasvim drugačiju sliku – onu u kojoj su dugovi, minusi i potrošnja iznad mogućnosti postali svakodnevica.
„Shodno svim dostupnim podacima, jasno je da građani Crne Gore troše više nego što realno zarađuju. Upravo to nam pokazuju i podaci o sindikalnoj potrošačkoj korpi, koja nam pokazuje da su neophodne dvije prosječne zarade da bi se zadovoljile potrebe jednog domaćinstva. Sa druge strane, činjenica je da većina zaposlenih prima minimlanu zaradu ili zaradu ispod prosječne jasno govori da i dalje imamo problem manjih dohodaka u odnosu na realna primanja“, kaže Mulešković.
Zaduženost stanovništva raste iz mjeseca u mjesec, a inflacija koja se vuče još od 2022. godine dodatno produbljuje finansijski jaz. I u tim uslovima, odlazak na godišnji odmor postaje luksuz koji si mnogi ne mogu priuštiti.
ODMOR KAO LUKSUZ: KADA OSNOVNE POTREBE NISU ZADOVOLJENE
Kada se postavi pitanje da li je odlazak na ljetovanje uopšte ekonomski opravdan u doba kada rast cijena nadmašuje rast primanja, Mulešković ne ostavlja mnogo prostora za optimizam.
„Prema podacima iz Ankete o dohotku i uslovima života u 2023. godini, rezultati pokazuju da najveći procenat lica (58,2%) živi u domaćinstvima koja su izjavila da ne mogu priuštiti nedjelju dana godišnjeg odmora van kuće, što jasno ukazuje da odlazak na ljetovanje predstavlja lukzuz za skoro 60% lica u Crnoj Gori. Posmatrano iz ekonomskog ugla, odlazak na godišnji odmor, u uslovima nemogućnosti zadovoljenja osnovnih potreba nije dobar izbor“, ističe Mulešković za portal Standard.
Ipak, kako kaže, godišnji odmor ima i drugu, ne manje važnu, dimenziju.
„Godišnji odmor treba da služi kao priprema za nove poslovne poduhvate i treba biti iskorišćen za potencijalno povećanje produktivnosti nakon zavšetka odmora. Upravo tu i jeste raskorak između stvarnih potreba i stvarnih mogućnosti. Ovo je posebno izazovno i za porodice koje nakon odmora imaju određene troškove zbog početka školske godine i slično“, pojašnjava on.
Rješenje vidi u planiranju i racionalnijem pristupu finansijama, uz jasan stav da se odmor ne smije pretvoriti u izvor dugoročnog pritiska.
„Najvažnije je planirati godišnji odmor u skladu sa realnim mogućnostima, odnosno potrošiti onoliko koliko znate da ćete moći nadomjestiti u narednom periodu. Pametni godišnji odmori se planiraju tokom cijele godine, kada se svakog mjeseca odvaja za iste pa u samom trenutku odmora ne predstavlja toliki finansijski teret“, naglašava Mulešković.
NERAZVIJENA KULTURA ŠTEDNJE I REALNA VRIJEDNOST ZARADE
Kultura štednje, međutim, u Crnoj Gori nije razvijena, i to ne zato što građani ne žele da štede, već zato što nemaju od čega.
„Kada u jednom društvu imate 74% građana koji primaju platu ispod prosjeka, kad je veliki broj osiguran i prima minimalnu zaradu, ne možete očekivati da postoji razvijena kultura štednje. U poređenju sa građanima EU, koji imaju stabilnije prihode i mnogo razvijeniju kulturu štednje, Crna Gora zaostaje. Moramo mnogo više da radimo na jačanju životnog standarda, kako bi mogli da razmišljamo da unaprijedimo navike po pitanju štednje. Na ovoliku zaduženost građana ne možemo računati da imamo visok nivo razvijenosti štednje”, navodi Mulešković za portal Standard.
