Video
Povodom saopštenja Uprave policije, u kojem se navodi da je direktor policije neovlašćeno fotografisan i da slijedi privatna tužba, Radulović ističe da se time, kako tvrdi, otvara nova epizoda u slučaju koji naziva potpuno apsurdnim.
„Umjesto da se Uprava policije i njen direktor izvine građanima čija su prava ozbiljno ograničavana kroz pretresanje stanova, oduzimanje i višemjesečno zadržavanje telefona i računara, pregled kompletnog sadržaja elektronskih uređaja, kao i javno stvaranje slike da se radi o licima povezanim sa ugrožavanjem direktora policije, danas dobijamo najavu nastavka institucionalnog pritiska – sada kroz privatnu tužbu“, naveo je Radulović.
On podsjeća da je ODT Nikšić, nakon sprovedenih radnji u izviđaju, saopštilo da ne postoji sumnja da je bilo koje lice izvršilo krivično djelo za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.
„Kada nije pronađeno krivično djelo za koje država goni po službenoj dužnosti, policija i njen direktor sada građanima pokazuju da ipak nijesu završili sa njima“, tvrdi Radulović.
Radulović se u reagovanju poziva i na član 174 Krivičnog zakonika, navodeći da ta odredba, kako tvrdi, ne propisuje da je svako fotografisanje nekog lica krivično djelo.
„Zakon traži kumulativno da je snimak napravljen neovlašćeno i da je time osjetno zadro u lični život tog lica. Isto važi i za predaju ili pokazivanje takvog snimka drugom licu“, naveo je advokat.
Prema njegovim riječima, glavno pitanje u ovom slučaju jeste da li je fotografisanjem službenog automobila zaista zadro u lični život direktora policije.
„Ovdje nije riječ o fotografisanju direktora u njegovom domu, porodičnom životu ili nekoj drugoj intimnoj sferi. Riječ je o fotografisanju skupocjenog službenog vozila koje je u državnom vlasništvu i koje koristi direktor policije“, ističe Radulović.
On podsjeća da je, prema njegovim navodima, dva identična „Maybacha“ Agencija za nacionalnu bezbjednost kupila 2017. godine, za ukupno gotovo 1,3 miliona eura.
„Novcem svih građana Crne Gore, uključujući i ove koje direktor policije namjerava privatno da optuži“, dodaje Radulović.
Radulović ocjenjuje da je paradoks u tome što je isti automobil ranije predstavljao simbol privilegija i bahatosti bivše vlasti, dok se njegovo fotografisanje sada tretira kao potencijalno zadiranje u privatnost direktora policije.
„Isti taj ‘Maybach’ godinama je predstavljan kao simbol bahatosti i privilegija bivše vlasti. Danas, izgleda, automobil nije promijenio samo vozača nego i pravni status. Kada ga je koristio neko drugi, njegovo fotografisanje bilo je pitanje od javnog interesa. Kada je za njegovim volanom Lazar Šćepanović, fotografija odjednom postaje potencijalno zadiranje u njegov lični život“, navodi advokat.
„Ako je to nova pravna doktrina magistra Šćepanovića i Uprave policije, bilo bi korisno da neko objasni građanima da li je predmet zaštite lični život direktora policije ili službeni automobil države?“, pita Radulović.
Radulović navodi da je javnosti, umjesto institucionalnih postupaka prema građanima, trebalo odgovoriti na pitanja u vezi sa nastankom i objavljivanjem spornog snimka.
„Niko ko je dobronamjeran i elementarno razuman ne može razumjeti zbog čega se kompletan institucionalni aparat mjesecima bavio građanima koji su se našli u ovoj priči, umjesto da se javnosti jednostavno odgovori na osnovno pitanje ko je napravio sporni snimak ‘majbaha’ iz drona, ko ga je objavio, kako je nastao i zbog čega je njegovo postojanje predstavljeno kao bezbjednosna prijetnja direktoru policije?“, naveo je.
Kako dodaje, nakon završetka tužilačkog izviđaja, umjesto odgovora na ta pitanja „otvara se nova epizoda“.
„Izgleda da se otvara nova epizoda sa naslovom ‘Zaštitimo direktora od fotografije’“, poručuje Radulović.
Radulović navodi da će, ukoliko Šćepanović podnese privatnu tužbu, sud biti mjesto na kojem će se utvrđivati da li je fotografisanjem službenog vozila povrijeđeno njegovo pravo na privatnost.
„Moram priznati da se radujem susretu sa direktorom policije na sudu. Za sada, ako smatra da je neko fotografisanjem ‘majbaha’ osjetno zadro u njegov lični život, neka to dokaže pred sudom“, navodi advokat.
Prema njegovim riječima, sudski postupak bi mogao otvoriti pitanje granice između zaštite privatnosti javnog funkcionera i javnog interesa.
„Biće to sasvim dobro mjesto da se, umjesto saopštenjima Uprave policije, konačno kroz činjenice i pravo utvrdi gdje prestaje zaštita privatnosti javnog funkcionera, a gdje počinje javni interes i pravo građana da fotografišu i komentarišu ono što rade javni funkcioneri na javnom prostoru“, kazao je Radulović.
Radulović problematizuje način na koji se, prema njegovom tumačenju, koriste resursi bezbjednosnog sektora.
„Bezbjednosni sektor nije formiran da štiti lik i djelo direktora policije od građana. Njegova svrha je da štiti građane i državu od kriminala“, istakao je.
On smatra da javnost ima pravo da postavi pitanje gdje je granica između zaštite bezbjednosti štićene ličnosti i zaštite njenog javnog imidža.
Preporučeno
„Kada se policijski resursi koriste za višemjesečno kršenje prava građanima zbog snimka službenog automobila, a nakon što tužilaštvo zaključi da nema krivičnog djela i za najavu privatnih tužbi protiv njih, onda javnost ima puno pravo da pita gdje je granica između zaštite bezbjednosti štićene ličnosti i zaštite njenog javnog imidža. Ako je ovo način na koji će se ubuduće štititi direktor policije, onda je sasvim legitimno pitanje ko će štititi građane od ovakvog direktora policije?“, naveo je Radulović.
