U zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka, upućenom Višem sudu u Podgorici, odbrana Mitrović tvrdi da postoje nove činjenice i novi dokazi koji mogu dovesti do oslobađanja ili makar do blaže pravne kvalifikacije djela. Drugim riječima, ne traže samo još jednu šansu za osuđenu bivšu tužiteljku, već pokušavaju da ospore samu konstrukciju na kojoj je presuda izgrađena.

Mitrović je pravosnažno osuđena zbog zloupotrebe službenog položaja, jer je, prema presudi, primjenom instituta odloženog krivičnog gonjenja omogućila korist Nikoli Peroviću, Izehudinu Buliću, Saši Burzanu i Predragu Raičkoviću. Sud je prihvatio da taj institut nije mogao biti primijenjen, jer se radilo o predmetima u kojima je postojala osnovana sumnja za teži oblik utaje poreza.

Odbrana sada udara upravo u tu tačku, tvrdi da se nije moglo govoriti o težem obliku utaje poreza ako su poreski iznosi pogrešno obračunati, ako dokumentacija ne potvrđuje nalaze na kojima je sud zasnivao odluku i ako je prag od 10.000 eura, koji je bio presudan za pravnu kvalifikaciju, vještački „prebačen“ kroz sporne obračune.

PRESUDA NA „PUTOKAZU“, A NE NA DOKAZU

Pravni tim Mitrović tvrdi da su tužilaštvo i sud postupili suprotno obavezi utvrđivanja materijalne istine.

„Tužilaštvo, a naročito sud koji treba da osigura zakonitost i pravičnost postupka i spriječi osudu nevinih, postupili su suprotno ovom načelu i svjesno išli na osudu na bazi trenutnih indicija, a ne stvarnih dokaza i provjerenih informacija“, navodi se u zahtjevu.

Posebno se problematizuju izvještaji analitičarke Ljiljane Dakić. Odbrana tvrdi da ti izvještaji nijesu potvrđeni nalazima vještaka Nemanje Nikolića, već da se u značajnim iznosima razlikuju.

„Nalazi vještaka ne potvrđuju tačnost obračuna iz izvještaja analitičarke u znatnim iznosima koji utiču i na zaključak o pravnoj kvalifikaciji djela“, piše u zahtjevu.

Još oštrije, odbrana podsjeća da je i sama analitičarka, prema njihovom tumačenju, ukazala da njeni rukopisi nijesu ekonomski dokaz u klasičnom smislu.

„Prvostepeni sud je takođe znao da sadržaj tzv. izvještaja kao vjerodostojan dokument ne potvrđuje ni sama analitičarka Dakić“, navodi se u zahtjevu, uz tvrdnju da je Dakić rekla da njeni rukopisi „nijesu nikakav ekonomski dokument, već putokaz za rad tužioca“.

Za odbranu je upravo to ključ, ako je nešto bilo „putokaz“, onda nije moglo postati dokaz na kojem se gradi osuđujuća presuda.

„VJEŠTAK UNIO NEISTINITE PODATKE“

Najozbiljniji dio zahtjeva odnosi se na tvrdnju da je vještak ekonomsko-finansijske struke Nemanja Nikolić u nalazima unio netačne podatke, koji su kasnije završili u optužnom aktu i presudi.

„Uvidom u dokumentaciju koja je predata sudu od strane tužilaštva… zaključuje se da je vještak Nikolić u nalazima unio neistinite podatke, kako bi tužilac Šoškić te podatke unio u optužni predlog i koji bi na kraju bili iskorišćeni i za osudu okrivljene“, navodi se u zahtjevu.

Odbrana posebno ukazuje na pravna lica Parmos, Work 4 you, Final Trade i Nemesis. U svim tim slučajevima, kako tvrde, poreski iznosi su računati ili prikazivani na način koji je vodio ka zaključku da obaveza prelazi 10.000 eura, što je bilo presudno za kvalifikaciju djela.

Za firmu Parmos tvrde da su fakture iz juna pogrešno prikazane u julu.

„Fakture iz 06. mjeseca suprotno zakonu prikazane su u 07. mjesecu“, piše u zahtjevu.

Odbrana tvrdi da bi, da su podaci pravilno prikazani, iznos PDV-a bio 5.045,41 euro, „dakle manji od 10.000“.

„Ovaj neistinit podatak poslužio je sudu za zaključak o poreskoj utaji preko 10.000 eura“, navodi pravni tim Mitrović.