U uslovima inflacije, naglašava, čak ni oni koji bi željeli da odvoje dio zarade za štednju, to više ne mogu.
„Veoma je teško očekivati da prosječna porodica ili pojedinac, u uslovima inflacije može da odredi dio zarade za štednju, jer ima mnogo veći pritisak na same troškove. Upravo kroz realan rast zarada, kao i povećanje produktivnosti naše ekonomije može se jedino očekivati da dođe do povećanja mogućnosti za štednju kod građana Crne Gore“, ističe Mulešković.
Potrošačka korpa, kao mjera osnovnih životnih troškova, sve je veća, i sve dalje od domaćinstava sa jednim primanjem.
„Sindikalna potrošačka korpa za drugi kvartal 2025. godine (april, maj i jun) iznosi 2.010 eura. To znači da su neophodne dvije prosječne zarade za zadovoljenje ovih potreba. Ipak, treba naglasiti da je zabilježen rast nivoa potrošačke korpe u odnosu na isti kvartal 2024. godinu što jasno implicira da je iz kvartala u kvartal neophodno više sredstava za zadovoljenje minimalnih potreba. Takođe, uočljivo je da rastu troškovi u skoro svim kategorijama, koji se analiziraju u samoj sindikalnoj potrošakoj korpi“, naglašava sagovornik portal Standard.
Mulešković ističe da ni povećanja zarada, ako nisu prateći dio šire strategije ekonomskog rasta, ne znače mnogo. Administrativno podizanje plata često dovodi do inflacije i na kraju anulira stvarni dobitak.
„Svako administrativno povećanje zarada u Crnoj Gori, kako u javnom, tako i privatnom sektoru, dovodi do rasta inflacije. To smo već vidjeli 2022. i 2025.godine kada su se i desila povećanja zarada. Iako je došlo do povećanja zarada, Crna Gora je 2023. bila na nivou od svega 51% od kupovne moći prosjeka EU”, kaže Mulešković.
On pojašnjava da visina zarada sama po sebi ne odražava stvarni standard života, već koliko ta zarada vrijedi na tržištu u odnosu na aktuelne cijene.
„Indikator pariteta kupovne moći najbolje opisuje ovu situaciju. Rast cijena u velikoj mjeri neutralizuje rast zarada, što građani svakodnevno osjećaju kroz svoje troškove“, pojašnjava Mulešković.
Ovakav trend će se uvijek nastavljati, dok god ne postoji rast realne ekonomije i dok, kako dodaje, ne budemo imali stvaranje novih ekonomskih vrijednosti.
TURIZAM KAO STRATEŠKA ŠANSA – AKO POSTOJI JASNA VIZIJA
U takvom kontekstu, svaki udar spolja lako uzdrma domaću ekonomiju. Globalna dešavanja, upozorava Mulešković, Crna Gora osjeti vrlo brzo, jer je uvozno zavisna, sa slabom proizvodnjom i ograničenom ekonomskom strukturom.
„Nismo izolovani ekonomski sistem. Ono što je bitno naglasiti da Crna Gora kao izrazito uvozno zavisna zemlja, koja ima ograničenu proizvodnju i slabo diverzifikovanu ekonomiju, u velikom je riziku od ovakvih promjena. Poskupljenja zbog rata u Ukrajini svi smo osjetili, ali ni uticaji sa Bliskog istoka nisu zaobišli Crnu Goru. Nakon napada Izraela na Iran, veliki broj letova iz Izraela ka Crnoj Gori je bio otkazan, što je donijelo veliku štetu za naše turističke poslanike. Sve to pokazuje koliko je zapravo svijet povezan, koliko je globalizacija napravila svijet kao jedno uvezano tržiše, i pokazalo nam je da ne možemo donositi odluke na nacionalnom nivou ukoliko ne pratimo i uzmemo u obzir ono što se dešava na mešunaordnom nivou. Ono što takođe može da bude negativan uticaj za Crnu Goru jesu i globalne krize, koje mogu smanjiti priliv turista“, navodi Mulešković.
