Video
Državni sekretar u Ministarstvu pravde Sergej Sekulović smatra da su međunarodne okolnosti nesumnjivo pogodovale Crnoj Gori, ali da napredak ne bi bio moguć bez rada na unutrašnjem planu.
„Sigurno je da nam je geopolitika išla naruku. Živimo u kompleksnom geopolitičkom momentu koji, nažalost, unosi mnoge nedoumice i zebnju za sve nas, jer se sistem redefiniše. Ali, u kontekstu evropskih integracija Crne Gore, sigurno nam je dao vjetar u leđa. Međutim, teza koju ću zastupati jeste da je sve to pratio i adekvatan nivo unutrašnjih reformi”, rekao je Sekulović, prenosi RTCG.
On je naglasio da sprovedene reforme nijesu savršene, ali da predstavljaju osnov za dalje unapređenje sistema.
„Napravili smo čvrste temelje, počeli smo da zidamo. Naravno, trebaće vremena da napravimo i krov, a onda kontinuirano da održavamo tu našu stabilnu građevinu”, kazao je Sekulović.
Sa njegovom ocjenom u velikoj mjeri saglasan je Ivan Radulović iz Građanske alijanse, koji smatra da je napredak u pregovaračkom procesu evidentan, ali da povoljne geopolitičke okolnosti ne znače i snižavanje kriterijuma za članstvo.
„Evidentno je da postoji napredak u procesu pregovaranja i mislim da to moramo bez zadrške priznati. Ako se gleda geopolitika i trenutna situacija, svakako da nam tempo ide naruku. Dinamika jeste nešto brža, međutim, ne bih rekao da su kriterijumi spušteni, kako se to često pokušava predstaviti”, istakao je Radulović.
Prema njegovim riječima, značajno je i to što sa evropske strane postoji interesovanje da Crna Gora postane naredna punopravna članica Evropske unije. Ipak, naglašava da tek treba sagledati koliko su sprovedene reforme zaživjele u praksi.
„Svakako nam ide naruku to što postoji i s druge strane neko kome je stalo da Crna Gora postane sljedeća punopravna članica. Naravno, iako postoji napredak, ima mnogo toga o čemu ćemo govoriti, posebno kada je riječ o oblastima u kojima se može mjeriti da li su te reforme suštinski zaživjele”, kazao je Radulović.
On je poručio da se napredak ne može pripisati isključivo političkoj podršci Brisela.
„Definitivno postoji oboje. To što nas neko možda u određenom dijelu, uslovno rečeno, gura, moralo je da bude praćeno i ogromnim radom”, naglasio je Radulović.
Drugačije viđenje iznio je advokat Željko Stijović, koji smatra da je upravo geopolitički trenutak presudan za približavanje Crne Gore zatvaranju poglavlja 23 i 24.
„Ja bih rekao da je u pitanju geopolitički trenutak i da je to presudno. Svakako da su reforme započete i da se na njima radi. Međutim, prije bih rekao da su u pitanju kozmetičke izmjene nego suštinske reforme, pogotovo u dijelu donošenja novih zakona koji su na mnogo mjesta neustavni i nijesu u skladu sa dobrim praksama”, ocijenio je Stijović.
On smatra i da primjena donesenih zakona nije dovoljno dobra.
Govoreći o tome da li Evropska unija želi da Crna Gora postane uspješna priča proširenja ili su reforme već dale konkretne rezultate, Sekulović je ocijenio da je riječ o kombinaciji ta dva faktora.
Prema njegovim riječima, Evropska unija nastoji da vrati zamah politici proširenja i potvrdi svoju privlačnost u složenim geopolitičkim okolnostima. Međutim, smatra da podrška evropskih institucija mora biti praćena rezultatima.
„Evropska unija želi da vrati taj zamah proširenju i da se ponovo pokaže kao jedna uspješna priča, kao sistem koji privlači i ka kojem se želi ići. Sa druge strane, ovakve krupne riječi, kada vam Evropska komisija kaže da garantuje za nas, da stoji iza nas, naravno, moraju da prate i određeni rezultati”, kazao je Sekulović.
On priznaje mogućnost da građani još ne osjećaju u dovoljnoj mjeri rezultate reformi, ali smatra da je potrebno sagledati stanje u kojem je Crna Gora bila prije šest godina.
Kako je ocijenio, država je u međuvremenu napravila pomake u demokratskom funkcionisanju i radu institucija.
„Mi danas nijesmo ni zarobljena država ni hibridni režim. Demokratski izbori funkcionišu, uz sve manjkavosti o kojima se može argumentovano govoriti. Institucije isporučuju rezultate, možda bolje u polju borbe protiv organizovanog kriminala nego visoke korupcije, ali i tamo postoje”, naveo je Sekulović.
Dodao je da finansijske istrage još nijesu na potrebnom nivou, ali da i u toj oblasti vidi napredak.
