Video
Marićev iskaz i moguće priznanje, osim istražitelja, iščekuje profesionalna, ali i laička javnost radi utvrđenja da li je pored koristoljublja postojao još neki okidač za ovog osumnjičenog da muči i ubije osobu koju je dobro poznavao.
Nekoliko dana nakon pronalaska tijela Simić, Marić je uhapšen u Foči gdje je pobjegao, vjerovatno u namjeri da se pritaji, zbog čega je za njim odmah raspisana međunarodna Interpolova potjernica. Lisice na ruke su mu stavljene u taksi vozilu koje se kretalo od Foče ka unutrašnjosti BiH. Za Marićevim pojasom trenerke pronađena je ručna bomba M75, a u rancu vojnički bajonet, kao i drugi predmeti i tragovi koji mogu poslužiti u istrazi ovog zločina.
On je odranije poznat policiji, a javnost ga je upoznala još u avgustu ove godine kada je lažno prijavio da je otet. Karakterističnost ovog slučaja ogleda se i u činjenici da su prije desetak dana lisice na ruke stavljene i Draganu Todiću, koji se preobučen u žensku garderobu namjerno šetao ispred nadzornih kamera na zgradi u kojoj je stanovala Ljiljana Simić, kako bi se stekao utisak da je žrtva i dalje živa.
U istrazi ovog ubistva prvi je uhapšen Radomir Delić zbog sumnje da je pomogao Mariću u zlodjelu.
Nestanak Ljiljane Simić je policiji 6. septembra prijavila prijateljica koja je trebala žrtvu da poveze na aerodrom u Dubrovniku odakle je imala let za Kanadu.
U potragu se uključila i porodica žrtve, ukazujući policiji na neobičnost finansijskih transakcija sa kartice koju je koristila Simić, a čije izvještaje je primala njena ćerka. Analizom računa utvrđeno je da je Simić trošila oko 4.000 eura mjesečno, ali da je posljednjeg mjeseca podigla oko 17.000 eura sa kartice, što prema tvrdnjama porodice, nije bilo uobičajeno za nju. Istražitelji su došli i do snimaka nadzornih kamera jedne pumpe na kojima se vidi kako Marić upravlja džipom u vlasništvu Simić.
Međutim, sa snimaka se nije moglo utvrditi da li je ženska osoba koja sjedi na mjestu suvozača Simić ili neko drugi.
Dvanaest dana poslije prijavljenog nestanka, tijelo Ljiljane Simić su pronašli ljudi koji su pošli da beru drva. Obdukcijom je utvrđeno da je Simić prije smrti pretučena i da su joj polomljene obje vilice. Vještaci su utvrdili da je smrt nastupila gušenjem.
Iako se u prvim trenucima spekulisalo da su osumnjičeni za ubistvo pokušali da zapale tijelo kako bi prikrili tragove, obducenti su ustanovili da je na šakama i glavi započeo proces truljenja. Podaci koje su istražitelji prikupili do sada ukazuju da je ubistvo počinjeno na mjestu gdje je pronađen leš.
Koristoljublje, za sada, u ovom slučaju za istražitelje predstavlja jedan od motiva ovog zločina, a da li ih je bilo više, pokazaće istraga.
Da je novac motiv zbog kojih se razbojnici i lopovi pretvaraju u ubice, potvrđuje i slučaj mučenja bračnog para Gordane i Vuka Dašića prije tri godine u plavskom selu Brezojevice.
Razbojnici Marko Dašić (27) i Aleksandar Konatar (38) su 31. maja 2017. godine upali kroz prozor podruma u kuću porodice Dašić. 84-godišnju Gordanu i njenog dvije godine mlađeg supruga Vuka su probudili pa potom vezali.
Pokojnoj Gordani su ugurali krpu u usta, a potom im povezom vezali oči nakon čega su ih pesnicama i drvenim nogarom udarali po tijelu i glavi tražeći da iin predaju 10.000 eura.
Gordana je preminula od teških povreda, dok je Vuko od udaraca ostao bez svijesti nakon što im je rekao da ima novca u staklenoj činiji u vitrini. Konatar i Šoškić su u vitrini pronašli 600 eura.
Nesreća familije Dašić i tada je uzdrmala javnost i nametnula pitanje da li cifra od 600 eura može da se izjednači sa životom i dali je svaki razbojnik potencijalni ubica? Optuženi Konatar i Šoškić tokom suđenja nijesu priznali krivično djelo koje im je stavljeno na teret, već su krivicu svaljivali jedan na drugoga. Pravosnažno su osuđeni na po 40 godina robije.
Dvanaest godina ranije, u martu 2005. godine, na stupcima crne hronike osvanula je vijest da su djelovi tjela njemačkog državljanina Klausa Dojčlandera pronađeni u blizini hrvatskog ostrva Mljet. Utvrđeno je da je Dojčlander ubijen dva mjeseca ranije u Drobnićima kod Budve. I u ovom zločinu žrtva je poznavala ubice.
Srpski državljanin Rade Stošić počinio je gnusan zločin radi prisvajanja stana od 105 kvadrata u naselju Drobnići koji je na njega bio uknjižen, a Kristijan Gondi (34) zbog 17.000 eura. Stošić nikada nije priznao ubistvo, već je tvrdio da je zločin počinio Gondi. On je, kako je kazao, učestvovao u pakovanju komada tijela i bacanju kesa u more.
Prema navodima optužnice, u vrijeme ubistva Stošić je čuvao stražu u dvorištu ispred stana, a Gondi je za to vrijeme metalnom šipkom udario Dojčlandera u glavu. Stošić je, koristeći se poznavanjem mesarskog zanata, nožem odvojio mišiće od kostiju. Poslije toga su metalnom testerom otkinuli glavu i udove. Ostale djelove tijela bacili su u more. Kese su isplivale na hrvatskoj obali, ali glava žrtve nikada-nije pronađena.
Stošić je osuđen na trideset godina robije, dok se Gondi i dalje nalazi u bjekstvu.
Preporučeno
Ubice iz koristoljublja u potrazi za novcem i ostalim vrijednostima, kako reče jedan od njih, ne biraju žrtve, a granice ni sami ne poznaju. Ili ih nemaju.
