Bjegunci koji se terete da su počinili teška krivična djela sve češće sigurno utočište od pravde pronalaze u regionu, pogotovo na Kosovu i u Albaniji. Osim logistike koje dobijaju od lokalnih kriminalaca sa kojima se očito lako nagoditi, nerijetko bivaju “uposleni” za obavljanje novih krivičnih djela koja im omogućavaju zaradu i mogućnost odlaska u druge države, pišu Vikend novine.

Da je logistika važna, saglasan je i kriminolog Velimir Rakočević, koji je za Vieknd novine istakao kako je kriminalni lobi jak, i da su njihove veze često čvrstije i trajnije od onih koje ima država. On je mišljenja da svaki bjegunac od pravde ide tamo gdje ima pomagače.

“Važnu ulogu ima i blizina zemlje u koju se bježi, jer su tu veće mogućnosti da se ostane i prilagodi”, kazao je Rakočević.

Utočište u ovim zemljama, međutim, ne traže samo zvučna imena podzemlja. I ljudi koji su počinili neka lakša krivična djela, često i bez prethodnog krivičnog dosijea, poslije prvog zločina se odluče na bjekstvo.

Mnogima olakšavajuća okolnost bude i to što neki od njih u regionu imaju rođake ili prijatelje kod kojih mogu da se sakriju.

Do Kosova preko ilegalnih prelaza

Bjegunci od zakona utočište najčešće traže na Kosovu, a tome svjedoči i hapšenje Podgoričanina Marija Miloševića koje se desilo u srijedu,a koji je potraživan zbog učestvovanja u likvidaciji Radomira Đuričkovića u oktobru 2016. godine na Cetinju. No, Milošević nije jedini koji je pobjegao u tu zemlju kako bi izbjegao da stane pred lice pravde. Primjeri su brojni.

Činjenica je da se osim legalnih graničnih prelaza, na Kosovo može stići i onim drugim, ilegalnim, a ima ih nekoliko. Osumnjičeni lako nađu put do tih mjesta, sami ili uz pomoć drugih lica.

Na Kosovo dođu, stacioniraju se na najbezbjednije moguće mjesto i tu ili ostaju, ili smišljaju plan kako da odu u neku drugu zemlju.

Pretpostavlja se da se tamo sakrivaju iz razloga što je Kosovo takoreći “zemlja u povoju”, pa još nema jasno definisano uređenje. Tamo se akcenat stavlja na druge stvari pa ilegalci lakše mogu ostati neprimijećeni bar dok ne osmisle novi plan kako da dalje pobjegnu.

Kako nezvanično navodi izvor iz policije, Kosovo i Albanija su popularne “destinacije” za bijeg od zatvora, prvenstveno zato što je lako preći granicu, pa zločinci vrlo često po nekoliko puta mogu da uđu i izađu iz zemlje.
Ukoliko imaju malo više sreće i novca, mogu dobiti i lažni pasoš i neometano živjeti ili “kovati” plan šta i kako dalje.

Mnogi od njih, navodno, nađu utočište na Kosovu, a za to vrijeme lako odlaze u matičnu zemlju kako bi možda izvršili još neko krivično djelo, nakon kojeg se opet vraćaju u utočište. Poznato je da osumnjičeni za teška krivična djela često imaju pomagače, te da djeluju u manjim ili većim grupama pomažući jedni drugima.

Juče tokom dana Kosovska policija je uspjela da liši slobode i Vukana Vujačića (23) i Igora Mašanovića (22) sa Cetinja, koji se terete da su zajedno sa Miloševićem učestvovali u ubistvu Radomira Đuričkovića. Optužnicom se Mašanović se tereti da je ispalio smrtonosne hice u Cetinjanina a Vujačić da se nalazio za volanom automobila iz kojeg je počinjena likvidacija. Automobil iz kojeg je pucano navodno je nabavio Milošević.

