Šaranović se tog dana spasio sigurne smrti i prošao sa lomom lijeve ruke jer se sekundu prije udara šipke u glavu povukao u unutrašnjost automobila. Nikitović je u istrazi tvrdio da je Šaranovića napao jer ga je dva mjeseca ranije dok je prisustvovao skupu ispred Hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, Šaranović odgurnuo i krenuo fizički da nasrće na njega, upućujući mu vulgarne riječi i psujući mu majku.
Popara je tvrdio da on nije učestvovao u napadu i da je samo pokušavao da makne Nikitovića sa Šaranovića.Sa druge strane, Šaranović je ukazao da ne poznaje napadače i da ih nikada ranije nije vidio, te da smatra da su oni samo izvršioci naručenog napada u klasičnoj sačekuši. Šaranović je u istrazi ispričao da je tog jutra oko 9.30 sati izašao iz stana i uputio se ka automobilu koji je bio parkiran u dvorišnom djelu zgrade u Bulevaru Džordža Vašingtona u Podgorici. Na betonskoj stazi, tri-četiri metra udaljenosti od automobila sjedjela su, kako je kazao, njemu dva nepoznata mladića. Jedan je nosio crnu, a drugi sivu duksericu. Između njih je bila sportska torba.
Pošto je bacio smeće, Šaranović je došao do vozila. Tada je primijetio da je jedan od mladića, onaj u crnoj dukserici, otišao do ćoška zgrade. Otključao je automobil i sjeo na mesto vozača, s tim što mu je lijeva noga ostala napolju dok je desnom rukom odlagao stvari koje je nosio sa sobom na mjesto suvozača. Momak u sivoj dukserici se odjednom stvorio pored njega. U desnoj ruci je držao rebrastu šipku, a u lijevoj torbu.
“Perifernim vidom sam zapazio da mi se približava i drugi mladić u crnoj dukserici koji je iz zaleta zamahnuo metalnom šipkom prema mojoj glavi. Instinktivno sam povukao glavu i gornji dio tijela u vozilo. Šipka je udarila o krov vozila iznad moje glave, ali je u zamahu zahvatila moju lijevu nogu. Mladići su potom počeli naizmjenično da me udaraju šipkama po lijevoj ruci i nozi sa kojima sam pokušao da se zaštitim. Mislim da sam tada primio oko 15 udaraca”, ispričao je Šaranović u istrazi.
On se prisjetio i da je momak u sivoj dukserici u dva navrata rekao: ,,udri ga, majku mu jebem“. Najednom su udarci prestali pošto je neko rekao: ,,momci, šta radite“. Taj trenutak je Šaranović iskoristio da krene da bježi prema ulazu od zgrade, ali od napadača se nije spasio. Optuženi su krenuli za njim. Šaranović je kazao u tužilaštvu da jedino što mu je na pameti bilo u tom trenutku je da nekako uspije da dođe do lokala ,,Pauza“ koji je bilo u neposrednoj blizini, a gdje su često sjedjeli policajci, njegove bivše kolege.
“Trčao sam u tom pravcu, a kada sam došao do Medicine rada, čuo sam da nešto ,,fijuče“ kroz vazduh, nakon čega je puklo staklo. Kada sam se okrenuo vidio sam momka u sivoj dukserici sa šipkom u ruci na nekih 5-6 metara iza mene dok je momak u crnoj dukserici bio iza mene. Zavikao sam ,,zovite policiju“”, ispričao je Šaranović.
Kolege su mu pritrčale. Kad im je kazao da je napadnut, policajci su potrčali za optuženima.
“Tada sam izgubio snagu i pao na beton ispred lokala. Ubrzo sam prevezen u KCCG “, kazao je Šaranović.
Šaranović je istakao da su optuženi imali naum da ga ubiju, a ne samo da ga prebiju šipkama.
“Ovo tvrdim s obzirom na intenzitet prvog napada, kada sam izbjegao udarac u glavu”, kazao je Šaranović u istrazi ukazujući na bezobzirnost, upornost i istrajnost optuženih u preduzimanju radnji, usred bijela dana na javnom mejstu.
Kao motiv za napad Šaranović nije mogao da istakne neku konkretnu situaciju s obzirom na to da, kako je kazao, živi mirnim životom. On je dodao da je od 2017. do 2021. godine bio direktor Policijske akademije u Danilovgradu, kada je bilo više događaja koji su mogli da izazovu nečije nezadovoljstvo. On je negirao odbranu Nikitoviča navodeći da nikada nije bio na skupovima koji se održavaju ispred Hrama u Podgorici, niti je imao bilo kakav konflikt, verbalni ili neverbalni sa Nikitovićem ili bilo kojim licem u blizini tog mjesta. Šaranovićev iskazi potvrđen je snimcima sa video-nadzora koji pokriva mjesto događaja Sa njegovim stavom da su Nikitović i Popara pokušali da ga ubiju saglasna je i tužiteljka Kalezić.
Preporučeno
“Cijeneći upornost napadača, grubost i bezobzirnost preduzetih radnji, činjenicu da sa takvim ponašanjem nijesu prestali ni nakon što je oštećeni uspio da im pobjegne, već su naprotiv, sa šipkama u ruci trčali za njim, sa očiglednom namjerom da ga sustignu i dalje nastave sa napadom, ukazuju zaista da su njihove radnje bile usmjerene i upravljene na lišenje njegovog života. Kod ovakvog stanja stvari, odbrane okrivljenih su očigledno sračunate na olakšavanje položaja u ovom postupku, te opovrgnute materijalnim dokazima, kao i iskazom svjedoka oštećenog. Svako drugačije rasuđivanje bilo bi suprotno logičkom zaključivanju. Okrivljeni su krivično djelo počinili sa direktnim umišljajem, odnosno u konkretnoj situaciji bili su svjesni svoga djela i htjeli su njegovo izvršenje”, navodi se u optužnici Višeg tužilaštva.