Turski mediji objavili su prošle sedmice jezive detalje, nakon što su se u istrazi o ubistvu Kotoranina Jovana Vukotića, navodnog vođe “škaljarskog klana”, u Istanbulu pojavile i fotografije na kojima se vidi da je Risto Mijanović, za koga se takođe tvrdi da je pripadao “škaljarcima”, brutalno mučen prije nego što je ubijen. Brojni mediji prenijeli su fotografije na kojima se vidi Mijanović u ponižavajućem položaju, a turski istražitelji su te fotografije pronašli u mobilnom telefonu Radoja Živkovića, zvanog Žuti, navodnog pripadnika “kavačkog klana”, koji je uhapšen u Turskoj zbog sumnje da je organizovao ubistvo Vukotića. Na fotografijama pronađenim u Živkovićevom telefonu vidi se Mijanović u vili u Istanbulu. Prema pisanju turskih medija, “kavčani” su fotografisali svaku fazu mučenja Mijanovića, ali i njegov grob u bašti vile. Navodno, kasnije su Mijanovićevo tijelo iskopali i prenijeli ga na neko drugo mjesto, budući da su turski istražitelji prekopali to mjesto, ali nijesu našli leš tog Cetinjanina. Nestanak Mijanovića je krajem 2020. godine prijavio njegov advokat. Mijanović je ubijen pošto je, navodno, otišao u Španiju da traži svog prijatelja i saradnika Kotoranina Jovana Jovanovića, za koga se takođe tvrdi da je brutalno mučen i kome se svaki trag izgubio 2020. godine.
Fotografije iz telefona Radoja Živkovića na kojima se prikazuju mučenje Mijanovića su jezive, ali se mediji nisu libili da ih objave, i ne pomislivši pritom da to postaje dostupno i porodicama žrtava, njihovoj djeci, ali i svoj drugoj djeci kojoj su dostupni bukvalno svi medijski sadržaji.Motivi medija da objave fotografije i jezive detalje mučenja su jasni – u pitanju je profit, ali, ma koliko bili jasni, još je jasnije da nisu u skladu s profesionalnim standardima, a još manje s etičkim principima. Kad su u pitanju motivi kriminalnih klanova, oni mogu biti lične prirode, ako je u pitanju lična osveta, ili se pripadnik rivalske kriminalne grupe brutalno muči po nalogu vođe klana.
Kriminolog Velimir Rakočević objašnjava da su ovdašnji kriminalni klanovi praksu brutalnog mučenja žrtava preuzeli od svojih uzora iz Italije i Amerike.
– To je jedan od pristupa koji je bio poznat kod mafije u Italiji i SAD – što brutalnije i svirepije pogubiti protivnika. Nanijeti mu što više patnji i bola prije egzekucije. To je poruka koja suprotnoj strani treba da kaže kako će proći ostali protivnici. Naravno, danas su te poruke brutalnije jer se brže prenose preko medija i brže ih dobijaju. Što su scene svirepije i egzekucija bezobzirnija, to je jača poruka kako će proći oni koji se suprotstave. Danas su sve granice svireposti pređene. Poruka je: “Pogriješili ste što ste se kačili sa nama”… Dakle, u pitanju je širenje straha i panike da bi se obeshrabrili pripadnici rivalskih klanova – kazao je Rakočević.
Prema njegovim riječima, poruka se ne šalje samo suparnicima.
– To izaziva strah i u opštoj populaciji i govori im da nijesu bezbjedni, da mogu biti kolateralna šteta, stvara se opšta atmosfera nesigurnosti, narušene lične i kolektivne bezbjednosti. I građani se pitaju ko je sledeći i taj strah od zločina se povećava, da i sami ne postanu žrtva. Takođe, poruka policiji na sve ovo je da mora mnogo ozbiljnije i energičnije da pristupi rješavanju problema, a ne da budu zatečeni fotografijama i informacijama. Nijedna postfestum reakcija ne daje rezultate, nego prevencija – naglašava Rakočević.