„NEPOSTOJEĆE FAKTURE“ I PRAG OD 10.000 EURA

Kod firme Work 4 you, odbrana ide još dalje. Tvrdi da je vještak prikazao PDV za avgust 2017. godine u iznosu od 10.011,96 eura, „kako bi lažno prikazao da je poreska obaveza veća od 10.000 eura“.

Prema zahtjevu, međutim, dokumentacija iz spisa pokazuje nešto sasvim drugo.

„Iskazani PDV za avgust 2017. godine je 52,33 eura“, navodi se u zahtjevu.

Za septembar iste godine, pravni tim tvrdi da je vještak prikazao PDV od 11.725,39 eura, dok je, prema njihovim navodima, u dokumentaciji spisa iskazani PDV bio 7.606 eura, „dakle manji od 10.000 eura“.

Posebno izdvajaju jednu fakturu, za koju tvrde da ne postoji.

„Vještak je neosnovano dodao fakturu u kojoj je navodno iskazan PDV od 4.119,39 eura, a takve fakture nema, kako bi prikazao poresku obavezu veću od 10.000 eura“, piše u zahtjevu.

Slične primjedbe iznose i za Final Trade i Nemesis. Za Final Trade tvrde da je obračun rađen na osnovu faktura koje „uopšte ne postoje“, dok za Nemesis navode da je obračun PDV-a za avgust 2018. godine „netačno obračunat i ocijenjen bez osnova“.

ŠABOVIĆEV NALAZ KAO NOVI DOKAZ

Ključni novi dokaz na koji se poziva pravni tim jeste nalaz i mišljenje bivšeg vještaka ekonomsko-finansijske struke Hamida Šabovića.

Odbrana insistira da to nije samo drugačije mišljenje jednog vještaka, već dokaz koji otvara konkretna pitanja o dokumentaciji, metodologiji i osnovi obračuna.

„Nije odlučno to što angažovani vještak ekonomske struke Hamid Šabović ima drugačije mišljenje od ekonomske analitičarke Ljiljane Dakić, već što njegov nalaz ukazuje na konkretne i provjerljive činjenice koje nijesu bile predmet sudske ocjene“, navodi se u zahtjevu.

Te činjenice se, kako tvrde, odnose na „nepostojanje faktura“, „nejasno porijeklo pojedinih iznosa“, „očigledno pogrešno sabiranje osnovice“, „nepravilno obračunat PDV i PD“ i „nedostatak dokumentacione osnove za dio obračuna“.

Drugim riječima, odbrana tvrdi da ovo nije akademsko neslaganje dva stručnjaka, već pitanje da li je finansijska osnova presude bila tačna.

AKO PADA OBRAČUN, PADA I KVALIFIKACIJA

Suština zahtjeva je jednostavna- ako poreska obaveza nije prelazila 10.000 eura, onda se, prema tvrdnjama odbrane, ne može govoriti o težem obliku utaje poreza. Ako nema težeg oblika, onda se dovodi u pitanje i tvrdnja da Mitrović nije smjela da primijeni odloženo krivično gonjenje.

„Ako bi kroz novo finansijsko vještačenje pokazalo, kao što to proizilazi iz nalaza i mišljenja vještaka Hamida Šabovića, da zbog pogrešnog tretmana ulaznog PDV-a i drugih računovodstvenih grešaka ekonomske analitičarke iznos navodno utajenog poreza ne prelazi 10.000, tada bi se dovela u pitanje pretpostavka na kojoj je zasnovana kvalifikacija krivičnog djela“, navodi se u zahtjevu.

To je centar cijelog dokumenta. Odbrana ne pokušava samo da ublaži odgovornost Mitrović, već da pokaže da je sud prihvatio pravnu konstrukciju koja, po njihovim tvrdnjama, nema dovoljno čvrstu finansijsku podlogu.

APELACIONI SUD I „PREPISANA“ LOGIKA

U zahtjevu se podsjeća i na ranije ukidno rješenje Apelacionog suda, u kojem je, prema navodima odbrane, ukazano da su razlozi prvostepenog suda o postojanju osnovane sumnje bili „potpuno nejasni i nerazumljivi“.

Međutim, odbrana tvrdi da ni u ponovljenom postupku ti problemi nijesu otklonjeni.

„U novoj istovjetnoj presudi sudije Vujanovića… zaključci o postojanju osnovane sumnje iznose se kroz slične varijante, ali nijedna ne sadrži fiskalne iznose i vremenske periode koje je sud imao u vidu“, navodi pravni tim.

