Isplovili su iz Novog, prije više od 700 dana, Novljanin Damjan Vukićević i Beograđanin Bojan Aleksić, pa katamaranom „Dedalus Adventure“ dugim tek 13,96 metara, širokim nešto manje od osam, prevalili 33 hiljade nautičkih milja i oplovili svijet, a sinoć se konačno ponovo usidrili u novskoj gradskoj luci. Vjerovatno bi i sami nakon svega teško opisali taj prvi pogled na Novi, prvi korak na novsko mulo, prve zagrljaje…

Zato bilježimo samo redosljed sinoćnjih zbivanja i kratke izjave, ovih, sada već svjetskih putnika.

U nekom budućem razgovoru oni će nam pričati o neobičnim susretima i ljudima, o dalekim predjelima, o kornjačama na Galapagosu, o tome kakav je pogled ajkule, kako je ploviti na mjestu kojim je gliserom jurio čuveni filmski junak Džejms Bond, ili ko to stopira na moru, kako umaći gusarima, šta raditi kada se na brodu desi kvar, pukne jedro i ko je na moru najsolidarniji… Kako se Bojan snalazio sa kuvanjem, jer Damjan kaže može samo sa mikrotalasnom…

Ispraćeni srdačno, Damjan i Bojan dočekani su sinoć nakon dvogodišnjeg putovanja, još srdačnije.

Damjanovi roditelji, zajednički prijatelji, čelnici hercegnovske opštine, mještani i gosti uz Gradsku muziku pozdravili su podvig dvojice savremenih moreplovca, koji su svijet oplovili vijući zastavu Crne Gore i pored nje zastavu Herceg Novog.

Naši junaci znali su, kažu, da će doček biti organizovan ali nisu znali da će biti baš ovakav.

A dobrodošlicu im je poželio i predsjednik opštine Stevan Katić, naglasivši da je njihov podvig na ponos svima, a s druge strane da je lijepo biti stanovnik grada čiju su zastavu vijorili širom planete.

Lijepo je biti ponovo kući, dodaje drugi član posade, Bojan Aleksić:

“Bilo je malo loše more, ali ovdje je sve mirno. Putovanje je kratko trajalo, pa ćemo vjerovatno ići i drugi put”, navodi Bojan i kaže da mu je bilo najteže zbog lošeg vremena od Galapagosa do Uskršnjih ostrva.

“I gusari su pokušali par puta da nas zaustave, kod Tajlanda i Džibutija, ali nismo stali i dobro smo prošli”, priča Bojan, prenosi radio Jadran.

Opisuje da su krenuli iz Francuske, preko Španije, Portugala, ka Herceg Novom, pa preko Grčke, Malte, Maroka, Kanarskih ostrva, Kariba, Uskršnjih ostrva, Gvineje, Indonezije, Tajlanda, Indijskkog okelana, Crvenog mora, Džibutija, Egipata…nazad do Novog.

Damjanov brat, Srefan Vukićević priznaje da je bio sve vrijeme zabrinut za brata, ali da je, ipak, najviše zebla majka:

“Mislim da joj je oduzeo dosta godina života, ali naumio je da plovi oko svijeta i to je ispunio. Bili smo u kontaktu. Čak sam ga i vidio u oktobru, bio sam deset dana sa njim na brodu u Indoneziji. Ali nikada se ne bih usudio kao on da budem toliko na moru, deset dana je dovoljno. To je spartanski život na brodu. Jako malo ljudi je uradilo to što su Damjan i Bojan”, priča Stefan.

Damjan i Bojan, planiraju odmor, privikavanje na hod po čvrstom tlu, sumiranje utisaka, a za koju godinu, ko zna, možda avanturu i ponove.

 

Izvor: Radio Herceg Novi, Radio Jadran