Kako dodaje, legitimno je graditi vjerske objekte, to je pravo i potreba crkve i vjernika.
“Tako je u Kraljevini Crnoj Gori uz pomoć države napravljeno mnogo seoskih crkava širom zemlje. Problem je što se u međuvremenu državno/crkvenim manevrima to nasljeđe, koje su gradili naši preci daje u vlasništvo SPC-u, što se aminuje i spornim članovima ugovora te vjerske organizacije sa centralnom u Beogradu i države Crne Gore, koja ne haje za svoju baštinu niti tradiciju koju su gradila crnogorska bratstva i plemena.
Kad na to dodate graditeljsku ofanzivu i poklapanje prostora po principu gdje god nađeš zgodan plac ti strateški sagradi crkvu uz podršku novih vlasti, čiji konstituenti političku moć deriviraju iz skuta SPC, onda je naša država Crna Gora u velikom problemu”, navodi on i dodaje da je vjera jedno, a politička ekspanzija po srednjojekovnim šablonima s ciljem uticaja na svijest, kulturu i nacionalni osjećaj nešto sasvim drugo.
“I to u zemlji koja odvaja milione za vjerske škole, a kad treba nema grijanja u školama, ili fali škola koje treba zagrijati. Ili se, možda problem kapaciteta vaspitno-obrazovnih ustanova nastoji riješiti preusmjeravanjem đaka pred oltare, vjerske škole i hramove.
Tim tempom za 30 godina biće da nam je crkva zbilja postala postament školstva. Onda zbogom građanskoj državi, ili državi uopšte.
Zbog velike naseljenosti, City kvartu su potrebni dom zdravlja, vrtić i osnovna škola, a hram je mogao sačekati zadovoljenje potrebe najmladjih za dječjom njegom i obrazovanjem.
Preporučeno
Kada je već, Glavni grad Podgorica široke ruke, a pošto smo braća u Hristu , trebalo je jedan plac dodijeliti i Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, zar ne”, zaključuje on.
Video