RAIČEVIĆ: Mjera uspjeha biće broj spriječenih femicida, a ne presuda

Skupština je 16. septembra usvojila Izmjene i dopune Krivičnog zakonika Crne Gore koji je stupio na snagu nekoliko dana kasnije 22. septembra.

Novom odredbom člana 144 teško ubistvo obuhvata i slučaj kada neko „liši života ženu ili drugo lice iz pobuda zasnovanih na rodnoj pripadnosti“, prenosi Pobjeda.

Time je rodno motivisano ubistvo prvi put izričito prepoznato u Krivičnom zakoniku, ali femicid nije uveden kao posebno krivično djelo, već kao jedan od oblika teškog ubistva.

Upravo na tu pravnu razliku ukazuje Raičević, koja upozorava da će stvarni domet nove odredbe zavisiti od toga kako će tužilaštvo i sudovi tumačiti i dokazivati rodni motiv.

Novost da je femicid prepoznat

Raičević je pozdravila činjenicu da je rodno motivisano ubistvo prepoznato u Krivičnom zakoniku, podsjećajući da je raniji prijedlog za posebno normiranje femicida bio odbijen.

,,Pozdravljamo to što je rodno motivisano ubistvo prepoznato u Krivičnom zakoniku. Ministar pravde Bojan Božović je ovo pitanje stavio među prioritete i istrajao na tome da ga zakon prepozna. To je važan signal da institucije ovaj problem počinju da shvataju ozbiljno”, kazala je ona.

Međutim, precizirala je da femicid nije uveden kao posebno krivično djelo, već kao jedan od oblika teškog ubistva, u članu 144.

,,To nije samo pravno-tehnička razlika. Posebno krivično djelo imalo bi svoj naziv, obilježja i jasnu vidljivost u statistici i praksi. Ovako femicid ostaje dio krivičnog djela teško ubistvo i zavisi od toga da li će tužilaštvo i sud u svakom slučaju utvrditi rodni motiv. Ipak, za ovo djelo propisana je kazna od najmanje deset godina ili dugotrajni zatvor, kazna se ne može ublažiti, a gonjenje ne zastarijeva. To je jasna poruka društvu. Da li će odredba zaživjeti, zavisiće od primjene”, kazala je Raičević.

Ona pojašnjava da se pod femicidom kroz odredbu člana 144 propisuje da teško ubistvo čini „ko liši života ženu ili drugo lice iz pobuda zasnovanih na rodnoj pripadnosti“.

,,Ključna je, dakle, pobuda. Nije dovoljno da je žrtva žena, već se mora dokazati da je ubijena zbog rodne pripadnosti. Dakle, rodna pobuda je uslov za primjenu odredbe. Upravo tu je i najveći rizik. Zakon ne navodi nijednu okolnost koja upućuje na rodni motiv, pa će sve zavisiti od toga kako će tužioci i sudije tumačiti taj pojam. Ako se rodni motiv bude tražio samo u izričitom mizoginom iskazu učinioca, odredba će se rijetko primjenjivati”, pojašnjava Raičević.

Ona ukazuje da međunarodna praksa dobro poznaje okolnosti iz kojih se rodni motiv utvrđuje, a to je prethodno nasilje i kontrola nad ženom koja se manifestuje kroz ljubomoru i posesivnost, proganjanje, uhođenje, prijetnje, ubistvo nakon što je žena odlučila da ode ili prijavi nasilje, seksualno nasilje, način izvršenja kojim se žena ponižava ili kažnjava, itd.

,,Zato je neophodno da se ovi pokazatelji ugrade u zakon ili u obavezujuće smjernice za tužilaštvo, i da tužioci i sudije prođu posebnu obuku kako bi pravilno primjenjivali ovu normu”, navodi Raičević.

Raičević ukazuje da nova odredba samo posredno obuhvata specifičnosti femicida, jer u samom tekstu zakona nijesu navedene okolnosti koje često prethode ubistvu žene.

