Video
Prema mišljenju Jasavića, stav Tužilaštva da među policijskim službenicama nije utvrđena zloupotreba službenog položaja, dok se u istom dokumentu konstatuje niz ozbiljnih propusta na terenu, predstavlja prebacivanje odgovornosti na „apstraktni sistem“ umjesto na ljude koji njime upravljaju.
“Ako policija tog dana nije imala jasnu koordinaciju, ako je reakcija bila spora i ako policijski službenici nijesu bili obučeni niti opremljeni za kriznu situaciju ove razmjere, to nijesu apstraktne greške, već konkretni propusti policijskih starješina koji su planirali rad i komandira koji su vodili akciju na terenu”, kazao je Jasavić.
On dodaje da stav Tužilaštva predstavlja pokušaj da se konkretni i ozbiljni propusti policije sakriju iza formalnih pravnih definicija, ali i, kako ističe, ovo je ujedno i očigledan primjer da u bezbjednosnom sektoru komandna i policijska odgovornost izostaje.
“Čak i ako Tužilaštvo ne nalazi umišljaj u postupanju koje bi predstavljalo zloupotrebu službenog položaja, nedopustivo je zanemariti pitanje nesavjesnog rada u službi unutar policijskih redova. Policijski službenik ima zakonsku i profesionalnu obavezu da reaguje pravovremeno i efikasno kako bi zaštitio život građana. Ovakvim stavom šalje se opasna poruka i policajcima i javnosti — da policijsko rukovodstvo ne snosi nikakvu odgovornost za operativni debakl”; istakao je Jasavić.
On se osvrnuo i na konstataciju Tužilaštva da „je izostala efikasna i koordinirana akcija Uprave policije, da sistem bezbjednosti nije bio optimalno organizovan i da nije raspolagao dovoljnim kapacitetom“. Takvi zaključci, prema njegovom mišljenju, ukazuju na ozbiljan institucionalni slom u sektoru bezbjednosti. Nalaz Tužilaštva, kako je naglasio, nije iznenađenje, već zvanična potvrda onoga što građani preživljavaju – da bezbjednosni sistem u kritičnim trenucima nije sposoban da ispuni svoju osnovnu ustavnu funkciju i zaštiti živote građana.
NEMAR RUKOVODSTVA
“Ovaj dokument razotkriva da su dugogodišnja politička kadrovanja uništila operativnost sektora. Dok se policija dijeli kao politički plijen, sposobni i obučeni kadrovi se potiskuju, što rezultira sistemom bez funkcionalnog komandnog lanca, jasnih protokola i sposobnosti da efikasno reaguje u kriznim situacijama. Kada se na istom mjestu, u kratkom periodu, dogodi drugi masakr, a sistem ponovo reaguje haotično i bez koordinacije, to više nije splet okolnosti već duboka sistemska erozija. Nakon svakog tragičnog događaja slušamo politička obećanja o jačanju kapaciteta, a nalaz Tužilaštva pokazuje da se suštinski ništa nije promijenilo”; smatra Jasavić.
Kao posebno nedopustiv, neshatljiv propust rukovodstva policije, naš sagovornik navodi činjenicu da se na Cetinju, nakon tragedije u Medovini, dogodio još jedan maskr.
On ukazuje da prva obaveza svake ozbiljne države nakon takvog događaja trebalo da bude uspostavljanje posebnih protokola za postupanje u situacijama sa aktivnim napadačem kao i adekvatno opremanje operativnih i specijalizovanih jedinica kako bi mogle da reaguju i da neutrališu prijetnju u najkraćem mogućem roku.
Preporučeno
“Činjenica da na Cetinju ponovo nije bilo dovoljno obučenih i opremljenih službenika koji mogu odmah da reaguju i preuzmu rizik govori o ozbiljnom propustu i nemaru rukovodstva u periodu između dvije tragedije. Šest sati za lociranje masovnog ubice koji se teško naoružan slobodno kretao po gradu, u XXI vijeku — u eri dronova, termovizijskih kamera, naprednih sistema za lociranje i savremene taktičke opreme — predstavlja ozbiljan operativni neuspjeh. Dok je policiji trebalo šest sati da se organizuje, locira i izoluje prijetnju, građani su bili prepušteni sami sebi, izloženi direktnoj i smrtonosnoj opasnosti. To nije samo pitanje sporosti, već pitanje adekvatne taktičke pripreme i odgovornosti unutar komandnog lanca, gdje se odluke donose prekasno ili se ne donose uopšte”, zaključio je Jasavić.
