Video
Hapšenja nosilaca najviših pravosudnih funkcija u Crnoj Gori, sudija i tužilaca, s razlogom podstiču očekivanje javnosti da se njihov rad preispita ukoliko optužnice protiv njih budu potvrđene i ako budu pravosnažno osuđeni.
Kad je riječ o uhapšenom specijalnom tužiocu Saši Čađenoviću, naše sagovornike smo pitali da li, u slučaju potvrđivanja optužnice protiv njega, treba izvršiti reviziju svih sporazuma o priznanju krivice koje je on sklopio s optuženima za razna krivična djela, ili bi se revizija radila samo za poslednje dvije godine, za period u kojem je, prema sumnjama SDT-a, postao član “kavačkog klana”.
Advokat Borivoje Borović smatra da treba provjeriti i sporazume koje je Čađenović postigao sa optuženima i optužnice koje je zastupao.
On ističe da ne treba preispitati samo Čađenovićev rad, već i rad bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja na slobodu čeka kontrolu optužnice podignute protiv nje, i nekadašnjeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića, koji se nalazi iza rešetaka.
– Čađenović je sklopio veliki broj sporazuma o priznanju krivice, a takvim pravnim institutima tužilaštvo je pribjegavalo kad nije imalo jake dokaze. Takođe, sporazumi su primjenjivani kada se željela izbjeći veća kazna za počinioce teških krivičnih djela, na primjer u slučaju Svetozara Marovića, jer je njemu taj sporazum suštinski omogućio da ne odgovara i ne završi u zatvoru. U momentu kada Crna Gora ulazi u ozbiljnu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, pravosuđe ne samo da treba da se pozabavi njegovim radom, već i onim što su radili Medenica i Jovanić, da se svaki sporni predmet preispita i da se formira tim časnih i nezavisnih profesionalaca, koji bi mjesečno obrađivali jedan sumnjivi predmet kako bi se pravda istinski zadovoljila – rekao je Borović u izjavi za “Dan”.
Mogu se umiješati Ustavni sud i sud u Strazburu
Postupak je moguće sprovesti ponovo u korist okrivljenog ako je nekome za isto krivično djelo više puta suđeno, ili ako je više lica osuđeno za krivično djelo koje je moglo učiniti samo jedno lice ili neka od njih.
Zakon daje mogućnost za ponavljanje postupka i ako se u slučaju osude za produženo krivično djelo ili za drugo krivično djelo koje po zakonu obuhvata više istovrsnih ili više raznovrsnih radnji iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji ukazuju da osuđeni nije učinio radnju koja je obuhvaćena djelom iz osude, a postojanje ovih činjenica bi dovelo do primjene blažeg zakona ili bi bilo od bitnog uticaja na odmjeravanje kazne.
Takođe, postupak se može ponoviti ako je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da su u toku krivičnog postupka povrijeđena ljudska prava i osnovne slobode i da je presuda zasnovana na takvoj povredi, a da je ponavljanjem postupka moguće ispraviti učinjenu povredu, kao i ako je odlukom Evropskog suda za ljudska prava, ili drugog suda osnovanog potvrđenim međunarodnim ugovorom, utvrđeno da su u toku krivičnog postupka povrijeđena ljudska prava i osnovne slobode i da je presuda zasnovana na takvoj povredi, a da je ponavljanjem postupka moguće ispraviti učinjenu povredu.
On ističe da ima iskustva u radu da su neke presude protiv njegovih klijenata bile očigledno pristrasne i da se vidjelo da sudije rade po nalogu, a ne po zakonu.
Prema riječima Borovića, pod pažnjom ne treba da budu samo sporazumi o priznanju krivice, već i optužnice.
Kako je kazao, u Čađenovićevom slučaju treba preispitati optužnicu za tzv. državni udar, jer tu se pokazuje da nije, navodno, radio samo za kriminalne grupe, već i da je na njega vršen politički pritisak.
-Ipak, ne zaboravimo da sve što sada radi Specijalno državno tužilaštvo mogu obesmisliti sudovi, odnosno sudije koje su u sistemu, a pod kontrolom su bivšeg režima, jer ako se otkriju i procesuiraju drugi počinioci, lako se može doći i do mnogih od njih – ukazao je Borović.
Član Tužilačkog savjeta Stevo Muk smatra da bi preispitivanje rada pojedinaca iz pravosuđa moglo da uslijedi ukoliko se protiv njih donesu pravosnažne presude.
– To bi se moralo dokazati za konkretne radnje i konkretne predmete. Dakle, ne generalno za sve predmete u kojima su postupali, odnosno odlučivali, ali tek nakon eventualne osuđujuće presude sudiji ili tužiocu, i to za radnje opisane kao osnov za ponavljanje krivičnog postupka – kazao je Muk.
On ukazuje da u Zakonu o krivičnom postupku postoji mogućnost za ponavljanje krivičnog postupka u korist okrivljenog ako je presuda zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka, vještaka ili tumača.
Zakon propisuje da je moguće ponoviti postupak ako je do presude došlo usljed krivičnog djela sudije ili lica koje je vršilo dokazne radnje, te ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji sami za sebe ili u vezi sa ranijim dokazima mogu da dovedu do oslobođenja lica koje je bilo osuđeno ili do njegove osude po blažem krivičnom zakonu.
Preporučeno
U prva dva nabrojana slučaja mora se pravosnažnom presudom dokazati da su pomenuta lica oglašena krivim za krivična djela u vezi sa navedenim radnjama.
