Video
Uz taj zahtjev odbijen je i zahtjev advokata Damira Lekića koji je tražio i izuzeće Glavnog specijalnog tužioca u odlučivanju o izuzeću Vukotića i Radonjića.
” U vezi rješenja Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore Tu.br. 439/24 od 30.09.2024. godine iz čijeg stava I dispozitiva proizilazi i to: “Odbacije se zahtjev advokata Damira Lekića, branioca optuženih Popović Marka i Popović Bojana za izuzeće Glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića od postupanja u predmetu Višeg suda u Podgorici Ks.br. 15/20 (predmet protiv okrivljene Vesne Medenice i drugih), dok iz njegovog obrazloženja povodom tog stava proizilazi i to: “Naime, članom 40 st. 4 Zakonika o krivičnom postupku propisano je da stranke, branilac i oštećeni mogu tražiti izuzeće samo poimenično određenog sudije koji u predmetu postupa. Kako iz spisa predmeta proizilazi da u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović ne postupa u predmetu Višeg suda u Podgorici Ks.br. 15/20, to je saglasno članu 41 st. 5 Zakonika o krivičnom postupku zahtjev advokata Damira Lekića, branioca optuženih Popović Marka i Popović Bojana za izuzeće Glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića od postupanja u predmetu Višeg suda u Podgorici Ks.br. 15/20 valjalo odbaciti”, sa profesionalnog aspekta želim da istaknem sledeće:
Naime, izuzeće rukovodioca državnog tužilaštva, a u ovom slučaju Glavnog specijalnog tužioca može se tražiti u svemu istovjetno kao i izuzeće državnog tužioca. Međutim, ovdje postoje dvije situacije, i to kao i kod situacije kada se traži izuzeće predsjednika suda.
Situacija I. Rukovodilac državnog tužilaštva, a u ovom slučaju Glavni specijalni tužilac kao i svaki drugi tužilac može da zastupa optužni akt na ročištu glavnog pretresa pred sudom. U takvoj situaciji sve što se odnosi na državnog tužioca, kada je riječ o poimeničnoj određenosti, razlozima za izuzeće i momentu do kojeg se takav zahtjev može podnijeti odnosi se i na situaciju u kojoj u konkretnom slučaju postupa rukovodilac državnog tužilaštva, a u ovom slučaju Glavni specijalni tužilac.
Situacija II. Izuzeće rukovodioca državnog tužilaštva u ovom slučaju Glavnog specijalnog tužioca koji zapravo neposredno ne zastupa optužni akt na ročištu glavnog pretresa pred sudom može da se traži ukoliko se razlozi za njegovo izuzeće povezuju povodom zahtjeva za izuzeće državnog tužioca. Tako npr. izuzeće rukovodioca državnog tužilaštva u ovom slučaju Glavnog specijalnog tužioca može da se zahtijeva ukoliko bi jedna od stranaka istakla da postoji sumnja u njegovu nepristrasnost imajući u na umu njegov odnos na državnim tužiocem o čijem zahtjevu za izuzeće treba da odluči ili njegov odnos sa nekom od stranaka i slično. Takođe, izuzeće rukovodioca državnog tužilaštva, a u ovom slučaju Glavnog specijalnog tužioca može da se traži i kada se istakne činjenica da se u prethodnim slučajevima ponašao pristrasno kada je riječ o ocjeni postupka državnog tužioca o čijem izuzeću u konkretnom slučaju treba da odluči. Osim toga bilo koja vrsta zainteresovanosti rukovodioca državnog tužilaštva u ovom slučaju Glavnog specijalnog tužioca za ishod osnovnog postupka može da bude istaknuta kao razlog za njegovu pristrasnost i u postupku odlučivanja o zahtjevu za izuzeće državnog tužioca koji zastupa optužni akt na ročištu glavnog pretresa pred sudom”, saopštio je Lekić.
On je naglasio da su državni tužioci u svom radu samo samostalni.
“Ajde da ovo primijenimo u konkretnom slučaju. Odmah treba naglasiti da su državni tužioci u svom radu samo samostalni, a ne samostalni i potpuno nezavisni kao što su to sudije, pri čemu se zapravo o samostalnosti u radu ne govori strikno za državne tužioce, već za poslove državnog tužilaštva kako je to propisano odredbom čl. 3 Zakona o državnom tužilaštvu, a što naročito dolazi do izražaja kada se ima u vidu odredba čl. 130 st. 1 i 2 Zakona o državnom tužilaštvu kojima je propisano da je državni tužilac odgovoran za rad u predmetu koji mu je dodijeljen i nezavistan u radu i donošenju odluke, osim u slučajevima propisanim u članu 131 ovog zakona, odnosno državni tužilac je dužan da rukovodioca državnog tužilaštva na njegov zahtjev upozna sa radom u pojedinom predmetu i odlukom koju namjerava donijeti, kao i sa radom na pojedinom predmetu u kojem se pojavljuju složena činjenična i pravna pitanja, kao i odredba čl. 131 st. 1, 2 i 3 tač. 2 Zakona o državnom tužilaštvu kojima je propisano da se u radu Državnog tužilaštva, radi jedinstvene primjene zakona, mogu dati obavezna uputstva za rad, odnosno da se pod obaveznim uputstvom za rad, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju uputstvo opšteg karaktera i uputstva za postupanje u pojedinim predmetima, odnosno da uputstvo za postupanje u pojedinom predmetu daje glavni specijalni tužilac za specijalne tužioce iz tog tužilaštva”, ističe Lekić.