,,Samo posredno. Tekst ne pominje prethodno nasilje, kontrolu ni proganjanje, iako se većina femicida dešava upravo nakon dugotrajnog nasilja, najčešće u vezi ili nakon razlaza. Krivični zakonik u istom članu već predviđa teško ubistvo člana porodice kojeg je učinilac prethodno zlostavljao. Ta odredba se, međutim, oslanja na zakonsku definiciju članova porodice iz člana 142, koja ne obuhvata svaku intimnu vezu, na primjer bivšeg partnera sa kojim žena nije živjela niti ima dijete. Zato preporučujemo da se definicija iz člana 142 uskladi sa onom iz člana 220, i da se prethodno nasilje, prijetnje, kontrola i proganjanje izričito propišu kao okolnosti koje upućuju na rodni motiv” ističe Raičević.

Značaj prijava za nasilje

Poseban značaj, prema njenim riječima, imaće podaci o nasilju koje je prethodilo ubistvu.

,,Biće presudni, i kao dokaz rodnog motiva i kao pokazatelj odgovornosti institucija. Prijave, zapisnici, izrečene mjere zaštite i njihovo kršenje često su najjasniji dokaz obrasca kontrole i nasilja koji je prethodio ubistvu. Zato je važno da policija, tužilaštvo, centri za socijalni rad i zdravstvene ustanove uredno evidentiraju svaku prijavu i da ti podaci budu dostupni u postupku”, kazala je Raičević i istakla da svaki femicid kome su prethodile prijave treba da otvori i pitanje šta je sistem propustio.

Ona smatra da uvođenje femicida može promijeniti način na koji institucije procjenjuju rizik od smrtnog ishoda.

,,Može, ali samo ako bude praćeno promjenom prakse, a ne samo zakona. Zakon kažnjava ubistvo kada se već dogodilo, a sprečavanje zavisi od procjene rizika pri svakoj prijavi nasilja. Obavezujuće uputstvo za postupanje u predmetima nasilja u porodici koje je izdao vrhovni državni tužilac, Istanbulska konvencija (član 51) i Direktiva EU o suzbijanju nasilja nad ženama (član 16) već obavezuju Crnu Goru na individualnu procjenu rizika koja je usmjerena na ponašanje učinioca nasilja. Pokazatelji povećanog rizika od smrtnog ishoda su već obuhvaćeni obrascem koji je policija dužna da popuni i priloži tužilaštvu. Tu spadaju prijetnje smrću, posjedovanje oružja, odluka žene da napusti nasilnika, kršenje mjera zaštite, eskalacija nasilja”, pojasnila je Raičević.

Procjena rizika, međutim, kako ističe, nema svrhu ako nakon nje žena ne može dobiti efikasnu zaštitu.

,,Zaštitne mjere, poput udaljenja iz stana, zabrane približavanja i zabrane uznemiravanja, zabrane uhođenja i zabrane kontaktiranja, danas postoje u Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici. To je prekršajni zakon, pa se te mjere izriču u prekršajnom postupku. Neophodno je da slične mjere postoje i u krivičnom postupku, kako bi žrtva bila zaštićena sve vrijeme dok on traje. Tada je, uz period nakon napuštanja veze, rizik od najtežeg nasilja često najveći. Žalimo što ta prilika nije iskorišćena prilikom nedavno usvojenih izmjena i dopuna Zakonika o krivičnom postupku”, navodi Raičević i dodaje da će u narednom periodu ove zahtjeve uputiti donosiocima odluka.

Posebna evidencija

Uvođenje nove odredbe, prema njenim riječima, ne predstavlja automatski i garanciju bolje statistike.

,,Ovo je prilika, ali ne i garancija. Ako se ubistvo ne kvalifikuje kao femicid, jer rodni motiv nije dokazan, u statistici će se voditi kao ubistvo, kao i do sada. Zato predlažemo da se, nezavisno od pravne kvalifikacije, uspostavi posebna evidencija svih ubistava žena. Ona bi obuhvatila odnos žrtve i učinioca, prethodne prijave nasilja, izrečene mjere zaštite i upotrijebljeno oružje, u skladu sa obavezama iz Istanbulske konvencije o prikupljanju podataka, a sve u cilju praćenja femicida, kako bi se analizirao svaki slučaj i davale preporuke institucijama da unaprijede zaštitu žena”, smatra Raičević.