U tom kontekstu, kako kaže, jesen i zima donose novu neizvjesnost.
„S obzirom na aktuelna kretanja, i globalna i domaća, jasno je da nas očekuju neizvjesni mjeseci, što jasno ukazuje da može doći do određenih pomjeranja, kako cijena tako i troškova života. Ono što jeste ključni princip tržišne ekonomije je da dok god imamo neizvjesnost i potencijalni rizik, treba očekivati rast cijena i ostalih troškova“, kaže za Standard ekonomski analitičar Mirza Mulešković.
On ističe da je ključno za domaćinstva da pažljivo planiraju svoje prihode i rashode kako bi racionalizovali potrošnju bez ozbiljnijih odricanja.
„Dobro upravljanje dostupnim sredstvima i analiza svih troškova omogućavaju prepoznavanje stavki koje u datom trenutku nisu potrebe. Upravo kroz dobro sagledanje stvarnih prihoda ali i analizu svih troškova i mogućnost eliminacije određenih. Ipak, u trenutnoj situaciji ovo je veoma teško, imajući na umu da se većina dohotka upravo troši na obavezne troškove svakodnevnog života“, naglašava Mulešković.
Za racionalizaciju potrošnje neophodno je – više znanja. Finansijska i digitalna pismenost, dodaje, postaju nužnost.
„Određena ispitivanja pokazuju da crnogorci nemaju veliki stepen znanja o finansijskj pismenosti što jasno implicira da postoji veliko polje za razvoj vještina i unapređenje u tim oblastima. S obzirom na globalizaciju i sve što se dešava na međunarodnom nivou, ubrzana digitalizacija i razvoj tehnologija ali i promjene samih tržišta, postaje od krucijalne važnosti da građani posjeduju značajno veći nivo finansijske pismenosti i odgovarajuće finansijske vještine kako bi donosili pravilne odluke. Upravo sa razvojem ovih znanja i vještina svi građani bi bolje i racionalnije upravljali sa svojim finansijama. Ovo se mora raditi još od ranih godina djetinstva, kako bi već kao zrele osobe znali kako i na koji način raspolagati sa onim što imamo, ali i kako unaprijediti budžet kako pohedinca tako i domaćinstava“, ističe naš sagovornik.
Turizam je, po Muleškoviću, ključni pokretač crnogorske ekonomije, ali samo ako ga posmatramo u širem kontekstu.
„Turizam predstavlja strateški najvažniju privrednu granu za ekonomiju Crne Gore, što jasno implicira da ima jaki uticaj na sve druge sektore ekonomije, na javne finansije pa samim tim i na životni standard građana. Ekonomija je povezani sistem sektora, pa uspješnost jednog sektora dovodi i do uspješnosti drugih povezanih sektora. Pa samim tim, sa uspješnom turističkom sezonom osim direktno sektora turizma, pozitivne efekte osjeti i sektor saobraćaja, poljoprivreda, trgovina i mnogi drugi“, navodi on.
Naglašava da je neophodan strateški pristup razvoju turizma.
„Upravo zbog toga turizmom se mora upravljati strateški i moraju se obezbijediti svi uslovi kako bi iz godine u godinu imali što bolju i dužu turističku ponudu, što moramo priznati nije slučaj u ovom trenutku“, pojašnjava Mulešković.
Naglašva da turizam mora postati snažan generator razvoja i u drugim sektorima.
Preporučeno
„Ono što treba da uzmemo kao praksu je da turizam posmatramo kao katalizator razvoja i ostalih sektora, posebno poljoprivrede, i da na što bolji način povežemo sve crnogorske proizvode, jer na taj način ćemo imati veći efekat same turističke sezone. Samim tim će se stvoriti uslovi za realno povećanje zarada, što na tim osnovama može dovesti do realnog, a ne administrativnog rasta zarada“, zaključuje Muleškovič.