Dodaje da “kada se imaju u vidu ove zakonske odredbe izuzetno je teško steći utisak, gotovo nikako, da Glavni specijalni tužilac ne zastupa neposredno optužni akt na ročištu glavnog pretresa pred sudom”.
“On itekako to čini i to ili sam neposredno ili pak posredstvom državnih tužilaca iz Specijalnog državnog tužilaštva u Crnoj Gori, koji su, kako sam već naveo, shodno Zakonu o državnom tužilaštvu i Zakonu o specijalnom državnom tužilaštvu, dužni da mu “polažu račune” u odnosu na svaki predmet povodom kojeg se kod njega pojavi interesovanje, a teško je reći da on to interesovanje nema u predmetu koji se vodi zbog postojanja osnovane sumnje da je između ostalog i bivša predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore izvršila više krivičnih djela u vezi sa obavljanjem svoje prethodne funkcije. Dakle, potpuno je izlišno govoriti o tome da li on neposredno postupa u tom predmetu ili ne postupa. Pri tome ne treba se izgubiti iz vida opštepoznata činjenica da je upravo Glavni specijalni tužilac shodno odredbi čl. 24 Zakona o specijalnom državnom tužilaštvu od Tužilačkog savjeta Crne Gore zahtijevao da mu se ova dva državna tužioca iz Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici (od kojih jedan kandidat) upute na rad u Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore, odakle se možda eventualno može steći neki utisak o određenim međusobnim odnosima između Glavnog specijalnog tužioca i ova dva državna tužioca, a koji su trenutno po ingerencijama istog zadužena sa najvećim brojem predmeta u tom državnom tužilaštvu u odnosu na druge državne tužioce u istom”, kazao je on.
Napominje da imajući u vidu sve navedeno, zaista Crne Gore u ovoj gore navedenoj odluci budući da se ni sam Glavni specijalni tužilac u svom pisanom izjašnjenju istaknuom u tom rješenju nije pozvao na ovu okolnost (da on ne postupa u tom predmetu), iako bi, da je to zakonito i da ima logike i rezona, sigurno učinio, već se izjasnio na potpuno drugačiji način.
“Pri tome, ako je već tako kako je Vrhovni državni tužilac Crne Gore tvrdio u obrazloženju ovog rješenja, zašto je onda on donio ovu odluku o podnijetom zahtjevu za izuzeće Glavnog specijalnog tužioca i ova druga dva državna tužioca (predmetno rješenje), a nije dozvolio da o istom odluči Glavni specijalni tužilac, pa da zahtjev za svoje izuzeće procesno odbaci, a da o zahtjevu za izuzeće ova druga dva državna tužioca odluči u meritumu, nego je ipak to učinio Vrhovni državni tužilac Crne Gore, iako, ako je on u pravu (a nije), uopšte nije bilo mjesta za zasnivanje njegove nadležnosti i za njegovo odlučivanje po ovom podnijetom zahtjevu. Konačno, predmetna odluka ovakve sadržine, kao i postupanje bilo kojeg rukovodioca državnog tužilaštava po ovakvim zahtjevima su do sada bili potpuno nepoznati u praksi. Da li ovo Vrhovni državni tužilac Crne Gore pokušava da stvori neku novu praksu, ipak nam se čini da ne, već da je nešto u potpunosti drugo po srijedi, budući da je ovakva praksa sve osim zakonita i ispravna, a što se odnosi i na namjerno uručivanje predmetnog rješenja 5 minuta prije početka ročišta glavnog pretresa, očito kako odbrana ne bi imala dovoljno vremena da se na valjan način stručno pozabavi sa sadržinom istog pred sudom”, zaključuje u obraćanju Lekić.
Preporučeno
Podsjećamo, juče je sudija Nada Rabrenović saopštila da je odbijen zahtjev odbrane koji se odnosio na izuzeće specijalnog državnog tužioca Vukasa Radonjića i Jovana Vukotića, jer kako advokati navode, krše pravo na odbranu.