Najveći test nove odredbe, prema njenoj ocjeni, biće i pravna kvalifikacija i sposobnost institucija da ranije prepoznaju rizik.

,,I jedno i drugo, ali je presudna prevencija. Pravna kvalifikacija je test za tužilaštvo i sudove: hoće li rodni motiv prepoznati i onda kada ga učinilac ne izgovori. Pravi test je, ipak, da li će žena koja danas prijavi nasilje biti zaštićena na vrijeme. Femicid je najčešće predvidiv ishod dugotrajnog nasilja, a ne iznenadan događaj. Zakon koji strože kažnjava ubistvo je važan, ali nijednu ženu ne vraća u život. Zato je mjera uspjeha broj spriječenih femicida, a ne broj presuda”, poručila je Raičević.

Centar za ženska prava smatra da zakonsku novinu moraju pratiti konkretne mjere.

,,Potrebno je donijeti smjernice za tužilaštvo i sudove o pokazateljima rodnog motiva i obučiti nosioce pravosudnih funkcija. Insistirati na obaveznoj, standardizovanoj procjeni rizika pri svakoj prijavi nasilja i obavezu da se taj rizik procjenjuje kao dinamičan, a ne samo jednom, prilikom prijave. Uvesti zaštitne mjere i u krivični postupak, uz efikasno sankcionisanje njihovog kršenja, uspostaviti posebnu evidenciju ubistava žena i dosljedno primjenjivati preporuke Operativnog tima za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, koji analizira svaki femicid i postupanje institucija prije njega. Neophodno je osigurati stabilno finansiranje specijalizovanih servisa podrške, poput skloništa i besplatne pravne pomoći za žrtve koju pružaju ženske NVO, jer su one često prve kojima se žena obrati”, istakla je Raičević.

Na kraju ona je kazala da ono što je ključno a što nedostaje je osigurati saradnju i koordinaciju svih institucija uključenih u primjenu zakona o zaštiti od nasilja, jer bez toga nema efikasnog sistema koji će spriječiti femicid.

Korak naprijed kod femicida, ozbiljan korak unazad kod seksualnog nasilja

Predstavnike Centra za ženska prava zabrinjava činjenica da nedavne izmjene Krivičnog zakonika ne predstavljaju samo korak naprijed, već je napravljen i ozbiljan korak unazad u zaštiti od seksualnog nasilja.

,,Od 2017. godine član 204 je kao silovanje propisivao obljubu bez pristanka žrtve, u skladu sa Istanbulskom konvencijom. Nova odredba uklanja pristanak i silovanjem smatra samo obljubu na koju je žrtva prinuđena silom ili prijetnjom. To znači da silovanje neće biti utvrđeno ako žrtva zbog straha, šoka, prethodnog zlostavljanja ili nesvjesnog stanja nije pružila otpor, iako nije pristala”, pojašnjava Maja Raičević.

Ona ukazuje da je to suprotno Istanbulskoj konvenciji, koja silovanje definiše upravo kao seksualni čin bez pristanka, a i u praksi Evropskog suda za ljudska prava. – Još 2003. godine u predmetu M.C. protiv Bugarske taj sud je utvrdio da država mora kažnjavati svaki seksualni čin bez pristanka, bez obzira na to da li je žrtva pružala otpor. Ovakva izmjena otežaće dokazivanje, povećati sekundarnu viktimizaciju i obeshrabriti žrtve da prijave nasilje. Zato ćemo tražiti da se u član 204 hitno vrati definicija zasnovana na nepostojanju pristanka”, navodi Raičević.

Ona ističe da zaštita žena mora biti dosljedna te da se ne može jednom odredbom jačati zaštitu od femicida, a drugom slabiti zaštitu od seksualnog nasilja, koje je često dio istog obrasca nasilja.

,,Očekujem da Ministarstvo pravde u najkraćem roku inicira izmjene koje budemo predložili u narednim danima”, poručila je Raičević.