Video
Pad povjerenja građana u policiju, normalizacija nasilja i izostanak odgovornosti u vrhu bezbjednosnog sektora obilježili su godinu u kojoj je država zakazala tamo gdje mora biti najjača – u zaštiti života svojih građana.
STANDARD: Kako biste ukratko ocijenili bezbjednosnu situaciju u zemlji u protekloj godini? Koji su bili najveći izazovi?
JASAVIĆ: Bezbjednosna situacija u Crnoj Gori tokom 2025. godine bila je izrazito zahtjevna i obilježena nizom tragičnih događaja koji su duboko potresli javnost. Tokom tih bezbjednosno izazovnih okolnosti policija je napravila ozbiljne propuste, što je uslovilo pad povjerenja građana u njen rad.
Prema anketi CEDEMA iz 2025. godine, povjerenje građana u bezbjednosne institucije palo je sa 50,8% u prethodnoj godini na 44,1%, što jasno ukazuje na rast osjećaja nesigurnosti i nezadovoljstva.
Na početku 2025. godine dogodio se nezapamćen masakr na Cetinju, u kojem je ubijeno 13 nedužnih građana, među kojima su bila i djeca. Taj događaj ostao je bez adekvatne odgovornosti u MUP-u i Upravi policije, što je dodatno produbilo nezadovoljstvo javnosti.
Tokom godine zabilježeno je više ubistava, uključujući i žrtve međuklanovskih sukoba u Podgorici, Cetinju, Budvi i Kotoru, gdje su korišćeni snajperi i sačekuše, ne samo noću već i tokom dana. Brojni drugi incidenti nasilničkog ponašanja, pokušaji ubistava i oružani sukobi, kako na periferijama tako i u urbanim djelovima gradova, dodatno su povećali osjećaj nesigurnosti.
Posebno zabrinjavajući bio je incident u naselju Zabjelo u Podgorici, gdje je došlo do fizičkog obračuna između građana Crne Gore i stranih državljana. Policijska intervencija rezultirala je pogrešnim hapšenjima, a paljenje imovine turskih državljana izazvalo je politički skandal, osudu javnosti i dodatno smanjilo povjerenje građana u bezbjednosni sektor.
Takođe, neadekvatno postupanje u vezi sa bistom ratnog zločinca, ozloglašenog četničkog vojvode Pavla Đurišića u Zaostru kod Berana, koja do danas nije pronađena niti oduzeta, ukazuje na ozbiljne propuste u preventivnom i operativnom radu. Sveukupno, ovi događaji naglašavaju potrebu za jačanjem proaktivnog pristupa i bolje koordinacije bezbjednosnog sektora.
STANDARD: Koje prijetnje ili rizike smatrate najznačajnijim za bezbjednost građana i države u protekloj godini?
JASAVIĆ: Najznačajnije prijetnje i rizici uključivali su:
- Nedostatak preventivnog rada policije po svim segmentima i linijama rada.
- Nedostatak terenskog rada, kako uniformisane tako i kriminalističke policije.
- Izostanak subjektivne i objektivne odgovornosti bezbjednosnog sektora za ozbiljne propuste u slučaju masakra na Cetinju i događaja na Zabjelu, vezanih za pogrešna hapšenja stranih državljana, što je izazvalo političke i diplomatske tenzije.
- Međuklanovske sukobe.
- Vršnjačko nasilje i fizička nasilja, posebno u školama i lokalnim zajednicama.
- Nasilje u porodici i femicide, koji ukazuju na sistemske slabosti u zaštiti ranjivih grupa.
- Veliki broj poginulih na crnogorskim drumovima, što govori o neadekvatnoj preventivnoj i operativnoj pripremljenosti.
- Neblagovremeno reagovanje u vezi sa oduzimanjem biste Pavla Đurišića u Zaostru.
Sve navedeno ukazuje da bezbjednosni sektor nije bio dovoljno proaktivan, zbog čega građani opravdano osjećaju nedostatak zaštite i sigurnosti.
STANDARD: Kada pogledate unazad, da li smatrate da je bezbjednosni sektor ove godine bio reaktivan umjesto proaktivan? Gdje se to najjasnije vidjelo?
JASAVIĆ: Bezbjednosni sektor tokom 2025. godine uglavnom je djelovao reaktivno. To potvrđuje neadekvatno postupanje policije u slučaju masakra na Cetinju, incidenta na Zabjelu i drugih događaja. Upravo takvo reaktivno djelovanje direktno je uticalo na pad povjerenja građana sa 50,8 posto na 44,1posto.
STANDARD: Koje situacije su pokazale slabosti u sistemu komandovanja policijom i eventualne političke uticaje?
JASAVIĆ: Analiza 2025. godine pokazuje da komandni sistem policije nije uvijek funkcionisao efikasno i da su politički faktori uticali na operativni rad. Propusti su posebno vidljivi u:
- Sporoj reakciji u slučaju masakra na Cetinju i međuklanovskih sukoba.
- Neprihvatanju odgovornosti u tim slučajevima.
- Incidentu na Zabjelu, koji je razotkrio slabosti u koordinaciji, donošenju odluka i pogrešnim hapšenjima osporenim pred sudom.
- Neoduzimanju biste Pavla Đurišića u Zaostru.
- Nedovoljnoj prevenciji vršnjačkog i porodičnog nasilja, femicida i saobraćajnih tragedija.
Naglašavam da se odgovornost ne smije kolektivno pripisivati svim policajcima, jer u svakom sistemu ima časnih profesionalaca. Međutim, rukovodstvo mora snositi odgovornost kada sistem zakaže.
STANDARD: Koliko je rukovodeći kadar bio fokusiran na profesionalan rad, a koliko na interne borbe?
JASAVIĆ: Dio rukovodećeg kadra bio je primarno fokusiran na interne političke i kadrovske borbe, što je umanjilo efikasnost profesionalnog rada. Terenski operativni rad bio je nedovoljan, pa je policija često djelovala represivno i reaktivno, umjesto preventivno.
STANDARD: Šta su posljedice neadekvatnog rada policije?
JASAVIĆ: Kada policija ne reaguje profesionalno, nasilje se normalizuje. Građani mogu steći utisak da je dozvoljeno uzimati pravdu u svoje ruke, stvaraju se etničke i nacionalne tenzije, a šteta se kasnije teško popravlja, čak i naknadnim hapšenjima.
STANDARD: Kako ocjenjujete transparentnost rada policije?
JASAVIĆ: Transparentnost je bila ograničena, a javnost često nije bila pravovremeno informisana. Policija je neprimjereno koristila silu na građanskim skupovima, kao u slučaju protesta ispred Vile Gorica, dok u drugim situacijama nije reagovala adekvatno. Neophodno je unaprijediti transparentnost, dosljednost i uniformnost u postupanju.
STANDARD: Postoji li odgovornost na najvišim nivoima bezbjednosnog sektora i kako ona treba da izgleda u praksi?
JASAVIĆ: Odgovornost rukovodstva MUP-a i Uprave policije nesporno postoji – i objektivna i subjektivna, po vertikali, horizontali i komandnoj liniji, ali je ona, nažalost, izostala.
Preporučeno
Povjerenje građana se ne gradi statistikom i saopštenjima, već konkretnim rezultatima, pravovremenim reakcijama i jasnom odgovornošću. Zato su potrebne hitne i sveobuhvatne mjere – jačanje preventivnih politika, bolja koordinacija institucija, veća transparentnost rada i jasna odgovornost svih koji upravljaju bezbjednosnim sistemom. Građani Crne Gore imaju pravo da se osjećaju sigurno i bezbjedno.