Prema mišljenju kriminologa Rakočevića, u ovom slučaju je presudnu ulogu imala dobra saradnja crnogorske i kosovske policije koji su uspješno locirali bjegunce i priveli ih pravdi.

I Safet Kalić se krio na Kosovu

Nekadašnji najtraženiji crnogorski bjegunac, Safet Kalić, koji je bio optužen za pranje novca, neko vrijeme se upravo krio na Kosovu. On je takođe koristio lažna dokumenta, pod lažnim imenom Rifat Murik. Pomoću ovog dokumenta, avionom je otputovao za Beč, gdje je kasnije i uhapšen.

“U momentu lišenja slobode je koristio kosovski identifikacioni dokument pasoš broj…izdat na ime Murik Rifat rođen 1970. u mjestu Lipnja, Kosovo”, saopšteno je tada iz policije.

Vjeruje se da su njegova logistika bili članovi kosovske kriminalne grupacije, koja kontroliše znatan dio heroinske krijumčarske rute, koja iz Avganistana preko Turske i Albanije, te dijelom i Crne Gore, tranzitira i kroz kosovsku teritoriju. Safet Kalić, uspio je da promijeni identitet na Kosovu, gdje je i dobio pasoš Kosova koji ima pečat civilne registracije u opštini Lipljan. Tokom tri godine skrivanja, Kalić je često mijenjao pasoše i identitet.

Arsenije Stanović utočište našao u Albaniji

Arsenije Stanović koji je osumnjičen za ubistvo Ukrajinke Anastazije Lašmanove (30), koje se dogodilo 11. maja ove godine, krio se u Albaniji. On je sa Ukrajinkom navodno bio u dugogodišnjoj emotivnoj vezi. Tog jutra došao je u stan koji je Lašmanova iznajmljivala Dobroti i na svirep način je ubio.

Njegov otac, Zoran Stanović, nekoliko puta je u svojstvu građanina saslušavan u Centru bezbjednosti Podgorica. On je tada policiji saopštio kako ne zna gdje se krije njegov sin. Nedugo zatim, suspendovan je funkcije šefa ispostave Granične policije Aerodroma Tivat jer se sumnjalo da je planirao da svom sinu omogući bjekstvo. Policijski službenici pratili su svaki njegov korak i vrlo brzo došli do Arsenija.

On je lociran i uhapšen u glavnom gradu Albanije, Tirani, na osnovu saznanja crnogorske policije. Sa njim je, u automobilu kosovskih registarskih oznaka, bio njegov otac Zoran koji tom prilikom nije uhapšen.

Trifunović: Problem nije preći granicu, već nabaviti dokumenta

Profesor na Fakultetu bezbjednosti Univerziteta u Beogradu, Darko Trifunović, za Vikend novine je kazao da, kada je u pitanju Crna Gora, najlakše je preći albansku granicu.

“Ta granica nije adekvatno kontrolisana, a poznato je da postoje organizovane grupe koje prevoze ljude preko rijeke Bojane i selo Vladimir. Nad njima ni policija nema dobru kontrolu. Suština je, i kada se radi o Kosovu i Albaniji, da bjeguncima nije glavni problem kako preći granicu već kako pribaviti dokumenta na osnovu kojih mogu ostati u toj zemlji, i naravno putovati dalje. Ta dokumenta je vrlo lako pribaviti, sve se može potkupiti. Veliki je problem što su neka od tih dokumenata originalna, tj. sa originalnom fotografijom ali na drugo ime. Takva dokumenta moraju biti izdata od neke institucije tj. nadležnih organa”, kazao je Trifunović.

Takođe je naglasio da bi Crna Gora, ukoliko razmišlja o Evropskoj Uniji, morala pojačati kontrolu na graničnim prelazima jer vizuelna identifikacija nije dovoljna. Kao dodatna mjera zaštite mogla bi se uvesti i primjena posebnih softvera za prepoznavanje lica, kako bi se izbjegla mogućnost da neko sa istim dokumetnom pređe državnu granicu.