Advokat V.Č. koji je podnio inicijativu za ocjenu ustavnosti, istakao je da Ustav ne propisuje izuzetke, već da se protiv svakog pojedinačnog akta može pokrenuti sudski postupak, kao i da je sporna odredba izazvala ozbiljne probleme u sudskoj praksi. Navodi kao primjer donošenje načelnog pravnog stava Vrhovnog suda 2019. godine po kojem se odluke Skupštine o izboru, imenovanju ili razrješenju javnih funkcionera ne mogu pobijati ni u upravnom ni u parničnom postupku.
Na sjednici svih sudija Ustavnog suda ocijenjeno je da to što određeni akt Skupštine ili predsjednika države ne može da se pobija u upravnom postupku, ne znači da je automatski isključena svaka mogućnost kontrole njegove zakonitosti i samim tim isključeno pravo na pristup sudu koje je Ustavom garantovano svakome, naročito u situacijama kada Skupština ili predsjednik donose odluke kojima odlučuju o pravima, obavezama ili pravnom statusu konkretnih osoba.
Ovakvo tumačenje je u skladu sa standardima Evropskog suda za ljudska prava, po kojima država može propisati ograničenja sudske kontrole određenih akata, ali samo pod uslovom da takva ograničenja ne zadiru u samu suštinu prava na sud i da postoji drugi vid djelotvorne sudske zaštite.
U predmetu ,,Koveši protiv Rumunije” Evropski sud je naglasio da pravo na pristup sudu ima posebno značajnu ulogu kada se odlukama najviših državnih organa odlučuje o statusu i pravima nosilaca javnih funkcija.
,,U vršenju ustavnih nadležnosti Skupštine Crne Gore i predsjednika Crne Gore postoji određeni stepen institucionalne i političke diskrecije, međutim, ona ne može derogirati zahtjev zakonitosti i ustavnosti postupka, kao i načelo vladavine prava, niti može apsolutno isključiti svaki vid sudske zaštite u situacijama kada donijeti akt proizvodi neposredna pravna dejstva prema individualno određenom licu”, navodi se u odluci Ustavnog suda.
U odnosu na načelni pravni stav Vrhovnog suda iz 2019. da se odluke Skupštine o razrješenju javnih funkcionera ne mogu pobijati u upravnom niti u parničnom postupku, Ustavni sud ukazuje da on nije posljedica same osporene zakonske odredbe, već njenog tumačenja, koje nije bilo saglasno sa ustavnim načelom vladavine prava i pravom na pristup sudu.
Preporučeno
Takvo stanovište Vrhovnog suda, u kojem bi sve odluke Skupštine i predsjednika Crne Gore bile u cjelosti izuzete od sudske kontrole, predstavlja restriktivno tumačenje domaćeg pravakoje nije u skladu sa standardima Evropskog suda za ljudska prava.