Posebno se kritikuje i odluka Apelacionog suda kojom je potvrđena presuda. Odbrana tvrdi da žalbeno vijeće nije stvarno ispitalo suštinu žalbe, već da je prihvatilo jednu od varijanti prvostepenog suda bez dubljeg ulaska u finansijske razlike i dokumentaciju.

U zahtjevu se taj pristup opisuje kao logika po kojoj su izvještaji potvrđeni nalazima samo zato što odbrana nije ponudila „svoju računicu“.

„Zamislite ovu analogiju, izvještaji su potkrijepljeni nalazima, jer okrivljena nije dala svoju računicu“, navodi se u zahtjevu.

Odbrana dodaje da je „očigledno manje bitno“ bilo sve što ide u korist Mitrović, „u odnosu na potrebu da se Lidija Mitrović osudi pod bilo kakvim okolnostima“.

„SUD NE MOŽE SAM ODLUČIVATI O FINANSIJSKIM PITANJIMA“

Pravni tim traži da Viši sud, prije odluke o zahtjevu za ponavljanje postupka, sprovede dopunske provjere i stručno razjašnjenje spornih pitanja.

„Sud do zaključka o njihovoj očiglednoj nepodobnosti ne može doći bez prethodnog stručnog razjašnjenja svih spornih pitanja iz nalaza, jer bi inače protivno odredbama ZKP samostalno odlučivao o finansijskim pitanjima za koja ne raspolaže stručnim znanjima“, piše u zahtjevu.

Zbog toga odbrana predlaže da sud pribavi stručno mišljenje Ekonomskog fakulteta u Podgorici ili druge stručne organizacije. Traže da se razjasni da li se iz postojeće dokumentacije može rekonstruisati metodologija obračuna PDV-a i poreza na dobit, da li se može utvrditi porijeklo spornih stavki, da li se bez ulaznih faktura mogu pouzdano utvrditi poreske obaveze i da li su primjedbe Hamida Šabovića stručno relevantne.

U zahtjevu se navodi da ovo nije pokušaj da se napravi novo vještačenje samo zato što odbrani ne odgovara staro, već da se provjeri da li su brojke na kojima je građena presuda uopšte bile pouzdane.

„Ne radi se o pravljenju novog nalaza i mišljenja, nego o dokazu u vidu stručnog znanja i bitnog razjašnjenja spornih pitanja prije nego što sud donese odluku povodom zahtjeva za ponavljanje krivičnog postupka“, navodi se u zahtjevu.

SLUČAJ SA ŠIRIM KONTEKSTOM

Odbrana u zahtjevu podsjeća i na profesionalni kontekst Lidije Mitrović, navodeći da je kao tužiteljka radila na predmetima od posebnog značaja. Pominju se predmeti vezani za Svetozara Marovića, Miloša Marovića i Đorđinu Marović, kao i drugi slučajevi iz perioda njenog rada u tužilaštvu.

Taj dio zahtjeva očigledno ima za cilj da pokaže da se ne radi o osobi koja je bila izvan sistema ili neupućena u krivične postupke, već o tužiteljki koja je radila najosjetljivije predmete. Ipak, za sud će presudno biti nešto drugo – da li novi nalaz i dokumentacija zaista mogu uzdrmati pravosnažnu presudu.

ODLUKA JE SADA NA VIŠEM SUDU

Pravni tim Lidije Mitrović predložio je da Viši sud u Podgorici dozvoli ponavljanje postupka u njenu korist, nakon presude Višeg suda K-S br. 26/24 od 23. decembra 2024. godine, koju je potvrdio Apelacioni sud presudom KŽ-S br. 4/25 od 6. maja 2025. godine.

Za sada, to je zahtjev odbrane. Sud tek treba da odluči da li su navodi o novim dokazima dovoljno ozbiljni da se pravosnažno okončani postupak ponovo otvori.

Ali dokument koji je dostavljen sudu pokazuje da odbrana više ne vodi bitku samo protiv presude. Ona pokušava da sruši njen temelj, finansijske obračune, fakture, prag od 10.000 eura i zaključak da je Lidija Mitrović primijenila institut odloženog krivičnog gonjenja u predmetima u kojima to nije smjela.

Ako sud prihvati da su ta pitanja ostala nerazjašnjena, slučaj Mitrović mogao bi ponovo da se vrati tamo odakle je sve i počelo – u sudnicu.