„Kada se uzme taj presjek, mislim da je pomak vidljiv i da su ove pohvale zaslužene”, ocijenio je Sekulović.
On je ponovio da reforme vladavine prava treba posmatrati kao dugoročan proces koji ne prestaje formalnim zatvaranjem pregovaračkih poglavlja.
„Mi smo izgradili temelje, mislim da smo počeli da gradimo i zidove, da podižemo našu kuću. Naravno, dok završimo kuću i krov, trebaće nam određeno vrijeme. A onda ćemo tu kuću, kao metaforu vladavine prava, morati stalno da održavamo. Jer poglavlja 23 i 24 suštinski se nikada ne zatvaraju”, poručio je Sekulović.
Kako je objasnio, sistem vladavine prava zahtijeva neprekidno unapređenje, jer su nazadovanja moguća i nakon ispunjavanja formalnih mjerila.
Na pitanje da li su do sada uspostavljeni prvenstveno zakonski temelji ili efikasnije pravosudne institucije, Sekulović je kazao da je Crna Gora uglavnom usklađivala pravni sistem sa evropskim zakonodavstvom, ali da postoje i određena institucionalna poboljšanja.
„Institucije pokazuju poboljšanje, ali nijesu to savršene institucije. Niko nema iluziju o tome. Moraćemo da poboljšavamo i efikasnost i digitalizaciju i fizičke objekte za rad. Dosta ozbiljnog posla je pred nama, ali ovaj presjek stanja, po opštoj procjeni, dovoljan je da nas kvalifikuje da idemo dalje”, rekao je Sekulović.
Koordinator Programa ljudskih prava i pravde u Građanskoj alijansi Ivan Radulović ukazao je na razliku između napretka u pregovorima, usvajanja zakona i njihove stvarne primjene.
Prema njegovim riječima, upravo će primjena propisa pokazati da li su reforme suštinski promijenile funkcionisanje institucija.
„Postoje tri nivoa. Prvi je pregovarački, gdje imamo odgovor na pitanja da li su mjerila ispunjena i da li je poglavlje privremeno zatvoreno. Drugi je normativni dio, odnosno usklađivanje zakonodavstva, dok je treći implementacija, koja je po mom mišljenju možda i najznačajnija, a koja nas tek čeka”, objasnio je Radulović.
On smatra da građani najbolje mogu procijeniti kvalitet reformi kroz svakodnevno iskustvo sa institucijama.
„Uprkos napretku o kojem sam govorio, mi smo na neki način na početku, budući da nas implementacija tek čeka. Mjera suštinskih reformi jeste praksa, odnosno ono što je građanima najbliže i opipljivo. Slabosti sistema najviše vide oni koji od tog sistema i njegovih institucija u najvećoj mjeri zavise”, kazao je Radulović.
Govoreći o stanju u pravosuđu i institucijama koje imaju ključnu ulogu u poglavljima 23 i 24, ukazao je na dugogodišnje kadrovske probleme.
Prema njegovim riječima, nedostatak zaposlenih i dalje opterećuje rad policije, Agencije za sprečavanje korupcije i pravosudnih institucija, na šta godinama upozorava i Evropska komisija.
Radulović smatra da je posebno važno sagledati rezultate u predmetima organizovanog kriminala i visoke korupcije.
„Kada je riječ o pravosnažnim presudama, mislim da brojke još nijesu takve da se njima možemo pohvaliti. Dešava se da prođe rok od tri godine od podizanja optužnice do donošenja prvostepene presude, a da presuda ne bude donijeta. Onda se nameće pitanje čija je odgovornost”, naveo je Radulović.
On je ukazao i na međusobno prebacivanje odgovornosti između institucija kada sudski postupci ne daju očekivane rezultate.
„Vidimo da na kraju epilog bude da se u javnosti odgovornost prebacuje s jedne institucije na drugu. Najčešće je to na relaciji tužilaštvo i sudovi. Da li je optužnica bila loša, da li je kasnije sud loše odradio svoj posao, pa onda nerijetko oboje prebace odgovornost na policiju”, rekao je Radulović.
Naglasio je da upravo zbog takvih problema treba razlikovati uspjeh pregovaračkog procesa od stvarnih rezultata reformi.
„Napredak definitivno postoji i to pokazuju brojke. Međutim, ako istovremeno, kada su ta poglavlja zatvorena, u oblasti pravosnažnih presuda ne možemo da se pohvalimo rezultatima, onda vidimo da stanje na terenu još nije idealno”, ocijenio je Radulović.
Advokat Željko Stijović izrazio je sumnju u kvalitet temelja na kojima se, kako je kazao, gradi sistem vladavine prava u Crnoj Gori.
Osvrćući se na metaforu državnog sekretara Sekulovića, upozorio je da ubrzane zakonodavne procedure mogu dovesti do problema u funkcionisanju pravnog sistema.
