Tokom minule tri godine 13 slučajeva krivičnog djela lažno prijavljivanje procesuirano je pred Osnovnim sudom u Podgorici, piše Pobjeda.

Za to vrijeme donijete su četiri pravosnažne presude, uključujući jednu osudu na zatvorsku kaznu od mjesec, dvije za rad u javnom interesu, dok je u jednom slučaju okrivljeni upućen na psihijatrijsko liječenje.

Advokatica Gorica Vujisić objašnjava da optužba za ovu vrstu krivičnog djela može biti dvostruka, odnosno da se ogleda u tome da se spriječi ometanje rada pravosudnih organa ili zaštite pojedinci od lažnog prijavljivanja da su počinili krivično djelo.

‘‘Počinilac ovog krivičnog djela može biti bilo ko. Za krivicu je potreban umišljaj koji se ogleda u svijesti da se protiv nekoga, ili samog sebe, podnosi lažna prijava o izvršenju krivičnog djela. Ukoliko je podnosilac prijave imao osnova da vjeruje da je lice koje je prijavio počinilo krivično djelo, pa u tom uvjerenju podnese prijavu, tada neće odgovarati za ovo krivično djelo”, navela je Vujisić.

Dodala je da je za procesuiranje neophodno da se sama prijava odnosi na krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti. Ona pojašnjava da u slučaju težeg oblika lažnog prijavljivanja, koji se sastoji u podmetanju tragova, smatra se da je krivično djelo dovršeno „samo ako je pokrenut krivični postupak zbog krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti“.

”U slučaju kada neko lice prijavi samog sebe za krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti (iako zna da ga nije počinio), smatra se da ovo krivično djelo ne može učiniti onaj koji je kao okrivljeni dao lažno priznanje”, navodi sagovornica.

Vujisić dodaje da motivi za ovakvo krivično djelo mogu biti različiti.

”Za neke oblike ovog krivičnog djela motiv je uglavnom lične prirode, bilo da je to težnja da se beskrupulozno ostvari cilj bez obzira na sredstvo, bilo težnja da se nekome nanese zlo. Kada je riječ o prijavljivanju samog sebe, tu motiv može da bude prikrivanje drugog počinioca, što opet u pozadini ima neki motiv”, navodi Vujisić.

Kako ističe, ovakvi nemoralni motivi, odnosno težnja da se drugome nanese neko zlo, kod nas se češće manifestuju kroz davanje lažnog iskaza.

”Iako je davanje lažnog iskaza krivično djelo propisano Krivičnim zakonikom Crne Gore, počinioci često prođu nekažnjeno. Počinilac perfidno koristi izgovore ,,pa ja nijesam znao ili ja sam tako mislio“. Imala sam slučaj da je u tužilaštvu saslušan svjedok koji je dao iskaz koji je bio dovoljan da određeno lice dovede na optuženičku klupu. Na glavnom pretresu je svjedočio suprotno, a kad je upitan za razlike u kazivanju tvrdio je ,,ja to nijesam tako rekao“ ili „nijesam znao da su moje riječi toliko bitne“ – objašnjava Vujisić. Advokatica smatra da je u tom slučaju propust bio u tužilaštvu jer samo za to lice nije postojao audio snimak svjedočkog iskaza.