Smještena na 75 kilometara od Podgorice, u Baru, na krajnjem jugu Crne Gore, Luka je jedan od najznačajnijih privrednih resursa države. Za prvih šest mjeseci ove godine u njoj je pretovareno više od 1,6 miliona tona roba i materijala.

Za kupovinu Luke Bar proteklih godina bilo je zainteresovanih, od Rusije, Srbije do kineskih i multinacionalnih kompanija.

No, zbog strateške važnosti Luke Bar, najveće luke u Crnoj Gori koja je članica NATO-a, otvara se pitanje – da li u privatizaciji Luke treba da odlučuju samo komercijalni interesi?

Ko sada da gazduje Lukom?

Turska Port of Adria je privatizovala dio barske Luke 2013. godine, kada je kupila većinski paket akcija Kontejnerskog terminala Luke Bar.

Azijski mediji su sredinom juna objavili da je kompanija MSC (Mediterranean Shipping Company) dala ponudu za kupovinu kompanije Global Ports Holdinga, u okviru koje posluje Port of Adria, te da će se ishod tih poslovnih pregovora znati 13. jula.

U Ministarstvu kapitalnih investicija za sada imaju samo nezvanične informacije da Port of Adria želi prodati svoj lučki biznis, kaže ministar Ervin Ibrahimović.

“Ne smijemo dozvoliti da neko kupi taj dio. Mora država Crna Gora taj dragulj sačuvati za sebe, a onda za Luku kao cjelinu naći investitora, koji će razvijati sve njene prednosti”, kazao je Ibrahimović u Skupštini 30. juna.

Da je intencija Vlade Crne Gore da kupi tursku kompaniju i vrati Luku u stoprocentno državno vlasništvo, a onda nađe operatera koji bi Luku ” promijenio”, potvrdio je i premijer Dritan Abazović.

“Država sada ima šansu, jer su postojeći investitori izrazili spremnost da izađu iz posla. Sa ministrom finansija dogovorili smo dinamiku da vidimo kako možemo to da preuzmemo nazad u naše vlasništvo, rekao je Abazović 27. juna.

Radio Slobodna Evropa (RSE) je poslao upit na sve tri adrese kako bi se provjerili navodi o mogućoj kupoprodaji, ali odgovori nisu uslijedili.

RSE je iz Ministarstva finansija kratko rečeno da podržavaju najavljenu mogućnost i, da će, ukoliko se realizuje, biti obezbijeđena finansijska sredstva.

Premijer Abazović smatra da bi potencijalni operater, koji napravi mega hub za kontejnerske terminale, bio podstrek za investicije u pravcu kompletiranja autoputa prema Beogradu i Budimpešti i modernizaciji željeznica, jer, kako je kazao, velike operatere ne zanimaju mala tržišta.

Geostrateški značaj Luke Bar

Bivši vojni predstavnik Crne Gore u NATO, admiral u penziji Dragan Samardžić, kaže za RSE da se prilikom valorizacije strateških objekata mora takođe voditi računa o nacionalnim interesima i bezbjednosti.

“Važno je voditi računa o obavezama koje Crna Gora ima prema NATO-u, obavezama preuzetim SOFA sporazumom [Sporazum o statusu snaga iz 2007. godine, kojim je regulisan privremeni boravak američkih vojnika na crnogorskoj teritoriji], kao i sporazumom o podršci zemlje domaćina u obezbjeđenju logistike u slučaju da NATO trupe dolaze da brane Crnu Goru u slučaju njenog ugrožavanja i obezbjeđivanja tranzita trupa NATO-a kroz Crnu Goru”, objašnjava Samardžić.

O tome, dodaje, treba voditi računa prilikom sačinjavanja eventualne tenderske dokumentacije i kasnije ugovora.

“I mislim da bi bilo neophodno u sve to uključiti Ministarstvo odbrane”, smatra Samardžić.

Luka Bar ne može u ruke Rusije

Za kupovinu Luke Bar su proteklih godina mnogi bili zainteresovani.

Ruski ambasador u Podgorici Andrej Nesterenko je 2013. obznanio da je Moskva “bila zainteresovana” da razgovara sa čelnim ljudima crnogorske vojske o mogućnosti da ruski ratni brodovi pristaju u luke Bar i Kotor, ali da Ministarstvo odbrane Crne Gore to odbilo.

“Važno je da se Luka Bar, kao objekat strateškog značaja, ne može dati svakome u ruke. Tu, prije svega, mislim na Rusiju”, kaže Samardžić na pitanje RSE da li u globalnoj političkoj konstelaciji važnost Luke dodatno dobija na značaju.

“Vidjeli ste najnovija dešavanja, prvi put je NATO jasno definisao da Rusija predstavlja najozbiljniju direktnu opasnost za saveznike, i zato treba voditi računa kada je riječ o novom koncesionaru ili operateru Luke. Potpuno je jasno da Luka Bar ne može doći u ruke Rusije, ili nekog iz Rusije”, kaže Samardžić.

Podsjeća i da je Crna Gora 2019. usvojila Zakon o kritičnoj infrastrukturi, koji određuje kriterijume za objekte na toj listi. U slučaju krize ili rata, takvi objekti ulaze u planove NATO-a i oni se štite.

Međutim, dodaje da još nisu donesena sva potrebna podzakonska akta kojima bi se decidno navelo o kojim objektima je riječ, a među njima je i Luka Bar.

I Srbija je bila zainteresovana za Luku Bar

Krajem 2015. godine je tadašnji premijer Srbije Aleksandar Vučić izjavio da će pokušati naći strateškog partnera kako bi kupili Luku Bar.

Vučić je to izjavio dan nakon što je Srbija kupila deset posto Crnogorskog elektroprenosnog sistema.

Dvije godine kasnije je Vlada Crne Gore odustala od prodaje trećine akcija Luke poljskoj kompaniji “OT Logistik” jer nije bila zadovoljna ponudom.

Država ima 54 odsto udjela u vlasničkoj strukturi Luke.

Tokom proteklih godina su se kao mogući kupci Luke pominjali i investitori iz Kine, te crnogorsko preduzeće “Uniprom”.

Kako je povodom dana Luke Bar 28. juna rekao predsjednik Sindikata lučkih radnika Vladimir Obradović, “pokušalo se sa prodajom Luke Bar i Bogu hvala, to nijesmo dozvolili”.

Luka Bar u svom posjedu ima specijalizovane terminale za suve rasute terete, za tečne i generalne, kontejnerski i putnički terminal, pretovarne mostove, dizalice, skladišta, hladnjače.