„Ta kuća je nešto što treba da gradimo, ali nijesam siguran da je gradimo na čvrstim temeljima. Upravo ubrzane procedure čine te temelje nestabilnim i otvaraju prostor za pravnu nesigurnost na tri nivoa: procedura, kvalitet samih zakona i njihova primjena”, kazao je Stijović.
On je kritikovao način donošenja zakona, navodeći da se zbog brzine njihovog usvajanja javne rasprave često svode na formalnost ili potpuno izostaju.
„Od juna je usvojeno, ne znam, tridesetak zakona, pa javna rasprava sama po sebi gubi smisao. Ona biva samo formalna ili je uopšte nema u nekim zakonima. Javna rasprava služi tome da sva zainteresovana lica mogu da iskažu svoje viđenje zakona koji će se na njih primjenjivati. To u našem slučaju vrlo često izostane”, rekao je Stijović.
Kao primjer problematičnog zakonodavstva naveo je Zakon o strancima, povodom kojeg je, kako je kazao, podnijeta inicijativa za ocjenu ustavnosti.
Stijović tvrdi da je zakon donijet bez potrebne većine, pozivajući se na član 91 stav 3 Ustava, za koji smatra da u ovom slučaju zahtijeva podršku dvije trećine svih poslanika.
„Zakon o strancima smo obradili i podnijeli inicijativu za ocjenu ustavnosti. Odlučeno je nekvalifikovanom većinom, a član 91 stav 3 Ustava, kada se odlučuje o imovini stranaca u Crnoj Gori, traži dvije trećine svih poslanika, odnosno 54 glasa. To se nije desilo”, naveo je Stijović.
On je posebno ukazao na odredbu prema kojoj nekretnina mora imati vrijednost od najmanje 150 hiljada eura da bi stranac na osnovu nje mogao da traži dozvolu za boravak.
Prema njegovom tumačenju, takvo zakonsko rješenje ograničava prava stranaca.
Stijović je ukazao i na druge odredbe istog zakona za koje smatra da su neprecizne i da mogu proizvesti probleme u primjeni.
„Imamo član 210 koji propisuje kaznenu mjeru za nešto što nije propisano kao prekršaj. To znači da je redaktura samog zakona bila loša”, rekao je Stijović.
Kao dodatni primjer naveo je odredbu prema kojoj kompanija u kojoj je zaposlen stranac, radi produženja njegove dozvole za boravak i rad, mora imati najmanje pet hiljada eura uplaćenih poreza i doprinosa u prethodnoj godini.
On smatra da se na taj način poslovanje iz prethodnog perioda procjenjuje prema pravilima koja tada nijesu bila poznata.
„Traži se da su ljudi poslovali po jednom zakonu i jednim pravilima, a da se po potpuno drugim pravilima, koja im tada nijesu bila poznata, vrši testiranje njihovog poslovanja. To je, u najmanju ruku, nedozvoljeno”, ocijenio je Stijović.
Dodao je da je Vlada, odgovarajući na inicijativu upućenu Ustavnom sudu, navela da je primjena te odredbe odložena, ali da on nije primijetio da su u tom trenutku usvojene izmjene ili dopune zakona.
Prema njegovim riječima, neujednačeno postupanje u različitim djelovima Crne Gore već proizvodi pravnu nesigurnost.
Govoreći o problemima u svakodnevnoj pravosudnoj praksi, Stijović je upozorio na dugotrajnost postupaka, koju smatra jednim od najozbiljnijih pokazatelja slabosti sistema.
„Mi pričamo o predmetima koji traju predugo. Veliki broj presuda Evropskog suda, u kojima je utvrđena nepravilnost od strane Crne Gore, odnosi se na pravo na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku”, kazao je Stijović.
On je iznio nekoliko primjera iz sopstvene advokatske prakse.
„Imam primjer da tužilačka istraga trenutno traje osam godina, da prigovor o izvršenju, koji treba da se riješi u roku od 15 dana, traje godinu i šest mjeseci, kao i radni spor koji traje 11 godina. I toga ima mnogo. To nije izuzetak, to je pravilo, nažalost”, naveo je Stijović.
Iako kritikuje kvalitet i sprovođenje reformi, Stijović ističe da ne dovodi u pitanje cilj članstva Crne Gore u Evropskoj uniji.
Smatra da bi kvalitet zakonodavstva mogao biti unaprijeđen kroz veće uključivanje javnosti i redovnu provjeru ustavnosti spornih odredbi.
„Tražio bih da imamo javne analize, obavezne javne rasprave i redovne ustavne provjere spornih odredbi. Mislim da bismo na taj način dobili bolje zakone, jednostavnije za primjenu, i da bi obični građani stekli osjećaj da je stvarno došlo do reforme”, zaključio je Stijović.
Preporučeno
