Bjelopoljac upao u otkriveni šaht dubok 2,5 metara: “Nema odgovornosti nadležnih, nijesam uspio da ostvarim pravdu”

Mještanin bjelopoljskog naselja Nedakusi, Izet Ramović, punih 14 godina pokušavao je da pred domaćim i međunarodnim sudom za ljudska prava u Strazburu, dokaže da su ranije nadležne bjelopoljske službe, odgovorne za njegovo teško povređivanje. Ispričao je da je nakon preživljene golgote odustao od ostvarivanja pravde.

„Duboko sam razočaran u domaći i međunarodni sud u Strazburu gdje sam pokušao da ostvarim pravdu. Surova realnost je da nijesam uspio i da je to kod mene, osim fizičkog uzrokovalo i duševni bol. Duboko sam razočaran u pravosudnu nepravdu”„ ponavlja Ramović i dodaje,“da odustaje od svega“.

Ramović kaže da njegova golgota počinje 3.novembra 2004. godine kada je, vraćajući se u večernjim satima sa posla u hotelu “Bijela rada“ gdje je radio kao konobar, u blizini tadašnje robne kuće „Beograd“, upao u otkriveni šaht dubok 2,5 metara.

„Opšte je bilo poznato da je taj prostor, na kojem je sada podignuta gradska parking garaža, bio neosvijetljen, a da ironija bude veća, sjutradan nakon mog teškog povređivanja, šaht je pokriven poklopcem. Time se „skinula“ odgovornost sa nadležnih, a ja proglasio „krivim“ što nijesam pazio kuda idem”, tvrdi Ramović.

Navodi da su i prije tog incidenta građani upozoravali na opasnosti koje vrebaju od tog šahta. Kaže da je zadobio lomove lijevog koljena i ligamenata, zadnjeg rebra, što je za posljedicu imalo ,da je više od godinu proveo u gipsu .

Kaže da je upućivan na rehabilitaciju u Igalo, te da ni to nije bilo dovoljno da se najprije Osnovni sud u Bijelom Polju, a zatim i više instance uvjere, da je neka nadležna opštinska služba napravila propust i time odgovorna za njegovo teško povređivanje.

„U nemogućnosti da pravdu istjeram kod naših pravosudnih organa, obratio sam se sudu za ljudska prava u Strazburu. Nakon tri godine čekanja, prije godinu sam dobio odgovor iz Strazbura na našem jeziku, da je moj tužbeni zahtijev neosnovan. U šturom objašnjenju navedeno je, da će nakon godinu spis koji sam uputio toj međunarodnoj instanci za zaštitu ljudskih prava, biti uništen, a time sam i ja uništen”, zaključuje rezignirano Ramović.