Advokat Obrad Rade Pavićević iz Bijelog Polja, punomoćnik porodice Imamović podnio je Osnovnom sudu u Bijelom Polju tužbu protiv države Crne Gore, koju zastupa Zaštitnik imovinsko pravnih interesa, radi naknade štete zbog smrti člana uže porodice, vrijednosti od 103.000 eura.

Na početku tužbe navodi se, da je pokojni Suad Imamović po pozivu vojnog odsjeka Berane, od 8. juna 2000. godine započeo da služi redovni vojni rok u VP 3273-37 Podgorica, u kasarni u Golubovcima.

„Dok je 24. septembra iste godine od pet do sedam časova bio na straži u vršenju borbenog osiguranja jedinice u krugu kasarne, kod objekata u kojima se nalazio vojnički klub, Suada je ubilo NN lice, vatrenim oružjem nepoznate marke i kalibra. Naime, oko sedam časova kada je došla smjena straže, zatečen je mrtav, sa prostrijelnom ranom u grudima”, navodi se u tužbi i dodaje da je o tome obaviješten vojni sud u Podgorici.

“Na lice mjesta izašao je istražni sudija vojnog suda i kriminalistički tehničari, te je sastavljen zapisnik o uvidjaju. Naredjena je obdukcija, izuzimanje i balističko vještačenje njegove automatske puške M-70 kalibra 7,62 MM u kojoj je nedostajao jedan metak, i čaure. Naredjeno je i skidanje ‘parafinskih rukavica’ sa šaka Suada i vojnika koji ga je zatekao mrtvog, te izjava od starješina i lica koja su prethodno obavljala dužnost, pregled i popis ličnih stvari pokojnika, fotografsko snimanje lica mjesta i označavanje tragova i sačinjavanje skice mjesta“, navodi se u tužbi.

Dodaje se da je na tijelu pokojnog Suada izvršena obdukcija i na njegovim grudima nadjena ulazna, a na ledjima, izlazna rana.

U tužbi se takodje navodi, da, iako se pogibija Suada desila u krajnje sumnjivim okolnostima, Odjeljenje za sudsku medicinu KBCG-Podgorica, izdalo je isti dan, 24. septembra 2000. godine dokument „Potvrdu o smrti“ u kome je kao uzrok smrti navedeno „Mors violenta Suicidium“ što znači “Nasilna smrt, samoubistvo”.

Ova potvrda o smrti nema zavodni broj djelovodnog protokola, i nije ovjerena pečatom Odjeljenja za sudsku medicinu KCCG.

Začudjujuće je, kako stoji u tužbi, da je u vrijeme kada su Srbija i Crna Gora imale zajedničku državu i vojsku, 2005. godine, da vojno tužilaštvo u Beogradu ustupi predmet pogibije vojnika Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici.

„Radi čega se ovog predmeta vojno tužilaštvo u Podgorici ‘otarasilo’ i ustupilo ga 470 kilometara udaljenom vojnom tužilaštvu u Beogradu, dosta je nejasno i sumnjivo. A nejasno je i sumnjivo radi čega je Vojno tužilaštvo u Beogradu ustupilo predmet stvarno nenadležnom, Osnovnom, a bilo je realno da to bude Više tužilaštvo. Najnejasnije je postupanje Osnovnog tužilaštva u Podgorici, koje nije imalo nikakvo ovlašćenje ni opravdanje da zaprimi predmet pogibije vojnika u kasarni u Golubovcima. Zbog Suadove smrti, nadležno je bilo Više tužilaštvo, a kako se čitav krivično pravni dogadjaj smrti vojnika desio na odsluženju vojnog roka, u kasarni dok je vojnik bio na straži, nije bilo razloga da taj predmet uopšte ‘napušta’ vojne pravosudne organe. Jer, ukoliko bi se predmet smrti vojnika ustupao redovnim pravosudnim organima, stvarno nadležno je Više, a ne Osnovno državno tužilaštvo“, navodi se u tužbi.

U tužbi se tvrdi, da je Osnovni državni tužilac u Podgorici krio predmet o Suadovoj smrti februara 2005. do oktobra 2013. godine.

„Dakle najmanje 8 i po godina ,a od oktobra 2013. državni organi Crne Gore nisu ništa preduzimali. Realno, i dalje niko ne zna je li predmet (iz)uzet od Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, ili je možda još tamo“, navodi se, izmedju ostalog, u Pavićevićevoj tužbi.

Dodaje se, da se nematerijalna šteta odnosi na duševne bolove i patnju zbog smrti najbližeg srodnika.