Kako zaštititi djecu od jezivih detalja i fotografija?
Od jezivih scena mučenja u obračunima kriminalnih klanova djecu najbolje mogu zaštititi roditelji.
– Danas su dostupne različite aplikacije koje ograničavaju dostupnost sadržaja, pa se samim tim mogu ukloniti i portali koji promovišu jezive detalje, fotografije i snimke tragičnih događaja. Roditelji bi svakako trebalo da utiču na svoju djecu da što manje vremena provode gledajući TV i koristeći telefon, već da slobodno vrijeme provode s vršnjacima i u igrama koje su prilagođene njihovom uzrastu i interesovanjima. Uz to, svakako je potrebno da roditelji isprate koje su to sadržaje njihova djeca pratila i da, ukoliko primijete da su pratila neprimjeren sadržaj, obavezno otvoreno razgovaraju o tome. Važno je da podstičemo djecu da nam pričaju o onome što prate i gledaju, da im budemo podrška u razumijevanju težine onoga što su pročitali i gledali i da utičemo da biraju sadržaje koji pozitivnije djeluju na njih. Treba izbjegavati kritikovanje djece, već bi najbolje bilo predlagati im i ohrabrivati ih da biraju sadržaje koji su prilagođeni njihovom uzrastu –objašnjava Šćekić Todorović.
Kad je riječ o objavljivanju jezivih sadržaja u medijima, psiholog i geštalt psihoterapeut Anđela Šćekić Todorović ističe da svaki pojedinac mora da doprinese da što manje takvih detalja dobije pažnju.
– Nažalost, mi ne možemo uticati na sadržaj, kao ni u kojim količinama će taj sadržaj biti dostupan u medijima, na internetu, na društvenim mrežama, s obzirom na to da postoje institucije koje se bave sortiranjem sadržaja koji se ljudima plasira. Danas je sve dostupno i lako se može ući u nečiju privatnost, bilo da je to privatnost pojedinca, porodice žrtava, ili privatnost određenog događaja. Smatram da mi kao pojedinci možemo da utičemo na to da li ćemo pročitati određeni članak, kao i sadržaj koji će nam se najčešće prikazivati (time što nećemo pratiti stranice koje nam ne odgovaraju, niti gledati video- snimke sa neodgovarajućim sadržajem). Poželjno je da svi snimci koji sadrže elemente nasilja imaju upozorenje prilikom objavljivanja. Naravno da će se desiti da pročitamo pojedine naslove, ali na nama je da odlučimo da li ćemo kliknuti i nastaviti s čitanjem tog sadržaja, ili ćemo nastaviti s onim što nama prija i što pozitivnije utiče na našu psihu. Smatram i vjerujem da svi koji objavljuju pomenutu vrstu sadržaja treba da pođu od sebe i prije objave članaka i snimaka razmisle kako bi se oni osjećali da su dio tog događaja, da ga proživljavaju ili da njihova djeca to čitaju ili gledaju. Mislim da bi se nakon toga promijenio način plasiranja sadržaja, a samim tim i smanjila šansa da još više povređujemo porodice žrtava – kazala je Šćekić Todorović.
Mašina za mljevenje u kući strave
Preporučeno
Tokom prošle godine javnost je bila šokirana detaljima brutalnog iživljavanja nad žrtvama za koje se tereti klan Veljka Belivuka, koji je, prema navodima tužilaštva, radio po nalogu „kavačkog klana“ i tereti se za brojne likvidacije u Srbiji i Crnoj Gori, ali i van granica te dvije države. Nerijetko su se fotografisali sa žrtvama, a mediji su pisali o tome i kako su svoje suparnike mljeli u mašini za industrijsko mljevenje mesa smještenoj u kući koju su iznajmili u Ritopeku, a koju su mediji prozvali „kućom strave“.