Poslanica Demokratske partije socijalista Aleksandra Vuković ženski je Saša Sinđelić, kazao je jedan od lidera Demokratskog fronta Milan Knežević, pišu “Vijesti”.
Preporučeno
“Ona je bila 15. februara u Skupštini Crne Gore, ali je niko nije vidio, a sada je odjednom pojavljuje kao zamjena za Martu Šćepanović”, kazao je Knežević.
To je rekao nakon što je u Osnovnom sudu počelo suđenje njemu i poslanicima DF-a Milutinu Đukanoviću, Marini Jočić i Branku Raduloviću, zbog optužbi za nasilničko ponašanje u skupštinskom holu.
Na teret im se stavlja da su vrijeđali poslanike DPS-a Luiđa Škrelju, Miodraga Vukovića, Miodraga Boba Radunovića i Vukovićevu.
Prvobitno, Vukovićeva nije bila među oštećenima, već njena koleginica Šćepanović, koja sada nije na spisku svjedoka oštećenih.
Incident u skupštinskom holu dogodio se nakon što je vladajuća većina izglasala skidanje imuniteta liderima Fronta Kneževiću i Andriji Mandiću zbog optužbi da su članovi kriminalne grupe kojoj se sudi za pokušaj terorizma na dan prošlogodišnjih parlamentarnih izbora. Sinđelić je u tom postupku svjedok saradnik.
Knežević je, kako javljaju “Vijesti”, nakon suđenja rekao da je Vukovićeva prvu izjavu kod tužioca dala 23. juna i da je tužilaštvo ubijedilo da je oštećena:
“Sama činjenica da nije podigla krivičnu prijavu ni protiv jednog poslanika DF-a, najbolje govori o tome da je ona ovdje bila potrebna da pokrije Martu Šćepanović”.
Pred sutkinjom Željkom Jovović, Knežević je rekao da mu je jasno otkud Vuković među oštećenima:
“Mislim da je ona beznadežno zaljubljena u mene. Istorijat naših odnosa seže daleko ranije… Mi smo imali naše male šifre, voljela je da je zovem Euridika, a ja sam bio Raskoljnikov… Đe je Marta Šćepanović kojoj puca žučna kesa?” pitao je Knežević, koji je potom u sudnici pročitao stihove pjesme, koju mu je, kako tvrdi, Vuković posvetila, a nije rekao kada.
“Bludim predjelima tvoga plavog oka tijelo mi se svilo u bestidnu želju, čas sam plitka, čas opet duboka, dok misli o tebi utrobu mi melju…”
Nakon što je pročitao stihove, kazao je da će pjesmu priložiti kao dokaz da je njegova “nesuđena Euridika naišla na emotivnu distancu” kod njega “pa je odlučila retroaktivno da bude dio optužnice”.
Vukovićeva je u sudnici ispričala da je poslanica Jočićeva vrijeđala u skupštinskom holu, govoreći joj “sram te bilo”, a da joj je isto govorio i Knežević.
Tvrdila je da je Kneževića, osim u holu, vidjela i u plenarnoj sali, iz koje je “pobjegla na službeni izlaz predsjednika”.
Odgovarajući na pitanja optuženih da li je u junu, kada je saslušana, mogla pravilno da rekonstruiše događaj od 15. oktobra, kazala je da jeste, jer “ima fotografsko pamćenje.
Sutkinja je prvobitno zabranila pitanje Kneževića da li je Vukovićeva prije nego je postala poslanica, primala honorare od bezbjednosno interesantnih osoba, ali je svjedokinja insistirala da odgovori, tvrdeć da nije.
Nakon što je Knežević pitao zna li čiji su stihovi “kao smrt su vjerne ljubavi bez nade”, odgovorila je Dučićevi, dodajući da je vrlo plemenito što optuženi pominje ljubav, ali da su navodi o njenoj zaljubljenosti besmisleni. Sutkinja Jovović rekla je da u sudnici ne mogu nastaviti recitovanje poezije, nakon čega je Knežević pitao da Vukovićevoj dozvoli “bračne posjete” ako ga pravosnažno osude u tom slučaju.
Optužena Marina Jočić kazala je da je zbunjena time što je u optužnici, među oštećenima poslanica Vuković, a ne Marta Šćepanović. “Ovo inače poprima razmjere jedne sudske farse, u kojoj se svjedoci ne sjećaju ključnih događaja u kojima su učestvovali. Ovo je nastavak progona DF-a”, kazala je Jočić.
Dodala je da je Vukovićevu vidjela u zgradi Skupštine, ali tek nakon konflikta sa Radunovićem:
“Za trenutak sam stala ispred nje i produžila”. Radunović je pred sutkinjom Jovović tvrdio da je stao između Jočić i Vuković, kako bi odbranio koleginicu iz partijske klupe, koju je navodno koleginica iz DF-a vrijeđela:
“Nisam razgovarao sa poslanicom Jočić. To je bio monolog uvreda i prijetnji… Rekla mi je ‘ološi, đubre, lopove, pokrali ste zdravstvo’. To sam shvatio kao uvrede”.
Negirao je da je odgurnuo Jočićevu i ispričao da ga je neko u holu stegao za vrat, ali da je tek kasnije na snimku vidio da je to bio Branko Radutović.
Kazao je da nije tražio pomoć Ijekara, jer ima pet doktora u porodici, ali da je popio tabletu za smirenje i srčani rad.
“I mi godinama pijemo deset puta težu terapiju, da bismo mogli da trpimo traume zbog politike koju oni vode”, kazao je optuženi Radulović, koji je nakon suđenja rekao da ne postoje materijalni dokazi za krivična djela koja im se stavljaju na teret:
“Mnoge teže stvari su se dešavale u Skupštini, od fizičkih obračuna, krvi koja se u pojedinim tučama između poslanika dešavala, pa na to nijesu reagovali ni Centar bezbjednosti niti državni tužioci niti niko”.
Svjedok oštećeni Luiđ Škrelja rekao je da jedino u odnosu na optuženog Milutina Đukanovića postavlja imovinski zahtjev, jer mu je psovao majku koja nema nikakve veze sa događajem u skupštini i koja je mrtva:
“A zna se što znači psovati nekome majku 10 puta… Kod nas Albanaca nema većeg poniženja, pogotovo ako mu majka nije živa. Kod nas se to ne zaboravlja”. Đukanović je u sudnici rekao da jeste vrijeđao Škrelju, a poslanik DPS-a mu je odgovorio da on ni ne umije drugačije.














